Fenomen Galaksije Blašković

Audiomonografija „Franci“ – novo izdanje Book&Zvook‑a

Tekst Daniela KNAPIĆ

08.05.2023.

•Marko Brecelj je posljednji partizan, a Franci – posljednji Poglavica • Predrag Lucić

• Fanovi istar­skog Poglavice Francija Blaškovića sigur­no su već pohr­li­li i obra­do­vao ih je „Prvomajski pok­lon“ – pri­li­ka za bes­plat­no pre­uzi­ma­nje audi­omo­no­gra­fi­je „Franci“. Oni koji­ma je infor­ma­ci­ja pro­mak­la mogu to uči­ni­ti još danas, putem apli­ka­ci­je Book&zvook. Uz sve pohva­le nak­lad­ni­ci­ma – Radio Rojcu i pro­duk­cij­skoj kući Audio Store Transonica, koja sto­ji iza apli­ka­ci­je, idu im i zahva­le što su se, svjes­ni s kak­vom gro­ma­dom ima­ju pos­la – s likom koji „ima manje objav­lje­nih inter­v­jua od albu­ma“ – ipak drz­nu­li poku­ša­ti „iskle­sa­ti spo­me­nik živu­ćem umjet­ni­ku“. To je u svom ese­ju „Galaksija Franci“, uklju­če­nom u audi­ok­nji­gu, Franciju – čija je „sva­ka psov­ka u funk­ci­ji bor­be pro­tiv pros­tak­lu­ka“ – pože­lio Viktor Ivančić.

Ovi „sabra­ni pri­lo­zi za Francijevu biogra­fi­ju“ u tra­ja­nju od pre­ko pet sati – kako u uvod­nim bilje­ška­ma pojaš­nja­va Ljubica Letinić (zajed­no s Branimirom Sljepčevićem-Bradom, ured­ni­ca ove iznim­ne edi­ci­je) – pri­kup­lja­ni su u pro­tek­lih 10 godi­na. Većim su dije­lom sas­tav­lje­ni od raz­go­vo­ra sni­ma­nih s Francijem, kao i nje­go­vim pri­ja­te­lji­ma i surad­ni­ci­ma, u raz­dob­lju izme­đu 2014. i 2016.godine, za emi­si­ju Revija na ledu koju sada na Radio Rojcu vode Brada i Boris Bjelica-Bebeto. Sve je pro­ša­ra­no Francijevom muzi­kom i upot­pu­nje­no izvr­s­nim ese­ji­ma Igora Lasića, Bojana Šumonje, Igora Grbića, Viktora Ivančića, Budimira i Bojana Žižovića, Tanje Tomić i Ive Zubana – Filja. „Kako je naš svi­jet pos­ljed­njih godi­na znat­no osi­ro­ma­šen nji­ho­vim odla­skom“, nagla­ša­va Letinić, „snim­ke gla­so­va Marka Brecelja, Predraga Lucića i Drage Orlića čuva­mo kao izra­zi­tu arhiv­sku dra­go­cje­nost i ugra­đe­ni su u ovu knji­gu uz raz­go­vo­re s Milanom Rakovcem i Brankom Lučićem.“ Autor crte­ža na nas­lov­ni­ci, kao i na veći­ni Francijevih nosa­ča zvu­ka, je Nadan Rojnić.

