Moderni i suvremeni hrvatski pjesnici u Trstu||Poeti moderni e contemporanei croati a Trieste

04.05.2023.

[lang_hr]Kada slušanje i razmjena postanu put integracije[/lang_hr]

[lang_it]Quando ascolto e scambio diventano la strada per l’integrazione[/lang_it]

[lang_hr]• Tekst i fotografije Luisa SORBONE[/lang_hr]

[lang_it]• Testo e fotografie di Luisa SORBONE[/lang_it]

[lang_hr]• Poezija je umjetnost pretakanja cijelog mora u jednu čašu – Italo Calvino[/lang_hr]

[lang_it]• La poesia è l’arte di far entrare il mare in un bicchiere – Italo Calvino[/lang_it]

[lang_hr]• Projekt koji je uključio raznoliku i multikulturalnu javnost • Događaj koji će ostaviti važan trag na stranicama povijesti kulturnih odnosa Italije i Hrvatske • [/lang_hr]

[lang_it]• Un progetto che ha coinvolto un pubblico eterogeneo e multiculturale • Un evento destinato a lasciare una traccia importante sulle pagine dei rapporti culturali tra Italia e Croazia • [/lang_it]

[lang_hr]• Prošle je subo­te u Trstu zavr­še­na mani­fes­ta­ci­ja “Moderni i suvre­me­ni pjes­ni­ci”, koju orga­ni­zi­ra Hrvatska zajed­ni­ca u Trstu u surad­nji s Općinom Trst, Knjižarom Lovat, Caffè San Marco i Una Scontrosa Grazia. [/lang_hr]

[lang_it]• “Poeti moder­ni e con­tem­po­ra­nei”, orga­ni­zza­to dal­la Comunità Croata di Trieste – Hrvatska Zajednica u Trstu – in col­la­bo­ra­zi­one con il Comune di Trieste, la Libreria Lovat, il Caffè San Marco e Una Scontrosa Grazia si è con­clu­so saba­to scor­so a Trieste. [/lang_it]

[lang_hr]Od 21. ožuj­ka do 29. trav­nja tali­jan­ski i hrvat­ski pis­ci, pjes­ni­ci, kri­ti­ča­ri i pre­vo­di­te­lji oži­vje­li su taj živah­ni “labo­ra­to­rij kon­ta­mi­na­ci­je” pre­pun jezič­nih i kul­tu­ro­lo­ških ide­ja, otvo­riv­ši vra­ta svi­je­ta veli­kog ljud­skog i inte­lek­tu­al­nog ras­ta. [/lang_hr]

[lang_it]Letterati, poeti, cri­ti­ci e tra­dut­to­ri ita­li­ani e cro­ati, dal 21 mar­zo al 29 apri­le han­no dato vita a un  “labo­ra­to­rio di con­ta­mi­na­zi­one” viva­ce e ric­co di spun­ti lin­gu­is­ti­ci e cul­tu­ra­li, apren­do le por­te di un mon­do di gran­de leva­tu­ra uma­na e intel­let­tu­ale. [/lang_it]

[lang_hr] „Dovesti hrvat­sku poezi­ju u Italiju, obra­ti­ti se publi­ci koja malo poz­na­je ne samo hrvat­sku poezi­ju nego i hrvat­sku knji­žev­nost, bio je iza­zov“, komen­ti­rao je Damir Murković, pred­sjed­nik Hrvatske zajed­ni­ce u Trstu. Sudeći pre­ma inte­re­su i sudje­lo­va­nju može­mo zaklju­či­ti da je iza­zov ispu­njen, a cilj pos­tig­nut. [/lang_hr]

[lang_it]“Portare la poesia cro­ata in Italia, rivol­gen­do­ci a un pub­bli­co che poco conos­ce non solo la poesia ma anc­he la let­te­ra­tu­ra cro­ata, è sta­ta una sfi­da – ha com­men­ta­to Damir Murkovic, pre­si­den­te del­la Comunità Croata a Trieste”. Sfida rac­col­ta e obi­et­ti­vo rag­gi­un­to, potrem­mo con­clu­de­re, a valu­ta­re dal­l’in­te­re­sse e dal­la par­te­ci­pa­zi­one. [/lang_it]

