25. Media Mediterranea festival: Otvorena izložba „Tomorow’s Parties“ u ECPD‑u

23.04.2023.

25. Media Mediterranea fes­ti­val nas­ta­vio je s pro­gra­mom u subo­tu, 22. trav­nja otvo­re­njem izlož­be „Tomorow’s Parties“ u Europskom cen­tru za mir i razvoj. Na otva­ra­nju izlož­be govo­ri­li su Marino Jurcan, pred­sjed­nik udru­ge Metamedij i direk­tor fes­ti­va­la, Ivana-Nataša Turković i Marijeta Bradić, izvr­š­ne pro­du­cen­ti­ce fes­ti­va­la te Marko Vojnić, autor ras­pi­sa teme fes­ti­va­la „Tomorrow’s Parties“ i koautor pos­ta­va izlož­be uz udru­gu Metamedij.

- Ovo je naša 25. godiš­nji­ca, a fes­ti­val smo zapo­če­li 1999. godi­ne iz želje da se zaba­vi­mo, ali i da osi­gu­ra­mo uvje­te za pre­zen­ta­ci­ju rado­va mla­dih auto­ra. Tada kad smo poči­nja­li nije bilo ins­ti­tu­ci­onal­nih uvje­ta za razvoj tak­ve vrste umjet­nos­ti – kre­nu­li smo u reali­za­ci­ju fes­ti­va­la i ima­li smo ide­je kako ga orga­ni­zi­ra­ti, a u tome su nam prvens­tve­no pomo­gle udru­ge Monte Paradiso i Distorzija koje su već ima­le neka zna­nja o tome. Prvi se fes­ti­val odr­žao na Marleri i bio je prvens­tve­no vezan uz glaz­bu, ali imao je i jedan inter­dis­ci­pli­nar­ni dio u obli­ku izlož­bi i ins­ta­la­ci­ja. Kad smo 2002. dobi­li pros­tor u Rojcu poče­li smo se foku­si­ra­ti na neke dru­ge sadr­ža­je poput radi­oni­ca. Brzo je proš­lo tih 25 godi­na, a kroz svo to vri­je­me smo mora­li i zago­va­ra­ti i tra­ži­ti mjes­to pod sun­cem jer nas kul­tur­ne poli­ti­ke i nači­ni finan­ci­ra­nja nisu baš doživ­lja­va­li, ali i to se s vre­me­nom pos­lo­ži­lo, kazao je Jurcan.

On je pojas­nio da su zad­njih dese­tak godi­na više foku­si­ra­ni na novo­me­dij­sku umjet­nost, a jučer su ima­li i otva­ra­nje sed­mog izda­nja Zlatne lube­ni­ce što pot­vr­đu­je da im je pri­ori­tet razvoj mla­dih autora.

- Za ovo­go­diš­nji pos­tav smo na pri­jed­log Olega Šurana i mi sami u Metamedija timu odlu­či­li da iza­be­re­mo nekog tko je sa nama kroz svo to vri­je­me, a oda­bir je pao na Marka Vojnića. Njega smo upoz­na­li kao mla­dog auto­ra koji je izla­gao na fes­ti­va­lu, a kas­ni­je se anga­ži­rao i u radu Metamedije u Rojcu. Nakon toga smo sura­đi­va­li na više nači­na, a sada je i član žiri­ja Zlatne lube­ni­ce, kazao je Jurcan i dodao da tih 25 godi­na ne bi bilo uspješ­no bez kva­li­tet­nih surad­ni­ka, part­ne­ra i volontera.

Vojnić se prvo zahva­lio publi­ci bez koje ovak­ve mani­fes­ta­ci­je ne bi ima­le smis­la, a potom i svim auto­ri­ma, teh­ni­ča­ri­ma, orga­ni­za­to­ri­ma i volon­te­ri­ma koji su radi­li na 25. izda­nju festivala.

