„Najveći izazov nam je starenje društva“

Razgovor s Majom Tatković Diklić iz Slovenskog kulturnog društva Istra

Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije P. ALBERTINI i arhiva M. TATKOVIĆ DIKLIĆ

08.03.2023.

• Slovensko kul­tur­no druš­tvo Istra osno­va­no je pri­je 21 godi­nu u Puli i iako bro­ji samo dvo­je zapos­le­nih, pred­sjed­ni­cu Danicu Avbelj i taj­ni­cu Maju Tatković Diklić, radi punom parom. Osim što orga­ni­zi­ra­ju raz­ne mani­fes­ta­ci­je, Društvo ima svoj časo­pis koji izda­je već šest godi­na, izda­ju knji­ge, a ima­ju i svo­ju vlas­ti­tu malu knjiž­ni­cu sa slo­ven­skim i hrvat­skim, ali i dvo­je­zič­nim naslovima.

„Posljednja izda­na knji­ga su memo­ari, frag­men­ti sje­ća­nja od Martina Bizjaka, a pri­je mno­go godi­na je izda­na i veli­ka mono­gra­fi­ja nje­go­vih dje­la“, govo­ri nam Maja Tatković Diklić s kojom smo raz­go­va­ra­li u pros­to­ri­ma druš­tva na adre­si Hermana Dalmatina 4.

Kaže nam kako osim zbo­ra, Društvo ima još i kre­ativ­nu, sli­kar­sku i dram­sku radi­oni­cu. Financiraju se iz više izvo­ra. Glavni finan­ci­jer im je ured vla­de Republike Slovenije za Slovence iza gra­ni­ce i po svi­je­tu, a finan­cij­ski ih poma­žu i Savjet za naci­onal­ne manji­ne Republike Hrvatske, Istarska župa­ni­ja i Grad Pula.

„Najveći iza­zov nam je sta­re­nje druš­tva što je pro­blem, čini mi se, svih dru­šta­va. Naime, tu su od osnut­ka isti lju­di, samo su sada dva­de­se­tak godi­na sta­ri­ji. Imamo i mla­đe ali ne u toj mje­ri“, veli nam Tatković Diklić.

Mala škola slovenskog jezika za učenje kroz igru

Jedan od nači­na da pomla­de druš­tvo su i mani­fes­ta­ci­je u koji­ma sudje­lu­ju dje­ca od 7 do 13 godi­na: „To je dobar put. Organiziramo tako Dječji fes­ti­val mul­ti­kul­tu­ral­nos­ti te već tre­ću godi­nu za redom Malu ško­lu slo­ven­skog jezika“.

Mala ško­la slo­ven­skog poče­la je u kolo­vo­zu 2020. godi­ne. Društvo se na to odlu­či­lo jer je uoči koro­ne osta­lo nova­ca koji se koris­tio za nas­tu­pe i osta­la doga­đa­nja, a koji se zbog epi­de­mi­olo­ških mje­ra nisu mogla reali­zi­ra­ti. Taj su novac sto­ga odlu­či­li preusmjeriti.

„Ideja je doš­la iz Rijeke, u Slovenskom domu Bazovica ima­ju takav oblik podu­ča­va­nja slo­ven­skog kroz cje­lod­nev­ni bora­vak, gdje dje­ca pri­je pod­ne kroz igru uče slo­ven­ski, a pos­li­je pod­ne ima­ju kre­ativ­ne radi­oni­ce“, govo­ri nam Tatković Diklić.

Odlučili su se i oni pro­ba­ti te vidje­ti kako će im to uspje­ti i za sad je, isti­če, vrlo uspješ­no. „Kraj kolo­vo­za nam se poka­zao kao odli­čan ter­min jer je veći­na ljet­nih ško­la i kam­po­va uglav­nom u srp­nju i počet­kom kolo­vo­za. Od onda Malu ško­lu orga­ni­zi­ra­mo i za vri­je­me zim­skih i pro­ljet­nih praz­ni­ka u tra­ja­nju od pet rad­nih dana i uglav­nom nam se dje­ca vra­ća­ju“, kaže Tatković Diklić.

