27. PUF – Međunarodni kazališni festival – Drugi dan
Dorian Gray i religijska procesija djevica i demona
Program 27. PUF‑a – Međunarodnog kazališnog festivala nastavio se u ponedjeljak, 13. rujna s predstavom „Crtež Davida Belasa“ autora Davida Belasa u Domu hrvatskih branitelja te s predstavom “Bol ravnice” plesne kompanije LaCerda u vodospremi pulskog Kaštela.
Sadržaj predstave „Crtež Davida Belasa“ kronološki prati motive romana Slika Doriana Graya Oscara Wildea. Motivi romana isprepliću se s umjetnikovim životom i dosadašnjim umjetničkim radom te se u tom smislu kao način rada ističe autoreferencijalnost i pseudobiografičnost. Kombinirajući holografiju s radijskom dramom i prostornom instalacijom, autor-izvođač pretvara književni klasik i njegovu vlastitu opsjednutost s automatskim crtanjem u vizualni spektakl, uokviren s jedinim verbalnim elementom izvedbe — glasom iz radija.
Zanimljivost ove Belasove predstave su naslovni crteži koje je autor predstavio publici u zamračenom atriju DHB‑a i koji su se pod svjetlom svijeća jedva nazirali. Nakon te uvodne šetnje Belas je publiku odveo u dvoranu gdje je započeo svoju transformaciju od čovjeka do crteža (u originalu portreta) kojeg treba uništiti ne bi li sačuvao dušu. Hedonizam koji naslovni lik romana Oscara Wildea slavi kao novo stanje svijesti i bića vodi u propast duše stoga je destrukcija njegove izopačene slike jedino rješenje koje se junaku nameće. Ono što je Belasu odlično uspjelo je kombinacija 3D mappinga jedva naslućenih crteža s početka priče, radijskog glasa koji čita ulomke iz romana i reference na vlastitu životnu putanju.
David Belas je multimedijski i vizualni umjetnik iz Poreča. Osnivač je Udruge I za proizvodnju suvremenih umjetnosti, te osnivač i autor festivala „Sedam dana stvaranja”. Diplomirao je na ekonomskom fakultetu u Rijeci te na The Moving Academy for Performing Arts u Amsterdamu.
Plesna predstava „Bol ravnice“ (“Dolorosa de los Llanos”) otvara scensko istraživanje kojemu je fokus ritual religijske procesije, hodanje kao akt vjere i iskupljenja. Latinoamerički ravničarski pejzaž leži ispred nas. Na horizontu se nazire put na kojemu se, na obje strane, pojavljuju djevice u noći, a na raskrižju se susrećemo s demonima i jecajućim ženama latinoameričke mitologije. Predstava na vrlo vješt i zamaman način uvlači gledatelja u tu fantazmagoriju u kojoj se susreću nevinost i skrušenost, divljaštvo i putenost, kataklizma i smiraj. Pokreti su repetitivni i rijetko kad smireni ili nježni – trzaji i abdominalni titraji dominiraju, a demonske prikaze zastrašuju svojom impozantnošću. Religioznost i putenost u neraskidivoj su i disfunkcionalnoj vezi, a to ova predstava izvrsno prikazuje pogotovo u jednoj od završnih scena u kojoj protagonistica jedva doseže do križa koji joj visi na leđima…
LaCerda je plesna kompanija koja istražuje koncepte rituala i misterije. Osnovali su je 2013. godine u Barceloni Maffa Carbonell i Edward Tamayo Ruiz. Od 2019. zajednički je vode tri latinoamerička umjetnika: Edward Tamayo, Johann Nrez Viera i Valentina Azzati. LaCedra je gostovala u različitim kazalištima i festivalima diljem Europe i Latinske Amerike.
Program PUF‑a nastavlja se večeras u 19 sati u galeriji Cvajner gdje će biti otvorena izložba Zorna Petrušića naziva „Nothing to say“ dok će u 20.30 sati u Istarskom narodnom kazalištu igrati predstava „Urednik“ srpske skupine Reflektor.
Tekst Boris VINCEK
Fotografije Dejan ŠTIFANIĆ iz arhive 27. PUF‑a