- Prva dece­ni­ja fes­ti­va­la bila je više pove­za­na za open air fes­ti­va­le i sve ono što smo poku­pi­li iz raz­li­či­tih sup­kul­tu­ra – kroz fan­zi­na­ške i skvo­ter­ske kana­le i raz­li­či­tih iskus­tva koje su odre­đe­ni akte­ri na sce­ni ima­li. Sve to može­te pro­vje­ri­ti u ovom arhiv­skom dje­lu izlož­be gdje smo uspje­li pri­ku­pi­ti veći­nu mate­ri­ja­la koji su pra­ti­li fes­ti­val. Zadnja dece­ni­ja rada udru­ge Metamedij i fes­ti­va­la Media Mediterranea usko je pove­za­na sa umjet­noš­ću koja gaji novo­me­dij­ske pris­tu­pe i u kojoj se umjet­nost ispre­ple­će sa zna­noš­ću. Drugi dio rada na pos­ta­vu bio je oda­bra­ti auto­re koje veče­ras pred­stav­lja­mo, a to su Tin Dožić, Mark Gutić Mižimakov, Vida Guzmić, Toni Mijač, Valentina Butumović i Mario Mu. Sretan sam što je tri auto­ra ovdje sa nama, a oni su dio te kopro­duk­cij­ske ulo­ge udru­ge Metamedij. Tu je i rad gos­tu­ju­će umjet­ni­ce Valentine Butumović koji je pobi­je­dio na Zlatnoj lube­ni­ci 3.0, kazao je Vojnić.

Ivana-Nataša Turković je naj­a­vi­la artist tal­ko­ve Marija Mua, Vide Guzmić i Tonija Mijača i pod­sje­ti­la publi­ku da se obje fes­ti­val­ske izlož­be mogu raz­gle­da­ti do 29. trav­nja. Pozvala je pri­sut­ne i da im se pri­klju­če na glaz­be­ni pro­gram Yesterday’s Parties u fes­ti­val­skom klu­bu gale­ri­ji Cvajner gdje su nas­tu­pa­li Tricky D, M. Funkovich i Cube.

Marijeta Bradić se nado­ve­za­la na kopro­duk­cij­ski dio izlož­be i napo­me­nu­la da je veći­na izlo­že­nih rado­va nas­ta­la u kopro­duk­ci­ji udru­ge Metamedij u sklo­pu rezi­den­ci­jal­nog pro­gra­ma Summer Sessions.

- Radi se o jed­noj među­na­rod­noj mre­ži raz­nih udru­ga i orga­ni­za­ci­ja u podru­čju novih medi­ja, vizu­al­nih umjet­nos­ti i teh­no­lo­gi­je na podru­čju cije­le Europe. Jedan od veče­ras izlo­že­nih rado­va nas­tao je proš­le godi­ne na Summer Sessionsu u Austriji, a radi se o radu Tonija Mijača. Imamo tako­đer i rad Vide Guzmić, a radi se o prvom radu koji je nas­tao u sklo­pu Summer Sessionsa, a tu je i rad Marija Mua koji je nas­tao 2021. godi­ne u Roterdamu u orga­ni­za­ci­ji V2, kaza­la je Bradić

