„Koreografska praksa“ iznjedrila prava mala remek djela
(Ne)vidljivi – mladi u kulturi: Prezentacija novog projekta Plesnog studija Istarskog narodnog kazališta
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije Manuel ANGELINI iz arhiva INK-a
Kako uz dobro vodstvo mladi mogu napraviti mnogo, moglo se vidjeti na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta 28. travnja, prilikom prezentacije rada na projektu „Koreografska praksa“. Projekt je unutar Plesnog studija Istarskog narodnog kazališta osmišljen kako bi upoznao zainteresirane polaznike s različitim koreografskim praksama, načinima stvaranja te realizaciji vlastite ideje u prostoru i vremenu.
Polaznici su tijekom osam tjedana imali priliku upoznati se s raznim koreografima i njihovim djelima, razviti osobnu estetiku te istražiti kako određenu ideju izraziti i oformiti fizičkim vokabularom. Uz vodstvo i mentorstvo i u sigurnom okruženju polaznici su se okušali u vlastitom stvaralaštvu kraćih scenskih formi. Voditeljica i mentorica bila im je Andrea Gotovina.
Sudjelovali su članovi plesnog i/ili dramskog studija INK, Zoja Poropat, Mark Marić, Martina Božić, Noah Cvijanović, Zora Cvijanović, Maria Burić, Lena Devedžić, Marko Mišković, Carlos Andres Fagin, Noa Pavlinović, Rina Renier, Barbara Božac, Michelle Salome Kursar i Petra Trajčeski.
Svatko od njih autor je pravog malog remek djela kojim su pokazali vještinu, umijeće, kreativnost, a u konačnici i hrabrost da se odvaže i okušaju u nečem novom. Svako je djelo različito i čini mozaik različitih priča, afiniteta, osobnosti. Entuzijazam i žar kojim su to izvodili doista je zadivljujući.
Zoja Poropat u suradnji s izvođačima Martinom Božić, Markom Marićem, Mariom Burić i Lenom Devedžić realizirala je ideju i osmislila koreografiju na skladbu Fools Gardena, „Lemon Tree“, naziva „Th.“. Vrlo je to vizualno dojmljiva realizacija uz jednostavne kostime i dosjetljivo upotrebljenu boju kojom izvođači pokretom oslikavaju plesni pod poput platna.
Muški duo, Marko Mišković i Carlos Andres Fagin odabrali su glazbu „Weak end, weekend“, Tsukimono kojom su dozvolili da prostorija u kojoj su se našli inspirira pokret i njihov put. Zadanom limitiranošću vremena i glazbe stvorena je struktura unutar koje je ostalo prepušteno trenutku. Naziv je „Dos lampas“, a ovaj duo pokazao je kako se dosita odvažio i prepustio se pokretu i istraživanju.
„Taboo“ je naziv autorskog djela koji je osmislio Noah Cvijanović u kojem je vidljiv turbulentan unutarnji život mladih. Od tuge, ljutnje, melankolije, sreće, agresivnosti, oni se susreću s raznim emocijama i jedni s drugima te se ponekad nemoguće povezati ali oni u tome uspijevaju. Izvrsna je to koreografija i sjajna izvedba Noahe Cvijanovića, Noe Pavlinović, Rine Renier, barbare Božac i Zore Cvijanović na glazbu „Whelcome Theremin“, Mezereg i „Sahara“, Astrix.
Nježno i senzualno djelo, „Invisible string“ u suradnji s izvođačima osmislila je i realizirala Maria Burić inspirirana istoimenom pjesmom Taylor Swift, „Invisible string“. U opisu stoji kako postoji kineski mit o nevidljivoj vrpci koja spaja dvije srodne duše i koja traje vječno. Sjajna izvedba Marka Marića i Lene Devedžić.
Mark Marić je kao reakciju na događaj u kojem je suvremeni ples proglašen nerazumljivim, nedovoljno figurativnim i dosadnim, u suradnji s izvođačima dao svoj odgovor na to. Djelo „Vanja“ izveli su Barbara Božac, Martina Božić, Michelle Salome Kursar i Noah Cvijanović dok se Marić našao u ulozi koreografa i redatelja. Naime, on ne pleše, nego daje sugestije izvođačima. Odabrana je glazba Sound effect 3D printer in action i Metronome.
Petra Trajčeski i Zora Cvijanović izvele su sjajan duet „Obje strane“ u kojem su pokušale pronaći ono nešto što ih spaja unatoč različitostima te uvidjele kako razlike zapravo ne moraju biti prepreka već su upravo one njihova sličnost. Glazba: „The place was a shelter“, Olafura Arnaldsa.
U „Obzoru“ šest pojedinaca, ima šest ciljeva i ide različitim putevima. Dobro je to realizirano uz pomoć velikih bijelih kocki upotrjebljenih na sceni i uz igru svjetla. Martina Božac razradila je ideju i koreografiju u suradnji s izvođačima Zorom Cvijanović, Markom Marićem, Zojom Poropat, Mariom Burić, Markom Miškovićem i Lenom Devedžić na glazbu Augustina Garniera, „To bulid a home“.
Mnogi mladi plesači sudjelovali su u više realiziranih izvedbi i radili na više scenskih formi, što je doista pohvalno jer je svaka od njih različita, a oni su u tome doista uspješni. Sve skupa tvori divan mozaik raznovrsnih izvedbi dostojnih „pravih“ profesionalaca.
Spomenimo još i vrlo važne ljude iza scene koji su pomogli u realizaciji. Inspicijent je Maunel Kaučić, voditeljica krojačke radionice i fundusa, Desa Janković, voditelj rasvjete Dario Družeta, voditelj tona Miodrag Flego i voditelj pozornice Goran Šaponja.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
