Spomen šetnja i otvorenje izložbe Igora Grubića „How to Stretch the Poem Beyond the Limit of Words“ u vodnjanskoj Apoteci

B. V.

20.04.2023.

Umjetnička orga­ni­za­ci­ja Apoteka – Prostor za suvre­me­nu umjet­nost u subo­tu, 22. trav­nja orga­ni­zi­ra dru­gu spo­men šet­nju posve­će­nu anti­fa­šis­tič­koj proš­los­ti i anti­fa­šis­tič­kim (po)ratnim gra­fi­ti­ma gra­da Vodnjana. Nakon spo­men šet­nje usli­je­dit će otvo­re­nje izlož­be umjet­ni­ka Igora Grubića, „How to stret­ch the poem beyond the limit of wor­ds (Kako razvu­ći pje­smu onkraj gra­ni­ca riječi)“.

Spomen šet­nja kre­će u 18 sati iz Apoteke, nakon čega sli­je­di zajed­nič­ka šet­nja gra­dom. Kroz spo­men šet­nju, sudi­oni­ci će biti upoz­na­ti s ključ­nim doga­đa­ji­ma anti­fa­šis­tič­ke proš­los­ti Grada Vodnjana. Središnji dio spo­men šet­nje bit će posve­ćen anti­fa­šis­tič­kim gra­fi­ti­ma koji su nas­ta­ja­li tije­kom i nepo­sred­no nakon Drugog svjet­skog rata. Naime, Vodnjan na svo­jim zido­vi­ma nosi jed­nu od većih kon­cen­tra­ci­ja (po)ratnih gra­fi­ta u Istri. Natpisi ispi­si­va­ni na tali­jan­skom jezi­ku u rat­nom i pos­li­je­rat­nom peri­odu pre­ži­vje­li su više od 70 godi­na, a veli­ka ih je veći­na zadr­ža­la goto­vo cje­lo­vi­tu for­mu i sadr­žaj. Kroz šet­nju, sudi­oni­ci će biti infor­mi­ra­ni o povi­jes­noj poza­di­ni i raz­lo­zi­ma nas­tan­ka gra­fi­ta, o nji­ho­vim karak­te­ris­ti­ka­ma i funk­ci­ja­ma te o nji­ho­vim zna­če­nji­ma i zna­ča­ju kako u (po)ratnom tako i u suvre­me­nom kon­tek­s­tu. Predviđeno tra­ja­nje šet­nje je 60 minu­ta. Spomen šet­nju vodit će Eric Ušić.

Nakon spo­men šet­nje, u 19 sati u Apoteci – Prostoru za suvre­me­nu umjet­nost, sli­je­di otvo­re­nje izlož­be Igora Grubića „How to stret­ch the poem beyond the limit of wor­ds (Kako razvu­ći pje­smu onkraj gra­ni­ca riječi)“.

Radovi Igora Grubića na raz­li­či­te nači­ne, čes­to direk­t­no ili indi­rek­t­no, pred­stav­lja­ju inter­ven­ci­onis­tič­ki estet­ski čin u jav­nom pros­to­ru uka­zu­ju­ći na poten­ci­ja­le druš­tve­ne tran­sfor­ma­ci­je, a jav­nu sfe­ru shva­ća­ju kao mjes­to umjet­nič­ke akci­je. U ese­ju Figuracije otpo­ra Dejan Sretenović zaklju­ču­je kako umjet­nost Igora Grubića adre­si­ra pro­izvod­nju vid­lji­vos­ti i sen­zi­tiv­nos­ti za doga­đa­je, sta­nja i pro­ce­se u druš­tvu i kao tak­va pra­ti gene­ral­nu (sub­po­li­tič­ku) ori­jen­ta­ci­ju soci­jal­no anga­ži­ra­ne umjet­nos­ti danas, dok, s dru­ge stra­ne, ostva­ru­je puni inten­zi­tet doživ­lja­ja dje­la kao estet­skog čina figu­ra­ci­je otpora.

