Razgovor: Iva Nemec, organizatorica Teatrina

04.10.2021.

“Dala sam si zadatak kamišibaj promovirati u Hrvatskoj”

                                                                                                                     Tekst Paola ALBERTINI

                                                                                                                     Fotografije iz arhi­ve Ive Nemec

Iva Nemec pro­fe­so­ri­ca je hrvat­sko­ga i tali­jan­sko­ga jezi­ka koja je pos­ljed­njih šest godi­na, nakon zavr­šet­ka dram­sko-peda­go­ške spe­ci­ja­li­za­ci­je, posve­će­na dram­sko-peda­go­škom radu s dje­com i edu­ka­ci­ja­ma uči­te­lja i nas­tav­ni­ka koje pro­vo­di kroz udru­gu Kaleido. Ovaj semes­tar bit će i čet­vr­ta godi­na da u Čakovcu na Učiteljskom fakul­te­tu kao vanj­ska surad­ni­ca u zva­nju pre­da­va­ča drži kole­gij Dramski odgoj i Scenska kul­tu­ra i lutkarstvo.

Umjetnost kami­ši­ba­ja nala­zi poseb­nom zanim­lji­vom te je na neki način sebi dala zada­tak da ga pre­da­va­nji­ma i radi­oni­ca­ma pro­mo­vi­ra u Hrvatskoj i to u zad­nje tri godi­ne inten­ziv­no čini. Osim prak­tič­no, kao pri­po­vje­da­či­ca i vodi­te­lji­ca edu­ka­ci­ja, kami­ši­ba­jem i dram­sko-peda­go­škim tema­ma bavi se i znans­tve­no kao dok­to­ran­di­ca pos­li­je­di­plom­skog znans­tve­nog dok­tor­skog stu­di­ja jezič­nog, knji­žev­nog i kul­tur­nog kon­tek­s­ta rano­ga i pri­mar­no­ga obrazovanja.

Krajem lis­to­pa­da odr­ža­va se dru­gi krug fes­ti­va­la Teatrin što je bio povod našeg razgovora.

O kak­vom je fes­ti­va­lu riječ?

Teatrin je fes­ti­val čija je osnov­na ide­ja bila pos­ta­vi­ti teme­lje za razvoj malog, jedins­tve­nog kami­ši­baj fes­ti­va­la koji kroz ponu­du stva­ra­lač­kih i izved­be­nih sadr­ža­ja popu­la­ri­zi­ra zavi­čaj­nu knji­žev­nost, pri­po­vi­je­da­nje, ilus­tra­tra­ci­ju i kaza­liš­nu umjetnost.

Naime, tije­kom tri dana nje­go­va odr­ža­va­nja kra­jem kolo­vo­za ima­li smo pri­li­ku u pri­rod­nim kuli­sa­ma Roča, Vrha i Buzeta pos­lu­ša­ti dva­de­se­tak pri­po­vje­da­ča, ilus­tra­to­ra, dra­ma­tur­ga, dram­skih peda­go­ga i likov­nja­ka iz cije­le Hrvatske koji su dje­ci i odras­li­ma pri­po­vi­je­da­li pri­če kroz storytel­ling ili kami­ši­baj izved­bu. Teme svih pri­po­vje­di pra­ti­le su krov­nu temu fes­ti­va­la: zavi­čaj­na legen­da, baj­ka ili usme­na pre­da­ja. Gosti pri­po­vje­da­či fes­ti­va­la bili su Alesandar Bančić (Pula), Jasmina Žiljak Ilinčić (Split), Jelene Premac (Koprivnica), Maja Stanković (Buzet), Milan Medak i Sanja Lađarević (Rovinj), Ana Malnar (Zagreb), Magda Henok (Zabok), Dijane Zorić (Zabok). Posebna vri­jed­nost fes­ti­va­la je što po prvi puta u Hrvatskoj okup­lja doma­će kami­ši­baj pri­po­vje­da­če, a samim time i stva­ra hrvat­sku kami­ši­baj sce­nu. Kamišibaj izvo­đa­ći na fes­ti­va­lu bili su Iva Nemec (Buzet), Vesna Mileta Laković (Pula), Izabela Aranza (Pula),  Ana Malnar (Zagreb),  Snježana Lovrinić (Buzet), Hrvoje Bogojević (Pula), Aleksandra Možar (Pula), Lana Sirotić Katarinčić (Buzet) i Amelia Lušetić (Pazin).

Što je kamišibaj?

Kamišibaj je tra­di­ci­onal­no japan­sko pri­po­vjed­no kaza­li­šte spe­ci­fič­no po tome što se pri­ča pri­po­vi­je­da uz prat­nju sli­ka smje­šte­nih u malo, drve­no, stol­no kaza­li­šte (butaj). U Hrvatskoj je ta meto­da rela­tiv­no nepoz­na­ta ali se u zad­njih par godi­na i sama njo­me bavim kroz radi­oni­ce koje orga­ni­zi­ra udru­ga Kaleido kao i oni­ma na kaza­liš­nim kam­po­vi­ma. Iznimnost ovog kaza­liš­no-pri­po­vjed­nog medi­ja jest činje­ni­ca da je mul­ti­mo­dal­no, odnos­no da u sebi obje­di­nju­je raz­li­či­te umjet­nos­ti: kaza­li­šte, knji­žev­nost, likov­nost, pri­po­vi­je­da­nje, voka­bu­lar stri­pa, kadro­ve i pla­no­ve medij­ske umjet­nos­ti, ele­men­te glaz­be te da sve te umjet­ni­ke pla­ni­ra­mo oku­pi­ti, pred­sta­vi­ti, potak­nu­ti da zajed­no stva­ra­ju i surađuju.

