69. Pula: RAZGOVOR – STOJAN MATAVULJ DOBITNIK ZLATNE ARENE ZA ULOGU U FILMU ZBORNICA
„Film Zbornica je presjek društva i sistema“
• Tekst Paola ALBERTINI
• Stojan Matavulj dobitnik je Zlatne arene na ovogodišnjem, 69. Pulskom filmskom festivalu za najbolju mušku ulogu. Igrao je problematičnog učitelja povijesti, Sinišu u filmu Zbornica koji je s ukupno pet osvojenih Zlatnih arena apsolutni laureat Festivala.
Jesu li se slegli dojmovi nakon Festivala u Puli i dodijeljene vam nagrade?
- Lijepo je dobiti nagradu, pogotovo Zlatnu arenu. To je jedna od najznačajnijih nagrada, priznanje koje svako godi. Kako kaže moj kolega – sad si na vrhu i od sad ti karijera može ići samo nizbrdo! Zato sempre dritto!
U Puli ste izjavili da je tema filma Zbornica vječna i ne samo u granicama Hrvatske. Mislite li na školski sustav ili društvo općenito?
- Zbornica je presjek društva i sistema, kako školskog, tako i bilo koje javne ustanove kod nas i u svijetu. Takvih „Siniša“ imate u školama, muzejima, kazalištima, gradskim upravama.… Nema gdje ih nema. Neuništivi su!
Kako ste se snašli u ulozi profesora kakvog, rekli ste, zasigurno ima ili je imao svaki učenik?
- Nadam se da nismo samo prikazali učitelja kao takvog, nego i da je sustav kao takav za pojedinca nepobjediv. Bez dubljih zahvata je nemoguće promijenit i pobijediti sistem, ali dok se svi ponašaju na način „dobro je dok ja nisam ugrožen“, nema promjene.
Na filmu je radila velika glumačka ekipa. Kako ste surađivali s kolegama na tako velikom filmskom setu?
- Bilo je vrlo zahtjevno, ali smo se vrlo brzo navikli. Sonji Tarokić je kao redateljici bilo puno teže nego glumcima. Odradila je vrlo težak posao, vrhunski, svjetski.
Kako je baviti se glumom u Hrvatskoj?
- Kao i svakim drugim poslom. Ako si konformist, onda je lako, ali ako pokušavaš raditi van institucionalno, ako pokušavaš nešto mijenjati, iznijeti nešto svoje, jako teško. Premalo smo mi tržište za velike projekte. Uvijek su novci problem.
Preferirate li rad u kazalištu, na filmu ili pak televiziji?
- I jedno i drugo ima svoje prednosti i mane. Taman kad se zasitiš kazališta dođe nešto na televiziji i obratno. Lijepo je i jedno i drugo. A najljepše je ako možeš živjeti od svog hobija.
Član ste Umjetničkog vijeća Festivala na dragom kamenu koji se svake godine održava u Raklju. Je li težak odabir programa i kako ocjenjujete festival koji se već 11 godina održava u tom malom istarskom mjestu?
- Čast je surađivati u umjetničkom savjetu festivala Na dragom kamenu s ljudima kao što su Bruno Langer, Aleksandar Saša Mondecar i naravno Editom Šanović Bolković. Veliki su to umjetnici i nadasve dobri ljudi s kojima je lagodno i ugodno stvarati program festivala. Nadam se da će još dugo potrajati.
Kakvi su vam planovi za dalje?
- U Hrvatskoj glumci nemaju planove za dalje. Ali, za sad me čekaju dva filma, nastavak snimanja “Kumova” i naravno predstave u matičnom kazalištu HNK u Varaždinu.