[lang_hr]Sve četi­ri susre­ta svo­jim je govo­ri­ma uve­li­čao jedan od naj­a­uto­ri­ta­tiv­ni­jih eks­po­ne­na­ta hrvat­ske kul­tu­re Mladen Machiedo. [/lang_hr]

[lang_it]I quat­tro appun­ta­men­ti sono sta­ti ani­ma­ti dagli inter­ven­ti di uno dei più auto­re­vo­li espo­nen­ti del­la cul­tu­ra cro­ata, Mladen Machiedo. [/lang_it]

[lang_hr]Predavač i redo­vi­ti pro­fe­sor tali­jan­ske knji­žev­nos­ti, gali­cist, knji­žev­nik, pjes­nik i pre­vo­di­telj Machiedo je i dalje neumor­ni kre­ator kul­tur­nih odno­sa. Čuvene su nje­go­ve zagre­bač­ke diser­ta­ci­je s Montaleom i Pasolinijem. “Vjerujem da nit­ko nije uči­nio više od nje­ga na pove­zi­va­nju naše dvi­je kul­tu­re”, rekao je Giuseppe Langella sa milan­skog sve­uči­li­šta Cattolica, navo­de­ći među osta­lim pre­pi­sku Machieda i Betocchija o tali­jan­skim pjes­ni­ci­ma, kao i nje­go­ve zbir­ke hrvat­ske poezi­je pre­ve­de­ne na tali­jan­ski. ”Mladena Machieda osob­no sam upoz­nao pri­je tri­de­se­tak godi­na u zagre­bač­kom Zavodu za kul­tu­ru“, dodao je bolonj­ski pjes­nik i izda­vač Massimo Scrignoli. „Jako me se doj­mi­la nje­go­ve kul­tur­ne kom­pe­ten­ci­je. Impresivno je vidje­ti koli­ko ima dubo­kih poz­na­va­te­lja tali­jan­ske knji­žev­nos­ti među hrvat­skim intelektualcima”.[/lang_hr]

[lang_it]Docente e pro­fe­sso­re ordi­na­rio di let­te­ra­tu­ra ita­li­ana, fran­ce­sis­ta, let­te­ra­to, poeta e tra­dut­to­re Machiedo con­ti­nua ad esse­re un infa­ti­ca­bi­le cre­ato­re di rela­zi­oni cul­tu­ra­li. Famose le sue disser­ta­zi­oni zaga­bre­si con Montale e Pasolini. “Credo che nessu­no abbia fat­to più di lui per con­net­te­re le nos­tre due cul­tu­re”, ha det­to Giuseppe Langella dell’Università Cattolica di Milano, citan­do tra l’al­tro il car­teg­gio tra Machiedo e Betocchi sui poeti ita­li­ani, oltre alle sue rac­col­te di poesia cro­ata tra­dot­ta in italiano.“Ho conos­ci­uto per­so­nal­men­te Mladen Machiedo una tren­ti­na di anni fa all’Istituto di cul­tu­ra di Zagabria – ha aggi­un­to il poeta ed edi­to­re bolog­ne­se Massimo Scrignoli. Sono rimas­to mol­to col­pi­to dal­la sua pre­pa­ra­zi­one cul­tu­ra­le. È impre­ssi­onan­te vede­re quan­to gli intel­let­tu­ali cro­ati siano pro­fon­di conos­ci­to­ri del­la let­te­ra­tu­ra italiana”.[/lang_it]

[lang_hr]Je li poezija prevodiva? [/lang_hr]

[lang_it]La poesia è traducibile? [/lang_it]

