TALIJANSKI AUTORI NA HRVATSKOM: objavljen hrvatski prijevod knjige Marca Balzana “Kad se vratim” u izdanju Hene Com||AUTORI ITALIANI IN CROATO: pubblicata da Hena Com la versione croata di “Quando tornerò”, di Marco Balzano

20.03.2023.

[lang_hr]Ako ne razumiješ svoju majku, to je zato što ti je dopustila da postaneš drugačija žena od nje[/lang_hr]

[lang_it]Se non capisci tua madre, è perché ti ha permesso di diventare una donna diversa da lei[/lang_it]

[lang_hr]• Tekst Luisa SORBONE[/lang_hr]

[lang_it]• Testo di Luisa SORBONE[/lang_it]

[lang_hr]• “Kad se vra­tim”, hrvat­ski pri­je­vod roma­na Marca Balzana (“Quando tor­nerò”), koji je doži­vio veli­ki uspjeh u Italiji, već je neko­li­ko dana u knji­ža­ra­ma. U Italiji ga je obja­vio Einaudi 2021. godi­ne, a u Hrvatskoj ga objav­lju­je nak­lad­nič­ka kuća Hena Com u pri­je­vo­du Mirne Čubranić. Knjiga je pre­ve­de­na zahva­lju­ju­ći dopri­no­su pri­je­vo­du tali­jan­skog Ministarstva vanj­skih pos­lo­va i među­na­rod­ne suradnje.[/lang_hr]

[lang_it]• È da alcu­ni gior­ni in libre­ria “Kad se vra­tim”, la ver­si­one in lin­gua cro­ata di “Quando tor­nerò”, roman­zo di Marco Balzano che in Italia ha ris­co­sso mol­to suc­ce­sso. Uscito per Einaudi nel 2021, è pub­bli­ca­to in Croazia dal­la casa edi­tri­ce Hena Com, con la tra­du­zi­one di Mirna Čubranić. Il libro è sta­to tra­dot­to gra­zie ad un con­tri­bu­to alla tra­du­zi­one del Ministero degli Affari Esteri e del­la Cooperazione Internazionale italiano.[/lang_it]

[lang_hr]“Kad se vra­tim” govo­ri o migra­ci­ja­ma i pre­ki­nu­tim obi­telj­skim odno­si­ma, kroz pogled i glas svo­jih pro­ta­go­nis­ta: maj­ke i nje­zi­ne dje­ce. Priča je to od veli­ke važ­nos­ti koja nam poma­že razu­mje­ti dubo­ke i bol­ne raz­lo­ge i impli­ka­ci­je onih koji mis­li da je ise­li­ti neg­dje drug­dje naj­bo­lje rje­še­nje. Priča koja pos­ta­je sim­bol, u svo­joj repre­zen­ta­ci­ji žen­skog sta­nja koje je, čini se, pre­do­dre­đe­no za nevidljivost.[/lang_hr]

[lang_it]Quando tor­nerò-Kad se vra­tim rac­con­ta di migra­zi­one e di rap­por­ti fami­li­ari inter­rot­ti, attra­ver­so lo sgu­ar­do e la voce dei suoi pro­ta­go­nis­ti: una madre e i suoi figli. Una sto­ria di gran­de attu­alità, che ci aiuta a com­pren­de­re le ragi­oni e le impli­ca­zi­oni, pro­fon­de e dolo­ro­se, di chi vede nell’emigrare altro­ve la solu­zi­one migli­ore. Una sto­ria che diven­ta emble­ma­ti­ca, nel suo rap­pre­sen­ta­re una con­di­zi­one fem­mi­ni­le che par­reb­be des­ti­na­ta all’invisibilità.[/lang_it]

[lang_hr]Daniela je žena s Istoka koja odlu­ču­je napus­ti­ti obi­telj i emi­gri­ra­ti na Zapad, “boga­ti Zapad”, u potra­zi za pos­lom. Jer život u malom selu izme­đu Rumunjske i Moldavije ne nudi puno izgle­da za buduć­nost, pogo­to­vo za nje­nu dje­cu. Nema pos­la, a nov­ca je malo. Jedina šan­sa je potra­ži­ti posao tamo gdje ga ima – kao nje­go­va­te­lji­ca, kuć­na pomoć­ni­ca ili babysitterica.[/lang_hr]

