Razgovor: Iva Nemec, organizatorica Teatrina
“Dala sam si zadatak kamišibaj promovirati u Hrvatskoj”
Tekst Paola ALBERTINI
Fotografije iz arhive Ive Nemec
Iva Nemec profesorica je hrvatskoga i talijanskoga jezika koja je posljednjih šest godina, nakon završetka dramsko-pedagoške specijalizacije, posvećena dramsko-pedagoškom radu s djecom i edukacijama učitelja i nastavnika koje provodi kroz udrugu Kaleido. Ovaj semestar bit će i četvrta godina da u Čakovcu na Učiteljskom fakultetu kao vanjska suradnica u zvanju predavača drži kolegij Dramski odgoj i Scenska kultura i lutkarstvo.
Umjetnost kamišibaja nalazi posebnom zanimljivom te je na neki način sebi dala zadatak da ga predavanjima i radionicama promovira u Hrvatskoj i to u zadnje tri godine intenzivno čini. Osim praktično, kao pripovjedačica i voditeljica edukacija, kamišibajem i dramsko-pedagoškim temama bavi se i znanstveno kao doktorandica poslijediplomskog znanstvenog doktorskog studija jezičnog, književnog i kulturnog konteksta ranoga i primarnoga obrazovanja.
Krajem listopada održava se drugi krug festivala Teatrin što je bio povod našeg razgovora.

O kakvom je festivalu riječ?
Teatrin je festival čija je osnovna ideja bila postaviti temelje za razvoj malog, jedinstvenog kamišibaj festivala koji kroz ponudu stvaralačkih i izvedbenih sadržaja popularizira zavičajnu književnost, pripovijedanje, ilustratraciju i kazališnu umjetnost.
Naime, tijekom tri dana njegova održavanja krajem kolovoza imali smo priliku u prirodnim kulisama Roča, Vrha i Buzeta poslušati dvadesetak pripovjedača, ilustratora, dramaturga, dramskih pedagoga i likovnjaka iz cijele Hrvatske koji su djeci i odraslima pripovijedali priče kroz storytelling ili kamišibaj izvedbu. Teme svih pripovjedi pratile su krovnu temu festivala: zavičajna legenda, bajka ili usmena predaja. Gosti pripovjedači festivala bili su Alesandar Bančić (Pula), Jasmina Žiljak Ilinčić (Split), Jelene Premac (Koprivnica), Maja Stanković (Buzet), Milan Medak i Sanja Lađarević (Rovinj), Ana Malnar (Zagreb), Magda Henok (Zabok), Dijane Zorić (Zabok). Posebna vrijednost festivala je što po prvi puta u Hrvatskoj okuplja domaće kamišibaj pripovjedače, a samim time i stvara hrvatsku kamišibaj scenu. Kamišibaj izvođaći na festivalu bili su Iva Nemec (Buzet), Vesna Mileta Laković (Pula), Izabela Aranza (Pula), Ana Malnar (Zagreb), Snježana Lovrinić (Buzet), Hrvoje Bogojević (Pula), Aleksandra Možar (Pula), Lana Sirotić Katarinčić (Buzet) i Amelia Lušetić (Pazin).

Što je kamišibaj?
Kamišibaj je tradicionalno japansko pripovjedno kazalište specifično po tome što se priča pripovijeda uz pratnju slika smještenih u malo, drveno, stolno kazalište (butaj). U Hrvatskoj je ta metoda relativno nepoznata ali se u zadnjih par godina i sama njome bavim kroz radionice koje organizira udruga Kaleido kao i onima na kazališnim kampovima. Iznimnost ovog kazališno-pripovjednog medija jest činjenica da je multimodalno, odnosno da u sebi objedinjuje različite umjetnosti: kazalište, književnost, likovnost, pripovijedanje, vokabular stripa, kadrove i planove medijske umjetnosti, elemente glazbe te da sve te umjetnike planiramo okupiti, predstaviti, potaknuti da zajedno stvaraju i surađuju.
Kome je festival namijenjen?
Festival je ponajprije namijenjen djeci, pa su i popratni sadržaji festivala bili vezani uz predškolsku i osnovnoškolsku dob djece. Riječ je o nizu radionica koje su se tematski nadovezivale na blokove pripovijedanja: izrada plošnih i ginjol lutaka s motivima istarskih mitskih bića, radionica ilustracije, izrade kamišibaj priča kao i dramskopedagoške radionice za stvaralačkog pripovijedanja.

Zašto je to djeci danas potrebno, čini se više no ikad?
Živimo u vremenu kada djeca sve manje i sve šturije komuniciraju, u vrijeme u kojima su izgovorene riječi često lišene onog toplog, stvaralačkog, duši bliskog, u vrijeme kada su nerjetko riječi svedene na puku informaciju, a komunikacija na prenošenje podataka. Upravo zato bitno je slaviti izgovorenu riječ te nalaziti stalno nove riječi kako da tu izgovorenu riječ pretvorimo u umjetnost.
U planu vam je promovirati istarsku zavičajnost. Na koji način ćete to raditi?
Tijekom festivala u par navrata se dotakla tema zavičajnosti te kako njoj pristupiti, promišljalo se o tome što sve zahvaća zavičajnost i je li ona uvijek nužno okrenuta prošlim vremenima. Upravo smo zato i krenuli s iskonskim pričama, legendama i mitologijom istarskog podneblja te na taj način započeli putovanje po proplancima zavičajnosti. Slijedom toga ćemo u drugom dijelu Tearina krajem listopada predstaviti prvu istarsku kamišibaj legendu o Oraču Dragonji koju je ilustrirao Vibor Juhas, a mediju kamišibaja i za usmenu izvedbi adaptirala Iva Nemec. Vizual ovogodinjeg Teatrina upravo je prva kartica legende o Oraču Dragonji tako da Vibor Juhas potpisuje vizual ovogodišnjeg festivala. Priča će se predstaviti kroz izložbu u prvom hrvatskom, autorski dizajniranom stolnom kamišibaj kazalištu, odnosno butaju koji je izradio Bojan Đorđević.

Što je iduće na redu, kakvi su vam planovi?
U drugom bloku festivala koji će se održati krajem listopada na programu su Okrugli stol buzetskih predstavnika institucija i udruga na temu zavičajnosti i rada s djecom i mladima; izložba prvog dizajniranog hrvatskog i istarskog butaja – pripovjednog stolnog kazališta autora Bojana Đorđevića kao i izložba kamišibaj ilustracija istarskog ilustratora Vibora Juhasa; promocije prve izdane hrvatske kamišibaj legende (Orač Dragonja) te Kamišibaj Teatrin – smotra dječjeg pripovijedanja u kamišibaj tehnici.
Nositelj projekta je Udruga Kaleido, a partneri su Osnovna škola Vazmoslava Gržalje, Grad Buzet, Crveni Križ Buzet, POU Buzet, Galerija skladište, MO Roč i MO Vrh.
Projekt financiraju Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva, Grad Buzet, Fonda za kulturu DHK – društva hrvatskih književnika.