U Gradskoj galeriji Pula otvorena izložba Alije Rešića
Eros Čakić: „Ovom izložbom podignuli smo ljestvicu i aktualizirali neke probleme“
• Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
• Uoči otvorenja izložbe Retrospektiva u Gradskoj galeriji Pula, 9. rujna, autor, Alija Rešić rekao je kako je na njemu samo da šuti i radi. No, o njemu su govorili Eros Čakić, voditelj galerije, Mladen Lučić, autor teksta kataloga i gradonačelnik Filip Zoričić koji je pred mnoštvom okupljenih otvorio izložbu.
Čakić je prije svega zahvalio svima koji su doprinijeli da se izložba realizira, prvenstveno gradskim odjelima koji su, kazao je, pokazali spremnost i pomogli oko toga da se izložba, osim u prostoru galerije, realizira i vani. Naime, izložba je izašla vani i postala dio urbanoga, a skulpture se mogu vidjeti počevši od bivše Galerije Nemeš (sada ulaz u Zerostrasse) ispred koje se nalazi skulptura, sve do Krešimirovog parka.
„U samom tekstu kataloga Lučić je postavio pitanje koje smatram zaista zgodnim za ovo vrijeme u kojem živimo i u vremenu u kojem pričamo o ulozi skulpture u likovnoj umjetnosti, a to je pitanje javne skulpture u Puli, da Pula ne postane park bisti nego da ima javne skulpture“, istaknuo je Čakić.
Kazao je kako je imao čast surađivati s Rešićem koji o skulpturi zna apsolutno sve, a živi u Hrbokima gdje si je stvorio jedno malo carstvo i ondje, dodao je Čakić, realizira apsolutno sve što želi.
„Mislim da ovom izložbom Istra kao regija još jednom pomiče ljestvicu prema tome da budemo još bolji, da budemo još prisutniji u našem gradu i da čak aktualiziramo neke probleme“, naglasio je. Izuzetno mu je drago što su građani i kolege umjetnici jako dobro reagirali na postav skulptura vani: „Takvo zadovoljstvo je zaista iskreno i nisam ga dugo doživio, vidim da su nam takve stvari potrebne.“
„Mislim da ćemo u budućnosti, promišljajući zajedno moći napraviti puno više“, dodao je i pozdravio pročelnicu za kulturu, Eminu Popović Sterpin koja je u galeriji bila prvi put u toj funkciji, a inače je, rekao je, ondje bila kao kustosica. Lučić je uoči otvorenja izložbe istaknuo kako je Rešić umjetnik, kipar koji je dugo prisutan u Istri, koji stvara u Hrbokima.
„On tamo stvara, njemu nisu potrebna svjetla reflektora, ne prati trendove, ne zanimaju ga previranja u svijetu suvremene umjetnosti, ne zanima ga promocija, nego radi tiho, skromno u svom ateljeu i radi skulpture“, rekao je.
„Rešić radi tip skulptura na koje smo već gotovo zaboravili, međutim sada kada ih gledamo u izložbenom prostoru i pogotovo vani, vidimo da nam upravo takve skulpture danas trebaju i danas nedostaju. One su potrebne i podižu našu likovnu svijest i našu duševnu higijenu“, smatra Lučić.
Dodaje kako Rešića zanima forma, zanima ga ono što skulptura jest, ono što skulptura predstavlja i ono što ona znači.
„Njegova prva i konačna inspiracija je žena koju prikazuje kao majku, simbol plodnosti, kao intelektualnu patronu, naravno s elementima erotike koji su mu itekako svojstveni, ali s punim pijetetom i poštovanjem“, napominje Lučić.
To se, veli, očituje kroz sve njegove cikluse u koje je krenuo rano, još 80-tih godina kad je završavao majstorsku radionicu u Zagrebu kod profesora Ivana Sabolića. Prije početka drugog ciklusa Rešić se intenzivnije počeo baviti crtežom i slikom i tu si je dopustio određene odmake i stvorio jednu inačicu ekspresionističkog izraza slikarstva kojeg karakterizira jedan odmak koji će kasnije koristiti u nekim svojim kiparskim radovima, kaže Lučić. Dodaje da kod Rešića postoji punoća i uvijek prisutna forma.
Osvrnuo se na mozgove, skulpture nastale pod utjecajem društvene stvarnosti koja ga, kako je rekao Lučić, donedavno uopće nije zanimala ali koja je očito utjecala i na njega, kao i na sve nas. S mozgovima je, veli, i krenula ta priča jer oni i liče na taj nesretni korona virus.
Upravo je skulptura koja prikazuje virus korone stavljena i u Park Petra Krešimira kao velika forma od dva metra koja je i svojevrsna opomena.
„Rešić tu prvi put radi na način da ga estetika ne zanima nego namjerno radi, rekao bi čak jednu ružnu kompoziciju, koja je puna prijetnji, straha i puna nekakvog užasa bez obzira na njenu vrhunsku izvedbu i uspio je napraviti ono što je i želio“, rekao je Lučić.
Tom je prigodom pozvao gradonačelnika da krenu u jednu priču kako bi Pula zaista krenula sa sustavnim promišljanjem o tome kako ukrasiti svoje parkove i ulice sa skulpturama, kako napraviti dobre artefakte koji će tu urbanu kozmetiku dignuti na jedan viši nivo što, smatra Lučić, zapravo uopće nije teško napraviti, samo treba dobra volja.
„Te skulpture svima nama daju povod da razmišljamo i napravimo ono što Puli, osim fasada, nedostaje da bude grad kakav bi trebao biti“, zaključio je Lučić.
Gradonačelnik Filip Zoričić uoči otvorenja izložbe rekao je da je Rešić dosljedan, jednostavan, romantičarski poetičan, rasterećen – sve ono što bi mnogi od nas često htjeli biti.