[lang_it]Daniela è una don­na del­l’est che deci­de di las­ci­are la fami­glia per emi­gra­re in occi­den­te, il “ric­co occi­den­te”, in cer­ca di lavo­ro. Perché vive­re in un pic­co­lo vil­lag­gio tra la Romania e la Moldavia non offre mol­te pros­pet­ti­ve per il futu­ro, soprat­tut­to per quel­lo dei figli. Non c’è lavo­ro, i sol­di sono poc­hi. E allo­ra il lavo­ro si va a pren­de­re dove c’è, come badan­te, col­la­bo­ra­tri­ce domes­ti­ca o baby-sitter.[/lang_it]

[lang_hr]I tako Daniela jed­nog jutra rano odla­zi. Bez da iko­me išta kaže, bje­ži od kuće “kao lopov” u Italiju, a u Milanu nala­zi posao.[/lang_hr]

[lang_it]È così che Daniela, un mat­ti­no di buon’o­ra, se ne va. Senza dire nul­la a nessu­no fug­ge dal­la sua casa “come una ladra”, per rag­gi­un­ge­re l’Italia. E a Milano tro­va lavoro.[/lang_it]

[lang_hr]Čini se da u počet­ku sve funk­ci­oni­ra: obi­telj­ska rav­no­te­ža je odr­ži­va, novac sti­že iz Italije, a uz nje­ga i daro­vi i obe­ća­nja. Ali nakon nekog vre­me­na taj izbor poka­zao se teškim za sve. Danieli nije lako “drža­ti sve na oku­pu”: bijeg kao čin lju­ba­vi i veli­ko­duš­nos­ti, nos­tal­gi­ja, pri­sil­na dis­tan­ca. Krivnja. Čak i za hra­bru i odluč­nu ženu poput nje, uvi­jek vre­ba pomi­sao da je napus­ti­la svo­ju obi­telj kako bi otiš­la neg­dje drug­dje, bri­nu­ti se za dru­ga ljud­ska bića.[/lang_hr]

[lang_it]Nei pri­mi tem­pi tut­to sem­bra fun­zi­ona­re: l’equ­ili­brio del­la fami­glia reg­ge, arri­va­no i sol­di dall’Italia, i rega­li, le pro­me­sse. Ma dopo un po’ la scel­ta fat­ta si rive­la pesan­te per tut­ti. Per Daniela non è faci­le “tene­re tut­to insi­eme”: la fuga come atto d’ amo­re e gene­ro­sità, la nos­tal­gia, la lon­ta­nan­za for­za­ta. Il sen­so di col­pa. Anche per una don­na corag­gi­osa e deter­mi­na­ta come lei è sem­pre in aggu­ato il pen­si­ero di aver abban­do­na­to la fami­glia per anda­re in un altro­ve, a pren­der­si cura di altri esse­ri umani.[/lang_it]

[lang_hr]Djeca, Manuel i Angelica, koje bi soci­olo­zi defi­ni­ra­li kao “ostav­lje­ne”, ne mogu ništa dru­go nego čeka­ti. Nesposobni razu­mje­ti zna­če­nje maj­či­ne odlu­ke, suoča­va­ju se s ljut­njom i osje­ća­jem napuštenosti.[/lang_hr]

[lang_it]E i figli, Manuel e Angelica, che i soci­olo­gi defi­ni­reb­be­ro “left behind”, non posso­no fare altro che atten­de­re. Incapaci di com­pren­de­re il sig­ni­fi­ca­to del­la deci­si­one mater­na si ritro­va­no a fare i con­ti con la rab­bia e il sen­so di abbandono.[/lang_it]

[lang_hr]Jedan dra­ma­ti­čan doga­đaj spo­jit će koma­di­će obi­telj­skog moza­ika koji je pos­tao pre­vi­še zbr­kan, s nima­lo oči­gled­nim isho­dom koji čita­te­lju ostav­lja važ­na pita­nja. Poput ono­ga što će Daniela uči­ni­ti sebi kada se vra­ti u Rumunjsku: “Može li se maj­ka koja je dugo odsut­na još uvi­jek zva­ti majkom?”[/lang_hr]