Od ese­ja koji su sva­ki za sebe gušt za pres­lu­ša­ti, izdva­ja­mo onaj Tanje Tomić o kul­t­noj pje­smi „Addio Pola“. Pisala ga je u vri­je­me pro­s­vje­da Uljanikovaca i umješ­no je pul­ske povi­jes­ne nevo­lje ispre­ple­la u argu­men­ta­ci­ju zašto je upra­vo to pos­ta­la, nes­luž­be­na, him­na ovog ispa­će­nog gra­da-put­ta­ne. U tom poglav­lju pri­ča i Daniel Načinović, iz čijeg je frag­men­ta jed­nog kaza­liš­nog tek­s­ta „Addio Pola“ izvor­no nas­ta­la. Također, Ivo Zuban-Filjo, koji godi­na­ma mar­lji­vo sakup­lja i čuva Francijeve „plo­če“ (kako ih ovaj i dalje voli nazi­va­ti), kao od Poglavice služ­be­no ovla­šte­ni riz­ni­čar, sas­ta­vio je deta­ljan pre­gled svih Francijevih nas­lo­va, podi­je­ljen u četi­ri faze, pru­živ­ši tako odlič­nu počet­nu toč­ku za sve koji u ovaj opus tek ura­nja­ju, ali i refe­rent­no mjes­to za kolek­ci­ona­re koji nisu sigur­ni koja im od sada već 116 objav­lje­nih plo­ča još fali u nji­ho­voj Franci-zbirci.

Šlag na kra­ju je i poglav­lje o kul­t­noj sati­rič­noj radio emi­si­ji Šjora Špija, koju Franci godi­na­ma vodi zajed­no sa svo­jom „život­nom supat­ni­com“, „ženom iza uspješ­nog muškar­ca“ Arinkom Šegando-Blašković. Mada je i kroz cije­lu audio knji­gu to više­krat­no nagla­ša­va­no, neupit­no je da bez Arinke Franci ne bi bio Galaksija Franci. Zajednička kre­ativ­na kuhi­nja „Arinka i Franci“ deset­lje­ći­ma neumor­no i nese­bič­no hra­ni glad­ne duha, muzi­ke i prav­de, i bodri (i „pož­dra­ulia“ s: Gori uši, su le rec­cie!) „pen­ži­če i šue“ u Puli, na polu­oto­ku i šire.

Ovom smo audi­ok­nji­gom napo­kon dobi­li i jedan pra­vi „Franci, mi te voli­mo!“ ura­dak, emo­ci­ja­ma nabi­jen feed­back toj div­ljoj bešti­ji istri­jans­tva, dri­to u srce. Hoće li ga pres­lu­ša­ti (budu­ći u jed­nom frag­men­tu uklju­če­nom u audi­ok­nji­gu Franci obe­ća­je da neće slu­ša­ti ništa od snim­lje­nog, jer „lju­de voli pam­ti­ti po tome kako ih je sam doži­vio, a ne po tome što su o nje­mu izja­vi­li.“)?  Čuti što, s toli­ko div­lje­nja nje­go­voj dubo­ko ljud­skoj kre­ativ­nos­ti, pri­ča­ju broj­ni surad­ni­ci i pri­ja­te­lji – nje­mu koji upor­no ponav­lja kako se „ne bavi kre­aci­jom nego frus­tra­ci­jom“ – vje­ro­jat­no bi pomo­glo raz­bis­tri­ti bar jed­nu od frus­tra­ci­ja koje ga žulja­lju, onu koju čes­to spo­mi­nje u uvod­ni­ci­ma svo­jih plo­ča: ima li to što radi nekog smis­la? Osjetit će ga, ako se ovaj ura­dak ipak odlu­či pres­lu­ša­ti. Teplo poli srca.

Ovo će izda­nje pri­je sve­ga biti vri­jed­na Početnica iz Francija, za one koji dola­ze, kao i poti­caj na dalj­nje istra­ži­va­nje svi­ma koji se s tim Fenomenom (kako ga je titu­li­rao Orlić) još nisu susre­li ili se iz dru­gih raz­lo­ga nisu detalj­ni­je bavi­li. Iz nje će dobi­ti neke od osnov­nih koor­di­na­ta za puto­va­nje mul­ti­di­men­zi­onal­nim frus­tra­ci­ja­ma istar­skog, bol­nim gro­ho­tom nasmi­ja­nog, geni­ja. Carissimo pučans­tvo, enjoy!