Valter Milovan u Gradskoj knjižnici Umag
U umaškoj je knjižnici u petak, 12. studenoga gostovao doktor znanosti, glazbenik i prevoditelj iz Pule, Valter Milovan, i to na susretu sa učenicima osmih razreda osnovne škole. Povjesničara književnosti je predstavio ravnatelj ustanove Neven Ušumović.
- Inače, napominje Ušumović, ovaj je susret čija je svrha ponuditi opciju učenicima da jednog dana odaberu pulski filozofski studij, bio predviđen da se održi ranije, u sklopu manifestacije nazvane Tjedan istarskih knjižnica, ali je preseljen u sljedeću nazvanu Mjesec Hrvatske knjige koja je upravo u tijeku.
Upitan kako se odlučio na životni put koji ga je doveo da predaje talijanistiku na sveučilištu, Milovan je naglasio da se u toku odrastanja u Puli suočio sa činjenicom da se u svakoj društvenoj okolini u kojoj bi boravio, susretao sa različitim jezikom, narječjem i dijalektom. Bilo da se radilo o osnovnoj školi, srednjoj, susjedima iz zgrade u kojoj je stanovao, fakultetu ili na radnom mjestu u Uljaniku, postojao je neki dominantan govor i način komunikacije kao što je istromletački, čakavština, ili književni hrvatski jezik koji su zahtijevali njegovu prilagodbu. Srećom, ovaj je četrdesetšestogodišnjak koji dolazi iz čakavske obitelji talentiran za jezike pa mu je ta prilagodba bila izazov, te prilika da se tom pojavom, odnosno živim govorom i bavi na znanstvenoj razini.
Gost koji predaje na sveučilištu Jurja Dobrile se osvrnuo na svoj rad kao istraživač dijalektalnog govora i na značaj talijanskog jezika kao sredstva za stvaranje književnih i umjetničkih djela.
Dijalektološka istraživanja kojim se bavio su trajala godinu i pol na području nazvanog Roverija, a koji se nalazi između Vodnjana i Svetvinčente, prisjeća se Milovan. Ova suradnja sa Goranom Filippijem i Slavkom Kalčićem je iznjedrila godine 2014. izdanje sa naslovom “Rječnik roverskih i okolnih govora”.
Usput, da pojasni malo zašto je Istra takva jezična mješavina, Milovan je iznio podatak da ju je u 16. stoljeću poharala kuga i da je ostala nenaseljena, pa je mletačka vlast odlučila nastaniti je sa, uglavnom Slavenima i ponešto albanskim izbjeglicama koji su bježali pred Turcima. Time je objasnio i zašto ima i mnogo ne slavenski prezimena, te zašto obitelji talijanskih prezimena govore hrvatski i obratno.
Ovaj Pulski gost je i suautor prijevoda na čakavskom, zbirke poezije naslovljene “Jedan od mnogih epiloga” koju je napisao na furlanskom dijalektu pokojni Pier Paolo Pasolini. Ušumović je zamolio svojeg gosta da približi i objasni ovog svestranog talijanskog umjetnika i njegov rad. Pasolini je bio redatelj, slikar i pisac, a Milovan je naglasio njegovu volju za konfrontacijom, jer je kao homoseksualac to svoje opredjeljenje javno iznosio, zbog čega je pretrpio više premlaćivanja. Dešavalo se to šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, podsjeća predavač, kad je to bilo mnogo teže nego danas, a Pasolini je bio medijska osobnost koja je svojim umjetničkim djelovanjem i osobnim nastupom izazvala velike skandale i od provokacije napravio umjetnost. Neke od tih provokacija su bile usmjerene i na katoličku crkvu.
Vezano za talijanski jezik, radi se o bazenu iz kojeg je mnogo lakše doći do onoga što nam odgovara, jer je mnogo širi i dublji naspram našeg, moglo bi se analogijom pojednostaviti. Veliki jezici pružaju veliki svijet, zaključuje Ušumović.
Tekst i fotografije Marko ŠORGO