[lang_it]Sarà un avve­ni­men­to dram­ma­ti­co ad accos­ta­re in nuove for­me i pezzi di un mosa­ico fami­li­are dive­nu­to trop­po con­fu­so, con un esi­to tut­t’al­tro che scon­ta­to che las­cia al let­to­re doman­de impor­tan­ti. Come quel­la che Daniela farà a se ste­ssa una vol­ta ritor­na­ta in Romania: «Una madre che è sta­ta tan­to tem­po lon­ta­na può anco­ra dir­si madre?»[/lang_it]

[lang_hr]Tijekom jed­nog susre­ta rek­li ste da pri­če mora­te zna­ti sas­lu­ša­ti pri­je no što ih ispri­ča­te. Jeste li i vi slu­ša­li pri­če žena poput Daniele dok ste pisa­li ovaj roman?[/lang_hr]

[lang_it]Una sto­ria pri­ma di rac­con­tar­la bisog­na saper­la ascol­ta­re, ha affer­ma­to nel cor­so di un incon­tro. Anche per la ste­su­ra di ques­to roman­zo ha ascol­ta­to la sto­ria di don­ne come Daniela?[/lang_it]

[lang_hr]- Tom sam fra­zom želio reći da se ne može pret­pos­ta­vi­ti da su mašta i pro­uča­va­nje dovolj­ni: ako je pri­ča utje­lov­lje­na u muškar­cu ili ženi koji pos­to­je, mora­te ih oti­ći i pos­lu­ša­ti. To je naj­bo­lji način da joj date život, osje­ća­je, pogled, glas. Sve to poseb­no vri­je­di za ovu knji­gu: inter­v­ju­irao sam mno­ge žene koje obav­lja­ju pos­lo­ve nje­go­va­te­lji­ce, medi­cin­ske ses­tre, spre­ma­či­ce, dadi­lje… Skrbništvo je posao koji ima jedins­tve­nu dina­mi­ku, zamis­li­te samo da se rad­no mjes­to i dom podu­da­ra­ju, da tra­je 24 sata dnev­no i tako dalje… Zanimalo me je vra­ti­ti hra­brost tim žena­ma, istin­skim pro­ta­go­nis­ti­ca­ma suvre­me­ne eko­nom­ske migra­ci­je, ali i nji­ho­vu usam­lje­nost i nji­ho­vu emancipaciju.[/lang_hr]

[lang_it]- Con quel­la fra­se inten­do dire che non si può ave­re la pre­sun­zi­one di far­si bas­ta­re la fan­ta­sia e lo stu­dio: se una sto­ria è incar­na­ta in un uomo o in una don­na che esis­to­no, bisog­na anda­re ad ascol­tar­li. È il modo migli­ore per res­ti­tu­ire la vita, i sen­ti­men­ti, lo sgu­ar­do, la voce. Tutto ciò vale par­ti­co­lar­men­te per ques­to libro: ho inter­vis­ta­to mol­te don­ne che svol­go­no un lavo­ro di cura: badan­ti, infer­mi­eri, colf, baby sit­ter… Il lavo­ro di cura ha del­le dina­mic­he unic­he, bas­ti pen­sa­re che il luogo di lavo­ro e di abi­ta­zi­one coin­ci­do­no, che è un impi­ego h24, e via dicen­do… A me inte­re­ssa­va res­ti­tu­ire il corag­gio di ques­te don­ne, vere pro­ta­go­nis­te dell’emigrazione eco­no­mi­ca con­tem­po­ra­nea, ma anc­he la loro soli­tu­di­ne e la loro emancipazione.[/lang_it]

[lang_hr]Koliko vam je bilo važ­no, s etič­ke i lite­rar­ne stra­ne, ispri­ča­ti baš ovak­vu pri­ču?[/lang_hr]

[lang_it]Quanto è sta­to per lei impor­tan­te, sot­to il pro­fi­lo eti­co e let­te­ra­rio, rac­con­ta­re una sto­ria come ques­ta?[/lang_it]

