Otvorena izložba „Utopija“ Matije Debeljuha u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre
Kolažiranje staranja
• Izložba „Utopija“ Matije Debeljuha otvorena je u četvrtak, 11. studenog u Centru Herman Potočnik Noordung Povijesnog i pomorskog muzeja Istre. Na otvaranju je autora predstavio ravnatelj PPMI‑a Gracijano Kešac te je pozdravio okupljenu publiku.
Debeljuh se zahvalio PPMI‑u na ugošćavanju izložbe, te Gradu Puli i Istarskoj županiji koji su ju financijski podržali:
- Za ovaj projekt bilo je iznimno važno ovakav prostor s obzirom da sam se bavio temom koja se tiče povijesti Pule. Izabrao sam jednu od najljepših građevina u Puli – vilu Idolu – kako bih kroz nju progovorio o starosti i dekadenciji. U tom sam procesu odlučio da ću koristit svoj dvadesetogodišnji fotografski arhiv kako bih tu starost povezao s nekom slikom sjećanja koja obilježava prolaznost vremena. Upravo je u tom procesu došlo do odabira naslova ovog projekta jer mi je sav taj proces odabiranja fotografija i preslagivanja kolaža zapravo utopija, kazao je Debeljuh.
Pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimir Torbica je istaknuo da u ovom prostoru mogu funkcionirati samo ona djela koja imaju snažnu temu i izričaj.
- Mene kod Matije Debeljuha – ako se sjećate njegove zadnje predstave i ono što je učinio sa „Sliparijom“ Milana Rakovca – uvijek oduševi to što pronađe temu koja je vrlo zanimljiva i što uvijek pronađe način da kaže ono što meni kao laiku nikad ne bi palo na pamet. Zato mi je uvijek gušt vidjeti svako njegovo novo djelo jer me uvijek tjera na promišljanje, kazao je Torbica.
U katalogu izložbe kustosica Irena Bekić navodi da pomniji pogled u izložbu rastvara slojeviti i lirski narativ kojemu su prostor, starost, sjećanje i trošnost krhka uporišta.
- U središtu impozantnog prostora bivše vodospreme na Kaštelu, sadašnje galerije Noordung Pomorskog i povijesnog muzeja Istre, Matija Debeljuh postavlja prostornu konstrukciju. Njezinu prednju stranu, okrenutu ulazu u Galeriju koristi za projekciju video rada. Riječ je o poetskoj posveti starosti koja je istovremeno i reminiscencija na Villu Idola, jednu od najljepših austrougarskih vila u Puli i socijalistički starački dom, a danas devastiranu zgradu, prepuštenu propadanju kao posljedici političke trgovine. Drugi dio instalacije čine fotografije koje je umjetnik snimao kroz proteklih dvadesetak godina.
To su segmenti iz svakodnevnog života, fragmenti autorovog pogleda, vizure bez značaja. Kao isprinte velikih dimenzija postavlja ih, vješa, preslaguje, gomila na bočnim stranicama konstrukcije. U samu instalaciju, pak, postavlja kamen, s diskretnim, jedva zamjetnim intervencijama kao fragilnim otiskom ljudskog djelovanja na geološku konfiguraciju. Taj heterogeni materijal – fotografije, video i kamen – različit uslijed materijalnosti medija i tvari, ali i u ritmu, dinamici i ekspresiji koje ostvaruju povezuje ishodišni postupak i zaključna intencija: to je dokumentiranje prolaznosti suptilno provučeno kroz trajanje različitih egzistencija i simboličkih razina, piše Bekić.
- Naslov rada i izložbe „Utopija“ ne pojednostavljuje stvari. Upravo suprotno, to je labilni i dvosmisleni putokaz jer istovremeno sadrži i eu-topia – dobro mjesto i ou-topia – ne-mjesto. Nejasno je na koje se značenje rad referira. Je li žuđena utopija posljednji bljesak svjetla i horizont u nedogledu na kojima se zaustavlja umjetnikova kamera ili je ona tek tlapnja ludosti, vječna čežnja za boljim svijetom? Je li naslov igra, autorova ironična objekcija na svijet koji se raspada ili metafizički odgovor? Ipak, moguće ga je sagledati i kao jasnu uputu. Detekciju mjesta. Izgrađena konstrukcija, naime, nije tek držač za radove ili scenografija izložbe. Ona je mjesto koje se rastvara u prostoru i unutar kojega se ostvaruju novi prostorni odnosi i značenja. Slijedimo li Borisa Groysa kada govori o dokumentaciji kao umjetničkoj formi prepoznajemo taj sklop kao stvarno mjesto, kao ovdje i sada, u ovom slučaju, kao konkretiziranu utopiju ili, potpuno paradoksalno, kao nepostojeće mjesto“, zaključuje Bekić.
Tekst i fotografije Boris VINCEK