[lang_hr]Tema je to o kojoj se sa više aspe­ka­ta govo­ri­lo na susre­tu odr­ža­nom u čet­vr­tak, 27. trav­nja u knji­ža­ri Lovat. Ako pre­vo­đe­nje poezi­je zna­či oživ­lja­va­nje izvor­nog stva­ra­lač­kog čina, zada­tak možda neće biti lak, oso­bi­to kada pri­je­vod mora uze­ti u obzir osob­ne stil­ske vari­ja­ble, kao što su eks­pre­siv­na žes­ti­na ili fono­sim­bo­li­ka. „A pre­vo­đe­nje na jezik bli­zak mate­rin­skom može biti još teže“, komen­ti­rao je Andrea Molesini, roma­no­pi­sac, pjes­nik i pre­vo­di­telj: „jer se raz­li­ke kri­ju u nijan­sa­ma“. Neprevodivost? Da, pos­to­ji, ako ju shva­ti­mo “dos­lov­no”, kao u slu­ča­ju cita­ta i idi­omat­skih fra­za, koji se odno­se na pri­ka­ze svi­je­ta pove­za­ne s odre­đe­nim kon­tek­s­ti­ma i sto­ga ih je teško rekre­ira­ti. Korištenje kre­ativ­nos­ti može biti rje­še­nje, ali ono mora uvi­jek biti pod­lož­no pošte­nju: dobro poz­na­va­nje kul­tur­nog kon­tek­s­ta u kojem je pjes­nič­ko dje­lo nas­ta­lo i ono­ga koje­mu je nami­je­nje­no. [/lang_hr]

[lang_it]Un tema decli­na­to in tan­ti modi, quel­lo di cui si è par­la­to nel­l’in­con­tro di giove­di 27 apri­le alla libre­ria Lovat. Se tra­dur­re la poesia vuol dire far rivi­ve­re l’at­to cre­ati­vo ori­gi­na­le, il com­pi­to può non esse­re faci­le, soprat­tut­to quan­do una tra­du­zi­one deve ren­de­re con­to di vari­abi­li sti­lis­tic­he  per­so­na­li, come la veemen­za espre­ssi­va o il fono­sim­bo­li­smo. “E tra­dur­re in una lin­gua vici­na alla lin­gua madre può esse­re anc­he più dif­fi­ci­le – è sta­to il com­men­to Andrea Molesini, roman­zi­ere, poeta e tra­dut­to­re – per­c­hé le dif­fe­ren­ze si anni­da­no nel­le sfu­ma­tu­re”. L’intraducibilità? Si, esis­te, se la inten­di­amo “alla let­te­ra”, come nel caso del­le cita­zi­oni e  del­le fra­si idi­oma­tic­he, che riman­da­no a  raf­fi­gu­ra­zi­oni del mon­do lega­te a con­tes­ti pecu­li­ari e per ques­to dif­fi­ci­li da ricre­are. Fare ricor­so alla cre­ati­vità può esse­re la solu­zi­one. Ma sem­pre con riser­va di ones­tà: conos­cen­do bene il con­tes­to cul­tu­ra­le in cui un’o­pe­ra poeti­ca è sta­ta pro­dot­ta e quel­lo a cui è des­ti­na­ta. [/lang_it]

[lang_hr]“Da bis­te pre­ve­li poezi­ju“, pri­mi­je­tio je Machiedo, “potreb­no vam je manje kori­šte­nja rječ­ni­ka i više kri­tič­ke svi­jes­ti o namje­ra­va­noj svr­si i učin­ku. Idealno bi bilo duhov­no živje­ti na oba mjes­ta i poz­na­va­ti obje sre­di­ne. To bi bila ide­al­na pret­pos­tav­ka za pre­vo­di­telj­sko posredovanje”.[/lang_hr]

[lang_it]“Per tra­dur­re la poesia – ha osser­va­to infat­ti Machiedo – ser­ve meno dizi­ona­rio e più con­sa­pe­vo­le­zza cri­ti­ca del­la des­ti­na­zi­one e del­l’ef­fet­to che si vuole otte­ne­re. L’ideale sareb­be vive­re spi­ri­tu­al­men­te in entram­bi i pos­ti e conos­ce­re ambe­due gli ambi­en­ti. Questa sareb­be la pre­me­ssa ide­ale per una medi­azi­one traduttiva”.[/lang_it]