[lang_hr]- O emi­gra­ci­ji govo­ri­mo vrlo aprok­si­ma­tiv­no i to stva­ra kli­še­je koji brzo otva­ra­ju vra­ta popu­liz­mu, a pone­kad i rasiz­mu. O ise­lja­va­nju se govo­ri kao da je to još uvi­jek prvens­tve­no muško pita­nje. Zadnjih tri­de­set godi­na to ne vri­je­di. Zapad više ne tre­ba mno­go muških ruku, već skr­b­niš­tvo za svo­je volje­ne, bri­gu za naj­o­sjet­lji­vi­je. Bez tih žena druš­tvo ne može odr­ža­ti svo­ju pro­izvod­nju i druš­tve­nu dina­mi­ku. To nije moral­no, već prak­tič­no pita­nje. A budu­ći da se konač­no sve glas­ni­je govo­ri o jed­na­kim moguć­nos­ti­ma i pra­vi­ma žena, svi­dje­lo mi se i sma­trao sam da je hit­no ispri­ča­ti obi­telj­sku pri­ču o žen­skoj hra­bros­ti. Ove žene gra­de mos­to­ve, omo­gu­ću­ju svo­joj dje­ci život poput onog naše dje­ce, ali pod koju cije­nu? Život čes­to pro­la­zi u vječ­noj uda­lje­nos­ti i u stal­nom išče­ki­va­nju povrat­ka i susre­ta koji ne sti­že. To je pri­ča o uzvra­ća­nju, ako se mogu tako izraziti.[/lang_hr]

[lang_it]- Parliamo di emi­gra­zi­one in mani­era mol­to appro­ssi­ma­ti­va e ques­to crea luog­hi comu­ni che in fret­ta apro­no le por­te al popu­li­smo e, a vol­te, anc­he al razzi­smo. Si par­la di emi­gra­zi­one come fosse anco­ra, prin­ci­pal­men­te, una ques­ti­one mas­c­hi­le. Non è più così da trent’anni. L’Occidente non ha più mol­to bisog­no di brac­cia mas­c­hi­li, ma di assis­ten­za agli affet­ti, di cura dei più fra­gi­li. Senza ques­te don­ne la soci­età non sos­ti­ene i suoi rit­mi di pro­du­zi­one e di rela­zi­one. Non è una ques­ti­one mora­le, ma pra­ti­ca. E sic­co­me final­men­te si par­la a voce più alta e for­te di pari oppor­tu­nità e di dirit­ti del­le don­ne, mi piace­va e rite­ne­vo urgen­te rac­con­ta­re una sto­ria fami­li­are ci corag­gio fem­mi­ni­le. Queste don­ne cre­ano pon­ti, per­met­to­no ai pro­pri figli di ave­re la ste­ssa vita dei nos­tri figli, ma a che pre­zzo? Spesso la vita tras­cor­re in un’eterna dis­tan­za e in una cos­tan­te atte­sa di un ritor­no e di un ricon­gi­un­gi­men­to che non arri­va­no. È una sto­ria di res­ti­tu­zi­one, se posso dire così.[/lang_it]

[lang_hr]Kako ste doče­ka­li vijest o pri­je­vo­du knji­ge i nje­zi­noj hrvat­skoj dis­tri­bu­ci­ji?[/lang_hr]

[lang_it]Come ha accol­to la noti­zia del­la tra­du­zi­one del libro e del­la sua dif­fu­si­one in Croazia?[/lang_it]

[lang_hr]- Hrvatska me pod­sje­ća na neko­li­ko lje­to­va­nja s pri­ja­te­lji­ma, mojom dje­com i jed­no pre­kras­no puto­va­nje koje me odve­lo od Istre do Albanije. To je važ­no i kul­tur­no sve živah­ni­je podru­čje. Usrećila me ta vijest i nadam se da će biti pri­li­ke za susret s hrvat­skim čita­te­lji­ma. Uostalom, knji­ga slu­ži i za upoz­na­va­nje novih lju­di i za mene pri­je­vod u ino­zem­s­tvu vri­je­di više od bilo koje nagra­de jer me stav­lja pred čaro­li­ju mojih rije­či koje pos­ta­ju dru­gi jezik, pone­kad čak i dru­go pismo, a lije­po je vidje­ti kako se tran­sfor­mi­ra­ju i putu­ju daleko.[/lang_hr]