Izložba „Kako razvu­ći pje­smu onkraj gra­ni­ca rije­či“ okup­lja neko­li­ko rado­va Igora Grubića reali­zi­ra­nih pos­ljed­njih dva­de­se­tak godi­na u raz­li­či­tim medi­ji­ma, od intervencija/akcija u jav­nom pros­to­ru i nji­ho­ve foto­do­ku­men­ta­ci­je, pre­ko tek­s­ta, do kola­ža, koji na spe­ci­fi­čan način pred­stav­lja­ju rez u tki­vo stvar­nos­ti. Prizori koje pred nas pos­tav­lja umjet­nik for­mi­ra­ju mre­žu raz­li­či­tih odno­sa – pita­nja druš­tve­ne i poli­tič­ke stvar­nos­ti, kolek­tiv­nog nas­lje­đa anti­fa­šis­tič­ke bor­be, eman­ci­pa­ci­je te poru­ka i poet­skog poten­ci­ja­la jezika.

Središnje mjes­to na izlož­bi zauzi­ma anto­lo­gij­ska foto­graf­ska ins­ta­la­ci­ja 366 ritu­ala oslo­ba­đa­nja koja pred­stav­lja poli­gon u okvi­ru kojeg se istra­žu­ju poet­ske i poli­tič­ke moguć­nos­ti kri­ti­ke i eman­ci­pa­ci­je. Obilježavajući 40. godiš­nji­cu revo­lu­ci­onar­ne 1968., 366 ritu­ala oslo­ba­đa­nja reali­zi­ra se kao niz sva­kod­nev­nih ritu­ala, odnos­no mikro­po­li­tič­kih akci­ja i inter­ven­ci­ja koje je umjet­nik izvo­dio sva­kod­nev­no tije­kom 2008. godi­ne. Strukturiran kao seri­ja foto­gra­fi­ja koje se sla­žu mon­taž­nim prin­ci­pom jump cuts, ovaj opse­žan i kom­plek­san rad doku­men­ti­ra  spoj geril­skih ile­gal­nih akci­ja, izrav­nost susre­ta s uli­com, per­for­ma­tiv­nost, gra­đan­ski nepos­luh, poet­ski tero­ri­zam. U nji­ma Grubić utje­lov­lju­je ide­ju iden­ti­te­ta goto­vo film­skog junaka/heroja uli­ce u rad­nič­kom odi­je­lu, dok svo­jim „ritu­ali­ma“ pro­vo­di niz druš­tve­nih korek­ci­ja, isprav­lja­ju­ći nepra­vil­nos­ti post-tran­zi­cij­skog druš­tva. Montaža i arti­ku­la­ci­ja, poet­ski jezik i sli­kov­na vizu­ali­za­ci­ja poli­tič­kog pro­tes­ta sre­diš­nja su mjes­ta izvo­đe­nja i struk­tu­ri­ra­nja poje­di­nih rado­va Igora Grubića. Oblici mon­ta­že i arti­ku­la­ci­je ver­bal­nog i vizu­al­nog, sli­ke i tek­s­ta, for­ma­tiv­na su mjes­ta Grubićevih rado­va bilo da se reali­zi­ra­ju u obli­ku foto­gra­fi­ja, tek­s­ta, foto­sek­ven­ci i filma/videa. U nji­ma se crve­na boja prov­la­či kao znak i nit vodi­lja, od crve­ne zas­ta­ve koja mu vijo­ri u ruci dok pro­la­zi voze­ći bicikl, ili crve­ne marame/maske na lici­ma spo­me­ni­ka narod­nih hero­ja NOB‑a na bis­ta­ma izlo­že­nim u jav­nom pros­to­ru, u radu 366 ritu­ala oslo­ba­đa­nja, sve do kons­truk­ti­vis­tič­kog crve­nog zna­ka i aps­tak­t­ne geome­trij­ske for­me u kola­ži­ma s kra­ja 1990-ih godi­na, revo­lu­ci­onar­na misao u radu Igora Grubića jas­no je naz­na­če­na pri­sut­stvom crve­ne boje, kao što nas­lov izlož­be pozi­va na poet­sko-poli­tič­ki anga­žman u polju svakodnevnog.

