Vrijeme kad nam je postalo „normalno“ prolaziti pored ljudi koji kopaju po kontejnerima
Predstava „Bakice“ Kolektiva Igralke gostovala u Istarskom narodnom kazalištu
Tekst Ana FORNAŽAR
• U izvedbi Kolektiva Igralke koji čine četiri diplomantice studija Glume i medija u Rijeci, te u režiji slovenske kazališne redateljice Tjaše Črnigoj odigrana je 21. veljače u Istarskom narodnom kazalištu dokumentarna predstava „Bakice“. Izvedba je to koja je višeslojna, aktivistička i filozofska te koja nas kroz surove životne priče današnjice osvještava, zabavlja, ali i rastužuje, no bez trunke patetike.
Bakice su žene iznad 65 godina koje je život natjerao da u mirovini preživljavaju sakupljajući plastične boce po kontejnerima, one su te „sakupljačice boca“ o kojima možda imamo predrasuda koje će ova predstava do kraja razgrnuti. Autorice i izvođačice u predstavi Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Anja Sabol i Vanda Velagić donose nam priče stvarnih žena iz Rijeke s kojima su se susrele i povezale te na kraju postale one, barem na pozornici.
One se u predstavi zovu Albina, Ljudmila, Marta i Suzana. Kolektiv Igralke u predstavi propituje poziciju žena, socijalnu sigurnost, (ne)ravnopravnost i dostojanstven život, postavljajući nam pitanja i dajući ponekad cinične i ironične odgovore rasijecajući sustav koji je ove žene doveo u ovakvu poziciju. Jasno je da iza ove kazališne realizacije stoji puno terenskog rada i istraživanja čime izvedba poprima jedan reportažni element, ali nas također uvlači u osobne priče i potpuno uživljavanje – razigranošću audio i video zapisa kao i humornih glumačkih sekvenci mladih i energičnih glumica.
Predstava započinje s činjenicama o mirovinskom sustavu, gdje nas autorice podsjećaju da su mirovine koje neki dobivaju, a češće su to žene, ispod granice siromaštva u Republici Hrvatskoj. Glumice nam otkivaju svijet tih „nevidljivih žena“ kroz njihove bezbrižne uspomene iz mladosti i radnog vijeka. Jedna je radila u Željezari i Jugobanci, druga je bila komercijalistica i njegovateljica, pomoćna radnica u restoranu, a Ljudmila je diplomirana profesorica kemije. Otišla je jednom na koncert Bonnie M u Moskvu avionom i jako je voljela predavati kemiju.
Uvukle su nam se pod kožu i sve nas to tjera da se zapitamo „zašto kad vidimo da netko kopa po kontejneru tražeći boce odmah pomislimo da je ta osoba neradnik, alkoholičar i da sigurno ima nekog drugog izbora?“
Ekološka mjera koja je zapravo htjela očistiti naš okoliš od ambalaže za 50 lipa po boci i dnevni maksimum od 80 boca postala je nažalost način preživljavanja za mnoge što je Dražena Perušića-Bocu nagnalo da napiše Mali vodič skupljača boca koji autorice koriste u predstavi.
U njemu stoji: „Prvi korak, ujedno i najteži, je krenuti prema prvom kontejneru za smeće. Osjećaj je kao da idete učiniti nešto loše, protuzakonito i čeka vas kazna, no srećom, nitko vas fizički neće kazniti. Ali morate znati da prvi par očiju koji vas ugleda znači potpuno i sigurno rušenje vašeg ugleda i ponosa, ma koliko prije toga bio izgrađen. Vi postajete netko, tko je po svim mjerilima i kriterijima, samo dno društva u kojem živimo i tu počinje vaša prilagodba tom novonastalom stanju. Nakon gubitka dostojanstva više ne možete puno izgubiti i vi postajete jedan od nas, sakupljača boca.“
Naše su nam „sakupljačice boca“ prepričale kao se odjenuti i što koristiti za kretanje na kontejner. Kažu da obavezno koriste štap i njime udaraju po vrećama smeća kako bi u gomili otpada prepoznale zvuk plastične boce i izvukle je van i tako jednu po jednu… Kako bi se boce mogle prodati, treba ih izravnati, ali sad radi korone ne pušu u njih nego ih ravnaju štapom iznutra, pa ih treba isprazniti i nalijepiti im etiketu ako je otpala.
Dramaturški se njihove priče isprepliću, a izvođačice nas dodatno uključuju u predstavu i razgovaraju s publikom tako da scena ima elemente kazališta potlačenih u procesu skupno osmišljenog kazališta.
U video isječcima upoznajemo bake samih autorica. To su bake koji žive neke drugačije živote, jedna se bavi plesom, svojim omiljenim hobijem iz mladih dana, a druga svojoj unuci objašnjava kako je za lijepi ten potrebno koristiti prirodne pomade, od voća i ljekovitih biljaka. Ona izgleda odlično za svoje godine i ima odličan ten.
Ovaj dramaturški kontrast najsnažnije nas suočava s pozicijom tih žena u društvu i tu nam „Bakice“ šalju jasnu poruku i daju kazalištu i umjetnosti onu ulogu koju bi trebalo imati, a to je osvijestiti društvo i potaknuti promjenu.
Kolektiv Igralke izdale su knjižicu o predstavi „Bakice“ u kojem su svoje radove u žanru „dokumentarnog“ stripa na ovu temu izrazili studenti Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a u knjižici su napisale „u vrijeme kad nam je postalo „normalno“ prolaziti pored ljudi koji kopaju po kontejnerima, pitamo se gdje smo i kamo idemo kao pojedinci i kao društvo.“
Knjižica se prodaje u slobodnoj prodaji nakon predstave, a sve donacije za programsku knjižicu dijele se na četiri djela i idu direktno bakicama – Albini, Ljudmili, Marti i Suzani čime cijeli projekt dobiva i dodatnu humanitarnu dimenziju.
Četiri glumice u predstavi, osim što studiraju glumu, imaju kako stoji u opisu, pozadinu završenih fakulteta komparativne književnosti, rusistike, socijalne antropologije, menadžmenta u kulturi i logopedije, dok je Črnigoj, osim što je studirala režiju, također i filozofkinja, koja je završila komparativnu književnost što daje tu prepoznatljivu višeslojnost ovoj predstavi.
Scenografiju naravno čine plastične boce, koje pričaju o životu i svojim životnim uspomenama, a izvođačice se pitaju mogu li „plastične boce doživjeti nirvanu“ ili je to reciklaža?
Na kraju boce plešu i sve su jednake, doživjele su svojevrsnu nirvanu, no cijeli je taj segment predstave koliko god on bio metaforički zanimljiv i simpatičan, na određeni način suvišan.
Zahvaljujući entuzijazmu autorica i originalnosti u pristupu temi „Bakice“ idu dalje. Predstava je izvedena već više od dvadeset i pet puta, na različitim mjestima i za raznoliku publiku od kazališta do nezavisnih scena, a kako u prenošenje ozbiljne i teške teme koriste humor dopiru ama baš do svakoga, i zasigurno ostavljaju traga.