[lang_it]- La Croazia mi ricor­da diver­se vacan­ze con gli ami­ci, i miei figli e un bel­li­ssi­mo viag­gio che dall’Istria mi ha por­ta­to fino in Albania. È un ter­ri­to­rio impor­tan­te e sem­pre più viva­ce cul­tu­ral­men­te. Sono sta­to feli­ce e spe­ro ci sia occa­si­one di incon­tra­re i let­to­ri cro­ati. Un libro, in fon­do, ser­ve anc­he a incon­tra­re nuove per­so­ne e per me una tra­du­zi­one all’estero vale più di qual­si­asi pre­mio per­c­hé mi met­te davan­ti alla magia del­le mie paro­le che diven­ta­no un’altra lin­gua, a vol­te per­si­no un altro alfa­be­to, ed è bel­lo veder­le tra­sfor­mar­si e anda­re lontano.[/lang_it]

[lang_hr]Marco Balzano rođen je u Milanu 1978. godi­ne gdje radi kao pro­fe­sor knji­žev­nos­ti i pisa­nja. Sa Selleriom je obja­vio roma­ne Il figlio del figlio” (nagra­da Corrado Alvaro za prvi­je­nac),  “Pronti a tut­te le par­ten­ze” (nagra­da Flaiano) i “L’ultimo arri­va­to” (nagra­da Campiello). Za Einaudi je obja­vio knji­gu „Resto qui“ (2018. i 2020.) koja je, izme­đu osta­lih, osvo­jio knji­žev­nu nagra­du Elba, nagra­du Bagutta, nagra­du Mario Rigoni Stern i bila fina­list nagra­de Strega; u Francuskoj je dobi­la Prix Méditerranée, dok se u Njemačkoj brzo pope­la na ljes­tvi­cu naj­pro­da­va­ni­jih knji­ga. Za Einaudija je obja­vio i “Le paro­le sono impor­tan­ti” (2019.), a 2021., opet za Einaudija, svoj peti roman “Kad se vra­tim”. Godine 2022. u nak­la­di Einaudi izla­zi zbir­ka pje­sa­ma “Nature uma­ne” i “Cosa c’en­tra la feli­cità? Una paro­la e quat­tro sto­rie” za Feltrinellija.[/lang_hr]

[lang_it]Marco Balzano è nato a Milano nel 1978 e qui lavo­ra come docen­te di let­te­re e di scrit­tu­ra. Con Sellerio ha pub­bli­ca­to i roman­zi “Il figlio del figlio” (Premio Corrado Alvaro Opera pri­ma), “Pronti a tut­te le par­ten­ze” (Premio Flaiano) e “L’ultimo arri­va­to” (Premio Campiello). Per Einaudi ha pub­bli­ca­to Resto qui (2018 e 2020) che ha vin­to, tra gli altri, il Premio let­te­ra­rio Elba, il Premio Bagutta, il Premio Mario Rigoni Stern ed è sta­to fina­lis­ta al Premio Strega; in Francia ha con­se­gu­ito il Prix Méditerranée, men­tre in Germania ha sca­la­to rapi­da­men­te la cla­ssi­fi­ca dei libri più ven­du­ti. Per Einaudi ha inol­tre pub­bli­ca­to “Le paro­le sono impor­tan­ti” (2019), e nel 2021, sem­pre per Einaudi, esce il suo quin­to roman­zo “Quando tor­nerò”. Nel 2022 esco­no per Einaudi la rac­col­ta di poesie “Nature uma­ne” e “Cosa c’en­tra la feli­cità? Una paro­la e quat­tro sto­rie” per Feltrinelli.[/lang_it]

[lang_hr]Surađuje s kul­tur­nom rubri­kom novi­na Corriere del­la Sera i pre­da­je pisa­nje u ško­li Belleville u Milanu. Njegove su knji­ge pre­ve­de­ne u mno­gim jezicima.[/lang_hr]

[lang_it]Collabora con le pagi­ne cul­tu­ra­li del Corriere del­la Sera e inseg­na scrit­tu­ra alla Scuola Belleville di Milano. I suoi libri sono a oggi tra­dot­ti in mol­ti Paesi.[/lang_it]