Prvi govor­nik na artist tal­ku bio je Mario Mu koji je pred­sta­vio rad „Mjesta susre­ta, dru­gi čin“. Radi se o dije­lu film­ske tri­lo­gi­je koja istra­žu­je odno­se suvre­me­nih rad­nih uvje­ta i imple­men­ta­ci­je iga­ra unu­tar okru­že­nja koje je stvo­rio čovjek. Cijeli cik­lus tema­ti­zi­ra pros­tor­ni doživ­ljaj mjes­ta pove­za­nih sa struk­tu­rom osje­ća­ja, a sas­to­ji se od film­skog aran­žma­na pro­izve­de­nog unu­tar kom­pju­ter­skog sof­tve­ra za video igre. Glavna rad­nja ovog dije­la cik­lu­sa pra­ti izgrad­nju Pelješkog Mosta kao važ­ne geopo­li­tič­ke toč­ke na gra­ni­ci Europske uni­je. U odsus­tvu ljud­skih akte­ra, kao u pri­či o slu­čaj­nom snu ili u vezi sa sje­ća­nji­ma, atmo­sfe­ra razot­kri­va pom­no kons­tru­ira­ne slo­je­ve sek­ven­ci pokret­nih sli­ka. Dok nepres­ta­no pode­ša­va i sma­nju­je jači­nu tiši­ne u odno­su na domi­nant­ne nara­ti­ve o našim rad­nim uvje­ti­ma, ovaj ima­gi­nar­ni kra­jo­lik suge­ri­ra ugod­nu dosa­du koja pro­iz­la­zi iz nape­tos­ti izme­đu rad­nje i zas­to­ja, suges­tiv­nih rit­mič­kih ponav­lja­nja i bes­te­žin­ske perspektive.

Vida Guzmić je pred­sta­vi­la svoj rad „a note on slip­pa­ge“ – kolaž­nu vide­obi­lje­šku ženskog subjek­ta u urba­nom okruženju i mogućnostima nje­zi­na pre­go­va­ra­nja i kre­ta­nja kroz urba­ni pros­tor. U potra­zi za vlas­ti­tim odra­zom u grad­skom i digi­tal­nom pejzažu, iskaz je pred­stav­ljen kao ste­re­oskop­ska ins­ta­la­ci­ja, kako bi se pro­pi­tao jaz izme­đu sli­ke i gledatelja.

Toni Mijač je govo­rio o radu „Katarza“ čiji je fokus spe­ci­fi­čan oblik pri­mi­je­nje­ne psi­ho­ana­li­ze kroz intros­pek­ci­ju muška­ra­ca raz­li­či­te dobi. Oni su oda­bra­li jedan pro­živ­lje­ni doga­đaj koji se ure­zao u arhi­vu nji­ho­vih sje­ća­nja te su pos­te­pe­no ura­nja­li u nje­ga. Dok poje­di­nac evo­ci­ra oda­bra­ni doga­đaj i men­tal­no pro­živ­lja­va to iskus­tvo, autor doku­men­ti­ra sean­su kao por­tret i doku­men­ta­ci­ju te pola­ziš­ne toč­ke. Kasnije, ins­pi­ri­ran tim izno­va pro­bu­đe­nim emo­ci­ja­ma, poje­di­nac izra­ža­va svo­je mis­li teh­ni­ka­ma i for­ma­ti­ma po vlas­ti­tom izbo­ru te pri­tom kana­li­zi­ra svoj odnos pre­ma tom sje­ća­nju i nje­go­vom utje­ca­ju. Tako sudi­oni­ci pos­ta­ju koauto­ri pro­jek­ta, čiji rado­vi osta­ju kao doku­men­ti intim­nog tre­nut­ka i izri­ča­ja. Katalizirajući pro­ces na emo­tiv­no-psi­ho­lo­škoj razi­ni, oni otva­ra­ju moguć­nost rein­ter­pre­ta­ci­je pro­živ­lje­nog iskus­tva. Krajnji cilj ove surad­nje auto­ra i sudi­oni­ka kri­je se upra­vo u mate­ri­ja­li­za­ci­ji nji­ho­ve intros­pek­ci­je – cik­lič­nom uspos­tav­lja­nju odno­sa sa samim sobom, s auto­rom kon­cep­ta i konač­no s publikom

Izložbe Zlatna lube­ni­ca 7.0 u Gradskoj gale­ri­ji Pula i „Tomorrow’s Parties“ u ECPD‑u mogu se raz­gle­da­ti do 29. trav­nja, rad­nim danom od 16 do 20 sati te subo­tom od 10 do 13 sati.

Izvor