Djeca u Društvu bora­ve od 8.30 do 15 sati, po dola­sku ima­ju doru­čak, od 9 do 11.30 je nas­ta­va slo­ven­skog jezi­ka kroz igru, u 12 sati im je ručak i oko 13 do 15 sati kre­ativ­na radionica.

Prva im je bila glaz­be­na radi­oni­ca pa su s narod­nom slo­ven­skom pje­smom Zeleni Jura nas­tu­pa­li na Dječjem fes­ti­va­lu mul­ti­kul­tu­ral­nos­ti te su taj glaz­be­ni dio htje­li još malo istra­ži­va­ti i pri­li­kom zad­nje Škole, odr­ža­ne od 20. do 24. velja­če te su uči­li pje­smu Zavarjele trobente.

Do sad su radi­li i kami­ši­baj pri­če – na naprav­lje­ne drve­ne kami­ši­ba­je radi­li su svo­je pri­če u sku­pi­na­ma, osli­ka­li kami­ši­baj i to na kra­ju pred­sta­vi­li rodi­te­lji­ma. Izrađivali su i kuren­te od recik­li­ra­nog mate­ri­ja­la te stop animaciju.

„To je dje­ci bilo vrlo lije­po i iza­zov­no radi­ti. Podijelili su se u sku­pi­ne i radi­li svo­je fil­mi­će te ih na kra­ju pove­za­li u jedan film“, govo­ri nam Tatković Diklić.

Slovenski im vodi Damijana Pezdirc koja nije uči­te­lji­ca ali joj je slo­ven­ski mate­ri­nji jezik. S njom dje­ca kroz igru; pje­smi­ce, crta­nje i slič­no, uče jezik. Kreativni dio s nji­ma radi Tina Širec Džodan. Ona osmis­li što bi se moglo radi­ti, a da je pove­za­no sa Slovenijom i tako dje­ca uče o kul­tu­ri, obi­ča­ji­ma… Primjerice, radi­li su kuren­te koji su tra­di­ci­onal­ni dio kar­ne­val­ske kul­tu­re u Sloveniji, nešto poput naših Zvončara.

Iako je dje­ci u Maloj ško­li pri­je sve­ga bit­no dru­že­nje, uži­va­ju i u uče­nju jer je tu pris­tup puno slo­bod­ni­ji nego u ško­li: „Slovenski koji nauče uvi­jek im osta­ne što je dobro ako jed­nog dana odlu­če za ozbilj­no uči­ti slo­ven­ski. Ovo im je dobra pod­lo­ga“, veli Tatković Diklić.

Problem manjak kadra

Inače, manjak kadra pro­blem je koji već neko vri­je­me pos­to­ji u Istri ali i Hrvatskoj. Jednostavno, za slo­ven­sku manji­nu nema tko pre­da­va­ti jezik te je podu­ča­va­nje velik izazov.

„U Rijeci ima­ju neko­li­ko osnov­nih ško­la gdje pos­to­ji podu­ča­va­nje slo­ven­skog jezi­ka po mode­lu C. Isto je i u Umagu i u Buzetu. U Puli je nekad slo­ven­skog bilo u Gimnaziji, ali od 2020. godi­ne nema ga tko pre­da­va­ti. Jedino se još uči u pul­skoj ško­li Primijenjenih umjet­nos­ti i dizaj­na“, pojaš­nja­va Tatković Diklić.

Naime, po ustav­nom zako­nu naci­onal­nih manji­na pri­pad­ni­ci ima­ju pra­vo, ako je dovo­ljan inte­res, uči­ti slo­ven­ski ili neki dru­gi jezik, a Ministarstvo odo­bri učitelja.