Igor Grubić, rođen 1969. u Zagrebu, dje­lu­je kao mul­ti­me­di­jal­ni umjet­nik od počet­ka deve­de­se­tih. Njegov rad uklju­ču­je pros­tor­no-spe­ci­fič­ne inter­ven­ci­je u jav­nom pros­to­ru, foto­gra­fi­ju i film. Predstavljao je Hrvatsku na 58. Venecijanskom bije­na­lu. Grubićeve inter­ven­ci­je u jav­nom pros­to­ru, kao i fil­mo­vi, istra­žu­ju poli­tič­ke situ­aci­je proš­los­ti i sadaš­njos­ti, isto­vre­me­no pro­bi­ja­ju­ći tki­vo stvar­nos­ti. Grubićevu kri­tič­ku, druš­tve­no-poli­tič­ki posve­će­nu prak­su karak­te­ri­zi­ra dugo­roč­ni anga­žman i pre­da­nost tema­ma koje odlu­ču­je obra­đi­va­ti. Od dubin­skog istra­ži­va­nja sud­bi­ne his­to­rij­skih spo­me­ni­ka i pro­pas­ti indus­tri­je do ispi­ti­va­nja teško­ća manjin­skih zajed­ni­ca, nje­go­vi se pro­jek­ti odvi­ja­ju tokom neko­li­ko godi­na istra­ži­va­nja i uspos­tav­lja­nja poseb­nih odno­sa. Grubić je učes­tvo­vao na broj­nim među­na­rod­nim izlož­ba­ma, među koji­ma se isti­ču: Tirana Biennial 2 (2003); Manifesta 4 (Frankfurt, 2002); Manifesta 9 (Genk, 2012); 50th October Salon (Belgrade, 2009); Gender Check, MuMOK (Vienna, 2009); 11th Istanbul Biennial (2009); 4th Fotofestival Mannheim Ludwigshafen, Heidelberg (2011); East Side Stories, Palais de Tokyo (Paris, 2012); Gwangju Biennale (2014); Zero Tolerance, MOMA PS1 (New York 2014); Degrees of Freedom, MAMbo (Bologna, 2015); 5th Thessaloniki Biennial (2015); Cut / Rez, MSU (Zagreb, 2018); The Value of Freedom, Belvedere 21 (Vienna, 2018); 58th Venice Biennale (2019); Yerevan Biennial – The Time Complex (2020); Bigger than Myself, MAXXI (Rome, 2021); Art at Work/At the Crossroads Between Utopianism and (In)Dependence, MSUM (Ljubljana, 2022).

Spomen šet­nja i izlož­ba orga­ni­zi­ra­ju se u sklo­pu pro­jek­ta “Novi pris­tu­pi bašti­ni: anti­fa­ši­zam i mir u obra­zo­va­nju i suvre­me­no­umjet­nič­kim prak­sa­ma”, koji u part­ner­stvu pro­vo­de Apoteka – Prostor za suvre­me­nu umjet­nost, Documenta – Centar za suoča­va­nje s proš­loš­ću i Savez anti­fa­šis­tič­kih bora­ca Primorsko- Goranske Županije.

Projekt “Novi pris­tu­pi bašti­ni: anti­fa­ši­zam i mir u obra­zo­va­nju i suvre­me­no­umjet­nič­kim prak­sa­ma” je podr­žan kroz Fond za aktiv­no gra­đans­tvo, sred­stvi­ma Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okvi­ru EGP grantova.