Izložba Ivane Vulić „Mjeseci 3“ u Gradskoj galeriji Labin

05.07.2022.

Izložba zagre­bač­ke umjet­ni­ce Ivane Vulić nazi­va „Mjeseci 3“ bit će otvo­re­na u petak, 8. srp­nja u 20.30 sati u Gradskoj gale­ri­ji Labin.

Ivana Vulić, aka­dem­ska umjet­ni­ca i gra­fič­ka dizaj­ne­ri­ca, pred­stav­lja labin­skoj publi­ci svoj cik­lus sli­ka s moti­vi­ma mje­se­če­vih faza poin­ti­lis­tič­kog izra­za. Ciklus Mjeseci, zapo­čet 2011. godi­ne, izla­ga­la je prvot­no u zagre­bač­kim gale­ri­ja­ma Događanja (2018.) i Vladimir Filakovac (2020.), a upot­pu­njen novim dje­li­ma sada će biti izlo­žen i u Gradskoj gale­ri­ji Labin pod kus­tos­tvom povjes­ni­ča­ra umjet­nos­ti i likov­nog kri­ti­ča­ra Mladena Lučića.

Mladen Lučić u pred­go­vo­ru isti­če: „Slikarica je to čiji rado­vi već niz godi­na priv­la­če paž­nju hrvat­ske likov­ne publi­ke i kri­ti­ke. Nadahnuta psi­ho­lo­škim istra­ži­va­nji­ma C. G. Junga, u svom se cik­lu­su „Psihopomp“ iz 2010. godi­ne bavi­la nes­vjes­nim pri­ka­zu­ju­ći redu­ci­ra­ne pej­za­že s raz­li­či­tim apli­ci­ra­nim sim­bo­li­ma, a već slje­de­će godi­ne zapo­či­nje cik­lus „Blato“ u kojem pos­ti­že začu­dan sklad realiz­ma i aps­trak­ci­je poten­ci­ran mani­ris­tič­kim odma­ci­ma. Ciklus sli­ka „Mjesec“ rje­či­to pro­go­va­ra o auto­ri­či­noj fas­ci­na­ci­ji tim pri­rod­nim zem­lji­nim sate­li­tom, nje­go­vom pojav­noš­ću, svje­tlos­nim mije­na­ma koje ema­ni­ra, levi­ta­cij­skom kre­ta­nju i narav­no sim­bo­li­kom kojom je zaodjenut.“

Izložbom će se pri­ka­za­ti tri­de­se­tak akri­la na plat­nu raz­li­či­tih for­ma­ta te neko­li­ko novih rado­va na papi­ru. Posjetitelji će moći raz­gle­da­ti i dosad neiz­la­ga­na plat­na iz umjet­ni­či­na ciklusa.

O oda­bi­ru domi­nant­nog moti­va cik­lu­sa isto­ime­nog nazi­va umjet­ni­ca kaže: „Mjesec me fas­ci­ni­ra ne samo kao masi­van i mag­ne­tič­ki priv­la­čan objekt na nebu, nego i kao sim­bol žen­ske ener­gi­je, meta­mor­fo­ze, cik­lu­sa i mje­re­nja vre­me­na. Mjesec tako­đer pred­stav­lja sim­bo­lič­ku vezu s nes­vjes­nim (jer se pojav­lju­je noću baš kao i sno­vi), pre­ma jun­gov­skoj teori­ji o mrač­noj stra­ne psi­he (tzv. „sje­na“). Slike zapra­vo mogu funk­ci­oni­ra­ti kao neka vrsta kon­tem­pla­tiv­nih man­da­la koje evo­ci­ra­ju raz­miš­lja­nje des­nom polo­vi­com moz­ga (sanji­vo, near­ti­ku­li­ra­no, ali boga­to u doživ­lja­ju „sve­ga“; neko­he­rent­no, ali kom­plet­no, difuz­no, sli­ko­vi­to i bazi­ra­no na emo­ci­ja­ma). Tehnički, sli­ka­ne su u poen­ti­lis­tič­koj mani­ri, kako bi evo­ci­ra­le tek­s­tu­ru ple­ti­va ili šuma na sta­rim tv ekra­ni­ma (tzv. „sni­je­ga“) čime se pos­ti­že rit­mi­čan i melan­ko­lič­ni dojam.“

Priredio B. V.