[lang_hr]Krenulo se tako s fran­cu­skog na engle­ski kako bismo doš­li do Pasolinija i pred­sta­vi­li pri­je­vod dija­lek­tal­ne kul­tu­re. Kao što je uči­nio i Istrijan Valter Milovan, vodi­telj kate­dre za tali­ja­nis­ti­ku Sveučilišta u Puli, koji je pje­sme koje je Pasolini napi­sao na fur­lan­skom odlu­čio pre­ves­ti na čakav­ski. Jer ako je stan­dard­ni tali­jan­ski u skla­du sa stan­dard­nim hrvat­skim, dija­lekt tra­ži dija­lekt, da se ne izgu­bi pris­nost i muzi­kal­nost. Kao i u pje­sma­ma koje je napi­sao pod pse­udo­ni­mom Maer, a koje su okup­lje­ne na tri albu­ma objav­lje­na izme­đu 2012. i 2020. godi­ne. [/lang_hr]

[lang_it]Dal fran­ce­se all’in­gle­se per arri­va­re a Pasolini e intro­dur­re la tra­du­zi­one del­la cul­tu­ra dialet­ta­le. Come ha fat­to l’is­tri­ano Valter Milovan, tito­la­re del­la cat­te­dra di Italianistica all’Università di Pola, che ha scel­to di tra­dur­re in dialet­to ciaka­ca­vo le poesie che Pasolini ha scrit­to in fri­ula­no. Perchè se l’i­ta­li­ano stan­dard è in armo­nia con il cro­ato stan­dard, il dialet­to chi­ama il dialet­to, per non per­de­re l’in­ti­mità e la musi­ca­lità. Come nel­le can­zo­ni di cui è auto­re con lo pse­udo­ni­mo di Maer, rac­col­te in tre album pub­bli­ca­ti tra il 2012 e il 2020. [/lang_it]

[lang_hr]Suvremenost[/lang_hr]

[lang_it]La contemporaneità[/lang_it]

[lang_hr]Postoji li hrvat­ska poezi­ja danas? Poezija je ovih godi­na doži­vje­la tran­sfor­ma­ci­je i važ­no je raz­li­ko­va­ti hrvat­sku poezi­ju napi­sa­nu u Hrvatskoj od one napi­sa­ne u Italiji. Na okru­glom sto­lu u subo­tu 29. trav­nja u Palazzo Gopcevich Istru je pred­stav­lja­la novi­nar­ka i pre­vo­di­te­lji­ca Vanesa Begić. “ Dell’amore e del­la mor­te – O lju­ba­vi i smr­ti“ zbir­ka je pje­sa­ma Borisa Domagoja Biletića koju smo pre­vo­di­te­lji iz ins­ti­tu­ta Janus Pannonius u Puli pre­ve­li pod men­tor­stvom Ljiljane Avirović”. Radi se o knji­zi koju je autor posve­tio sinu nakon što ga je izgu­bio. Kako bi osta­la u istar­skom kon­tek­s­tu, Vanesa nije mogla ne spo­me­nu­ti novi­na­ra i pjes­ni­ka Daniela Načinovića, zahva­lju­ju­ći kome ima­mo tali­jan­ske pri­je­vo­de Antuna Branka Šimića („Čuđenje u svi­je­tu“) i one Dobriše Cesarića, Dragutina Tadijanovića i Tina Ujevića za časo­pis Književna Rijeka. [/lang_hr]