„Nekoliko se već godi­na raz­go­va­ra sa slo­ven­skom Vladom i Ministarstvom za škol­s­tvo kako bi se iznaš­lo rje­še­nje jer uči­te­lji iz Slovenije za malu sat­ni­cu neće doći radi­ti u Hrvatsku. Govorilo se i o moguć­nos­ti da im slo­ven­sko Ministarstvo taj dio nado­pla­ti ali ništa još nije odlu­če­no“, pri­ča nam Tatković Diklić.

Manifestacije u organizaciji Društva

Slovensko druš­tvo Istra orga­ni­zi­ra i Dječji fes­ti­val mul­ti­kul­tu­ral­nos­ti koji okup­lja dje­čje sku­pi­ne u manjin­skim druš­tvi­ma iz Istre.

„Festival se orga­ni­zi­ra od 2017. godi­ne na kojem se dje­ca pred­stav­lja­ju poezi­jom, dram­skim dje­lom, pje­smom ili svi­ra­njem, bilo koji način kre­ativ­nog izra­ža­va­nja dola­zi u obzir“, pojaš­nja­va te doda­je kako su miš­lje­nja da bi se taj fes­ti­val tre­bao nas­ta­vi­ti odr­ža­va­ti jer sen­zi­bi­li­zi­ra dje­cu za potre­be neko­ga tko je dru­ga­či­ji, govo­ri dru­gi jezik, dru­ge je vje­re ili ima dru­ge obi­ča­je“, kaže.

Djeca isto­vre­me­no mogu pred­sta­vi­ti nešto što rade u svo­je slo­bod­no vri­je­me, pri­mje­ri­ce ako idu na fol­k­lor mogu se pred­sta­vi­ti ple­som. Za vri­je­me epi­de­mi­olo­ških mje­ra zbog koro­ne bilo im je iza­zov­no osmis­li­ti kako ga ipak reali­zi­ra­ti. Tada su napra­vi­li video urat­ke u tra­ja­nju od dva­de­se­tak minu­ta. Svi vodi­te­lji pos­la­li su snim­ke dje­ce i to su na kra­ju spo­ji­li u filmić.

Dugogodišnji vodi­telj Festivala, Šandor Slacki i tada je bio vodi­telj, sni­man je u Domu branitelja.

„Bitan nam je bio kon­ti­nu­itet. Već ove godi­ne, nakon koro­ne, bilo je manje sudi­oni­ka, ali se nada­mo da će se idu­ćih godi­na pola­ko svi vra­ti­ti“, veli Tatković Diklić.

Članovi pulskog Društva

U Istri ima oko 1.700 Slovenaca. Članstvo Slovenskog kul­tur­nog druš­tva Istra čine uglav­nom sta­ri­ji lju­di, kako isti­če Tatković Diklić, tako je u svim manjin­skim društvima.

„Učlanjuju se pri­pad­ni­ci manji­ne rođe­ni u matič­noj drža­vi pa na taj način žele odr­ža­va­ti kon­takt i među­sob­no se dru­ži­ti. U dru­goj gene­ra­ci­ji je već vid­lji­va jako veli­ka asi­mi­la­ci­ja“, ističe.

Malo je poz­na­to da su mno­gi uva­že­ni žite­lji Pule bili pri­pad­ni­ci slo­ven­ske naci­onal­ne manji­ne. Među nji­ma i Josef Potočnik, jedan od prvih liječ­ni­ka, kirur­ga u pul­skoj Mornaričkoj bol­ni­ci, Herman Potočnik Noordung, jedan od osni­va­ča moder­ne astro­na­uti­ke, Ivan Cankar, pisac, dra­ma­turg, ese­jist, pjes­nik i poli­tič­ki akti­vist. Valja izdvo­ji­ti i foto­gra­fa Alojza Orela, Justa Pahora, jed­nog od osni­va­ča Slovenskog kul­tur­nog druš­tva u Puli te Marijana Rotara, osni­va­ča pul­skog film­skog festivala.