Kome je fes­ti­val namijenjen?

Festival je ponaj­pri­je nami­je­njen dje­ci, pa su i poprat­ni sadr­ža­ji fes­ti­va­la bili veza­ni uz pred­škol­sku i osnov­no­škol­sku dob dje­ce. Riječ je o nizu radi­oni­ca koje su se temat­ski nado­ve­zi­va­le na blo­ko­ve pri­po­vi­je­da­nja: izra­da ploš­nih i ginjol luta­ka s moti­vi­ma istar­skih mit­skih bića, radi­oni­ca ilus­tra­ci­je, izra­de kami­ši­baj pri­ča kao i dram­sko­pe­da­go­ške radi­oni­ce za stva­ra­lač­kog pripovijedanja.

Zašto je to dje­ci danas potreb­no, čini se više no ikad?

Živimo u vre­me­nu kada dje­ca sve manje i sve štu­ri­je komu­ni­ci­ra­ju, u vri­je­me u koji­ma su  izgo­vo­re­ne rije­či čes­to liše­ne onog toplog, stva­ra­lač­kog, duši bli­skog, u vri­je­me kada su nerjet­ko rije­či sve­de­ne na puku infor­ma­ci­ju, a komu­ni­ka­ci­ja na pre­no­še­nje poda­ta­ka. Upravo zato bit­no je sla­vi­ti izgo­vo­re­nu riječ te nala­zi­ti stal­no nove rije­či kako da tu izgo­vo­re­nu riječ pre­tvo­ri­mo u umjetnost.

U pla­nu vam je pro­mo­vi­ra­ti istar­sku zavi­čaj­nost. Na koji način ćete to raditi?

Tijekom fes­ti­va­la u par navra­ta se dotak­la tema zavi­čaj­nos­ti te kako njoj pris­tu­pi­ti, pro­miš­lja­lo se o tome što sve zahva­ća zavi­čaj­nost i je li ona uvi­jek nuž­no okre­nu­ta proš­lim vre­me­ni­ma. Upravo smo zato i kre­nu­li s iskon­skim pri­ča­ma, legen­da­ma i mito­lo­gi­jom istar­skog pod­neb­lja te na taj način  zapo­če­li puto­va­nje po pro­plan­ci­ma zavi­čaj­nos­ti. Slijedom toga ćemo u dru­gom dije­lu Tearina kra­jem lis­to­pa­da pred­sta­vi­ti prvu istar­sku kami­ši­baj legen­du o Oraču Dragonji koju je ilus­tri­rao Vibor Juhas, a medi­ju kami­ši­ba­ja i za usme­nu izved­bi adap­ti­ra­la Iva Nemec. Vizual ovo­go­di­njeg Teatrina upra­vo je prva kar­ti­ca legen­de o Oraču Dragonji tako da Vibor Juhas pot­pi­su­je vizu­al ovo­go­diš­njeg fes­ti­va­la. Priča će se pred­sta­vi­ti kroz izlož­bu u prvom hrvat­skom, autor­ski dizaj­ni­ra­nom stol­nom kami­ši­baj kaza­li­štu, odnos­no buta­ju koji je izra­dio Bojan Đorđević.

Što je idu­će na redu, kak­vi su vam planovi? 

U dru­gom blo­ku fes­ti­va­la koji će se odr­ža­ti kra­jem lis­to­pa­da na pro­gra­mu su Okrugli stol buzet­skih pred­stav­ni­ka ins­ti­tu­ci­ja i udru­ga na temu zavi­čaj­nos­ti i rada s dje­com i mla­di­ma; izlož­ba prvog dizaj­ni­ra­nog hrvat­skog i istar­skog buta­ja – pri­po­vjed­nog stol­nog kaza­li­šta auto­ra Bojana Đorđevića kao i izlož­ba kami­ši­baj ilus­tra­ci­ja istar­skog ilus­tra­to­ra Vibora Juhasa; pro­mo­ci­je prve izda­ne hrvat­ske kami­ši­baj legen­de (Orač Dragonja) te Kamišibaj Teatrin – smo­tra dje­čjeg pri­po­vi­je­da­nja u kami­ši­baj tehnici.

Nositelj pro­jek­ta je Udruga Kaleido, a part­ne­ri su Osnovna ško­la Vazmoslava Gržalje, Grad Buzet, Crveni Križ Buzet, POU Buzet, Galerija skla­di­šte, MO Roč i MO Vrh.

Projekt finan­ci­ra­ju Zaklada za poti­ca­nje part­ner­stva i razvo­ja civil­nog druš­tva, Grad Buzet, Fonda za kul­tu­ru DHK – druš­tva hrvat­skih knji­žev­ni­ka.