[lang_it]Esiste oggi la poesia cro­ata? La poesia in ques­ti anni ha subi­to tra­sfor­ma­zi­oni ed è impor­tan­te dis­tin­gu­ere tra la poesia cro­ata scrit­ta in Croazia e quel­la scrit­ta in Italia. Alla tavo­la roton­da di saba­to 29 apri­le in Palazzo Gopcevich, anc­he una voce dall’Istria con la gior­na­lis­ta e tra­dut­tri­ce Vanesa Begić. “Dell’amore e del­la mor­te- O lju­ba­vi i smr­ti è la rac­col­ta di poesie di Boris Domagoj Biletić, che noi tra­dut­to­ri del Cenacolo Janus Pannonius di Pola abbi­amo tra­dot­to con la super­vi­si­one di Ljiljana Avirović”. Un libro che l’a­uto­re di ori­gi­ne pole­se dedi­ca al figlio dopo aver­lo per­du­to. E sem­pre per res­ta­re in con­tes­to istri­ano, Vanesa non pote­va non cita­re il gior­na­lis­ta e poeta Daniel Načinović, di cui abbi­amo le tra­du­zi­oni in ita­li­ano di Antun Branko Šimić (Stupore nel mon­do) e quel­le per la rivis­ta Književna Rijeka, di Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović, Tin Ujević. [/lang_it]

[lang_hr]Više se govor­ni­ka tije­kom susre­ta refe­ri­ra­lo i na veli­kog Nikolu Šopa, pjes­ni­ka blis­ta­ve samo­će, koje­mu je Fedora Ferluga Petronio posve­ti­la anto­lo­gi­ju. [/lang_hr]

[lang_it]Più di un ric­hi­amo cora­le al gran­de Nikola Šop, il poeta del­la soli­tu­di­ne lumi­no­sa, a cui Fedora Ferluga Petronio ha dedi­ca­to un’an­to­lo­gia. [/lang_it]

[lang_hr]Zaključak susre­ta dao je Mladen Machiedo koji je okup­lje­ni­ma daro­vao neko­li­ko sti­ho­va Zvonimira Mrkonjića i Jozefine Dautbegović. Ali “ne poku­ša­vaj­te uhva­ti­ti pjes­ni­ke jer će vam iskliz­nu­ti kroz prste”, rek­la bi Alda Merini, nagla­ša­va­ju­ći dubo­ko evo­ka­tiv­nu pri­ro­du poet­skog izra­za. [/lang_hr]

[lang_it]La con­clu­si­one del­l’in­con­tro a Mladen Machiedo, che ha rega­la­to al pub­bli­co la let­tu­ra di alcu­ni ver­si di Zvonimir Mrkonjić e di Jozefina Dautbegović. Ma “non cer­ca­te di pren­de­re i poeti per­c­hé vi scap­pe­ran­no tra le dita”, avreb­be det­to Alda Merini, a sot­to­li­ne­are la natu­ra pro­fon­da­men­te evo­ca­ti­va del­l’es­pre­ssi­one poeti­ca. [/lang_it]

[lang_hr]Bila su to četi­ri inten­ziv­na dana, sači­nje­na od slu­ša­nja, raz­mje­ne, ali i aneg­do­ta i pro­miš­lja­nja današ­nje poli­tič­ke i druš­tve­ne stvar­nos­ti. “Mi stal­no živi­mo u ratu – rekao je Machiedo izme­đu reda­ka – Kad je drug­dje mis­li­mo da ne pos­to­ji, ali to je apsurdno”.[/lang_hr]

[lang_it]Una quat­tro gior­ni inten­sa, fat­ta di ascol­to, di scam­bio, oltre che di aned­do­ti e rifle­ssi­oni sul­la real­tà odi­er­na, poli­ti­ca e soci­ale. “Viviamo con­ti­nu­amen­te in guer­ra – ha det­to Machiedo tra le rig­he – Quando è altro­ve noi pen­si­amo che non ci sia, ma è un’assurdità”.[/lang_it]

[lang_hr]Detektirana je i jed­na nuž­nost: čita­nje “misa­one pje­sme”, kako ju je defi­ni­rao Scrignoli, alu­di­ra­ju­ći na nere­pre­zen­ta­tiv­nu pje­smu koja je u sta­nju pre­to­či­ti mis­li u rije­či. [/lang_hr]

[lang_it]Un’urgenza ne è emer­sa: quel­la di ascol­ta­re una “poesia pen­san­te”, come l’ha defi­ni­ta Scrignoli, allu­den­do a una poesia non rap­pre­sen­ta­ti­va, ma che sap­pia dare voce al pen­si­ero. [/lang_it]