Predstavljanje monografije „Mance – Tajna starog hrasta“ uz gostovanje Zlatka Burića – Kiće u Klubu i knjižari Giardini 2

B. V.

24.04.2023.

Program za tra­vanj Kluba i knji­ža­re Giardini 2 zaokru­žit će se pri­čom o začud­nom zane­se­nja­ku s mar­gi­ne koji je pre­ras­tao u mit­sku figu­ru zagre­bač­ke under­gro­und sce­ne – kan­ta­uto­ru, likov­nom umjet­ni­ku i strip crta­ču Milanu Manojloviću – Mancetu. U sri­je­du, 26. trav­nja u 20 sati odr­žat će se pro­mo­ci­ja mono­gra­fi­je „Mance: Tajna Starog Hrasta“ (Dan Mrak/URK/Klub Močvara) koja kroz sje­ća­nja Mancetovih kole­ga i suvre­me­ni­ka osli­ka­va nje­gov glaz­be­ni i umjet­nič­ki put. Monografiju je ure­dio Kornel Šeper, suos­ni­vač i vodi­telj klu­ba Močvara i izda­vač svih Mancetovih albu­ma. Uz ured­ni­ka mono­gra­fi­je, o Mancetovom živo­tu i stva­ra­laš­tvu i alter­na­tiv­noj glaz­be­noj i umjet­nič­koj sce­ni osam­de­se­tih i deve­de­se­tih godi­na govo­rit će Mancetov surad­nik Zlatko Burić- Kićo, dobit­nik europ­skog Oscara i osni­vač pre­kret­nič­ke eks­pe­ri­men­tal­ne kaza­liš­ne sku­pi­ne Kugla glu­mi­šte i nagra­đi­va­ni likov­ni kri­ti­čar i kus­tos, suos­ni­vač Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre i kul­t­ni pro­ta­go­nist ondaš­nje zagre­bač­ke kul­tur­ne sce­ne Mladen Lučić. Program će mode­ri­ra­ti Vlatka Balinčić.

Milan Manojlović – Mance, sre­diš­nji lik ose­buj­ne i vizu­al­no artis­tič­ke knji­ge  „Mance – Tajna sta­rog Hrasta“, ško­lo­va­ni je aka­dem­ski sli­kar, a una­toč tome veli­ki dio nje­go­va opu­sa pot­pu­no je nepoz­nat. Ova knji­ga pred­stav­lja pra­vo otkri­će umjet­ni­ka auten­tič­nog mini­ma­lis­tič­kog sti­la, glaz­be­ni­ka neko­nven­ci­onal­nog zvu­ka i izri­ča­ja koga uspo­re­đu­ju s auto­ri­ma kao što su Syd Barrett, Daniel Johnston ili Rocky Erickson. Knjiga je i sli­ka jed­nog od naj­bur­ni­jih kre­ativ­nih peri­oda u umjet­nos­ti i kul­tu­ri Hrvatske kroz život i stva­ra­laš­tvo Mancea – kul­t­ne figu­re under­gro­un­da Zagreba 80-ih i 90-ih godi­na 20. sto­lje­ća. Nastala je tije­kom šest godi­na i na njoj je radi­lo sedam­de­se­tak surad­ni­ka pre­dvo­đe­nih ured­ni­kom Kornelom Šeperom.

Tako, izme­đu osta­lih, Mario Kovač piše „Pokušaj živo­to­pi­sa“ ovog enig­ma­tič­nog umjet­ni­ka, a  Helena  Klakočar o nje­go­vom likov­nom radu i  sudje­lo­va­nju u art kolek­ti­vu ZZOT. Zlatko Burić Kićo kaže za Mancea: „Posjeduje neku naiv­nost koju je teško nosi­ti (…) nije to baš bila dje­čja naiv­nost već neka vrsta dru­ge naiv­nos­ti, da nisi u kla­upu pro­izvo­da i miš­lje­nja.“ Aleksandar Zograf u knji­zi se pojav­lju­je  kao autor tri stri­pa koja su nas­ta­la pre­ma Manceovim pje­sma­ma, a Darko Rundek s pje­smom posve­će­nom Manceu: „Mance nas suočava/ sa uža­som praznine/ /koja što je praznija/ manje je užasna/ i pos­ta­je skoro/ nježna// neizvjesnost/ iz koje izviru/ nje­go­vi stihovi/ dra­go­cje­na je/ jer je prijateljica/ istine/ i mi to prepoznajemo//odlični su mu rifovi// rif čovječe/ to je konj/ žice zvo­ne kao griva“.