Repriza „Sliparije“ u Istarskom narodnom kazalištu

28.10.2022.

Repriza pred­sta­ve „Sliparija“ Milana Rakovca u reži­ji Matije Debeljuha i u izved­bi Rosanne Bubola na pro­gra­mu je u petak, 28. lis­to­pa­da u 20 sati u Istarskom narod­nom kaza­li­štu Gradskom kaza­li­štu Pula.

„U pred­go­vo­ru roma­na „Sliparija“ Milana Rakovca Jure Kaštelan objaš­nja­va da „nas­lov roma­na ima neko­li­ko zna­čenj­skih razi­na, to je pri­je­va­ra i obma­na i vje­šti­na vara­nja, cir­kus i stil­ski trik, uni­šta­va­nje i stva­ra­nje, čovjek i nje­go­va sje­na, lice i obr­nu­to od sve­ga, mit o stvar­nos­ti i mit o stvar­nos­ti, isti­na i magi­ja, znak i sim­bol i ono … ”zapra­vo uka­zu­je na nara­tiv­nu i stil­sku slo­že­nost karak­te­ris­tič­nu za čitav rako­vač­ki rukopis.

„Tako pre­ma isto­ime­nom roma­nu Milana Rakovca, nas­ta­je tež­nja da se napra­vi ‘vizu­al­ni pri­je­vod’ za film i kaza­li­šte. Izravna i dos­lov­na pri­la­god­ba pred­lo­ška bila bi, dak­le, izrav­no i dos­lov­no nemo­gu­ća, pa će nit vodi­lja u nje­zi­noj ekra­ni­za­ci­ji i upri­zo­re­nju biti “hva­ta­nje” spe­ci­fič­ne čarob­ne atmo­sfer­ske poza­di­ne koju Rakovac stva­ra istra­ži­va­njem legen­de o Bilfu i Jamurini. Analogno roma­nu u kojem lik novi­na­ra istra­žu­je poseb­nos­ti ovog mit­skog bića, sre­diš­nje mjes­to u fil­mu i pred­sta­vi zauzi­ma lik “istra­ži­te­lja” koji se upu­šta u sli­čan pot­hvat. No, vje­ru­ju­ći da će uok­vi­ri­va­nje rad­nje u “tipi­čan” detek­tiv­ski sli­jed uklo­ni­ti magič­nu i mrač­nu atmo­sfe­ru pred­lo­ška, ​​reflek­si­je nje­go­ve svi­jes­ti u potra­zi za vlas­ti­tim iden­ti­te­tom bit će u prvom pla­nu. S obzi­rom da je poza­di­na nas­tan­ka mito­va i legen­di upra­vo potre­ba da se pro­na­đe odgo­vor na pita­nje o nji­ho­voj pri­ro­di i podri­je­tlu, kre­nuv­ši u potra­gu za vlas­ti­tim “ja”, glav­ni lik nudi spe­ci­fi­čan pogled na ovu istar­sku legen­du. Njegov put kroz pri­ču o sebi i Bilfu nipo­što nije line­aran, nje­go­vo napre­do­va­nje nije rav­no, već je, baš poput Rakovčevog pri­po­vi­je­da­nja, ispre­ki­da­no. On je i beba kojoj nje­go­va baka pje­va uspa­van­ku o jami, i dje­čak koji se igra s pri­ja­te­lji­ma oko jame, i mla­dić koji se budi u nesvi­jes­ti pored nje, i sta­rac koji se spu­šta u nju, i … možda je čak i Bilfo sam.

„Drugi kru­ci­ja­lan aspekt koje­mu će u adap­ta­ci­ji biti posve­će­na poseb­na paž­nja, kraj je koji Rakovac u svo­jim rado­vi­ma redo­vi­to afir­mi­ra. Njegov istar­ski zavi­čaj smje­šten je dale­ko od turis­tič­kih urba­nih loka­li­te­ta i fabri­ci­ra­nih rural­nih mjes­ta koja fin­gi­ra­ju autoh­to­nost, a po koji­ma je Istra u današ­nje vri­je­me naj­poz­na­ti­ja. Motiv zem­lje koja živi s lju­di­ma i za lju­de, o kojoj lju­di odu­vi­jek ovi­se, i u kojoj na kra­ju skon­ča­va­ju, snaž­no je pri­su­tan kroz cije­li roman, jed­na­ko kao i začud­na život­nost pri­rod­nog svi­je­ta unu­traš­nje Istre, sig­na­li­zi­ra­na pri­je sve­ga kroz nje­gov ono­ma­to­pej­ski poten­ci­jal. Poseban će iza­zov dak­le biti pre­no­še­nje te organ­ske kva­li­te­te istar­skog oko­li­ša, nje­go­vih šuma, jama i pti­ca, na film i pred­sta­vu, a koje će biti izve­de­no minu­ci­oz­nim opi­si­va­njem tog kra­ja, pri­bli­ža­va­njem nje­go­voj tek­s­tu­ri goto­vo do razi­ne opip­lji­vos­ti“, navo­di se u opi­su predstave.

Priredio B. V.