Izložba Ivane Vulić „Mjeseci 3“ u Gradskoj galeriji Labin
Izložba zagrebačke umjetnice Ivane Vulić naziva „Mjeseci 3“ bit će otvorena u petak, 8. srpnja u 20.30 sati u Gradskoj galeriji Labin.
Ivana Vulić, akademska umjetnica i grafička dizajnerica, predstavlja labinskoj publici svoj ciklus slika s motivima mjesečevih faza pointilističkog izraza. Ciklus Mjeseci, započet 2011. godine, izlagala je prvotno u zagrebačkim galerijama Događanja (2018.) i Vladimir Filakovac (2020.), a upotpunjen novim djelima sada će biti izložen i u Gradskoj galeriji Labin pod kustostvom povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara Mladena Lučića.
Mladen Lučić u predgovoru ističe: „Slikarica je to čiji radovi već niz godina privlače pažnju hrvatske likovne publike i kritike. Nadahnuta psihološkim istraživanjima C. G. Junga, u svom se ciklusu „Psihopomp“ iz 2010. godine bavila nesvjesnim prikazujući reducirane pejzaže s različitim apliciranim simbolima, a već sljedeće godine započinje ciklus „Blato“ u kojem postiže začudan sklad realizma i apstrakcije
potenciran manirističkim odmacima. Ciklus slika „Mjesec“ rječito progovara o autoričinoj fascinaciji tim prirodnim zemljinim satelitom, njegovom pojavnošću, svjetlosnim mijenama koje emanira, levitacijskom kretanju i naravno simbolikom kojom je zaodjenut.“
Izložbom će se prikazati tridesetak akrila na platnu različitih formata te nekoliko novih radova na papiru. Posjetitelji će moći razgledati i dosad neizlagana platna iz umjetničina ciklusa.
O odabiru dominantnog motiva ciklusa istoimenog naziva umjetnica kaže: „Mjesec me fascinira ne samo kao masivan i magnetički privlačan objekt na nebu, nego i kao simbol ženske energije, metamorfoze, ciklusa i mjerenja vremena. Mjesec također predstavlja simboličku vezu s nesvjesnim (jer se pojavljuje noću baš kao i snovi), prema jungovskoj teoriji o mračnoj strane psihe (tzv. „sjena“). Slike zapravo mogu funkcionirati kao neka vrsta kontemplativnih mandala koje evociraju razmišljanje desnom polovicom mozga (sanjivo, neartikulirano, ali bogato u doživljaju „svega“; nekoherentno, ali kompletno, difuzno, slikovito i bazirano na emocijama). Tehnički, slikane su u poentilističkoj maniri, kako bi evocirale teksturu pletiva ili šuma na starim tv ekranima (tzv. „snijega“) čime se postiže ritmičan i melankolični dojam.“
Priredio B. V.





