„Više volim kazalište nego glumu“
(Ne)vidljivi – mladi u kulturi: Razgovor s glumicom Lindom Kliman
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
Linda Kliman, 26 – godišnja glumica iz Pule nedavno je privukla pažnju publike ulogom Luce u predstavi Istarskog narodnog kazališta, Levan beach hotel.
Bio je to njen treći profesionalni angažman u kazalištu. Prvi je također bio u INK‑u s predstavom Lizistrata 21, a igrala je i u lutkarsko-glumačkoj predstavi u kazalištu Antonio Gandusio u Rovinju. Predstavu je režirao pulski glumac i lutkar Nenad Pavlović, a njena uloga bila je ona animatora i Gospodina Tune.
„Ljudi često vole pitati gdje su me mogli gledati, odgovor je da je to najčešće bilo tijekom moga rada za Inspirit u ljetnoj sezoni“, dodaje Linda.
Glumom je, kaže, impresionirana odmalena. „Za samu sebe rekla bih da više volim kazalište nego glumu. Tom magijom sam bila impresionirana već od djetinjstva, tijekom srednje škole je ta ljubav jačala i kad je došlo vrijeme za fakultet gluma je tako postala prirodan izbor. Da nisam otišla u glumice vjerujem da bi kroz likovnost, što je moja prva ljubav, ponovno našla put ka kazalištu“, kaže Linda koja je tijekom srednje škole polazila dramsku u Teatru Naranča.
Spoj glume i lutkarstva
Na osječkoj Akademiji završila je trogodišnji studij glume i lutkarstva.
„Smatram da je taj spoj dvaju kazališnih disciplina obogatio moj scenski, ali i ljudski svjetonazor. Lutkarstvo zauzima jednu posebnu ljubav u mome srcu“, ističe.
Kaže kako je lutkarstvo vrlo bogato i široko područje, a na pitanje je li lutkarstvo i lutkarsko kazalište nepravedno zapostavljeno u Hrvatskoj, odgovara: „Svakako postoji veliki prostor koje bi ono još moglo napuniti u našoj Hrvatskoj, ali i sada postoje kazališta i ljudi koji stvaraju divne lutkarske predstave koje pune dvorane. Meni bi bilo drago kad bi se odrasla publika okuražila i kad bi više zaživjela lutkarska scena za odrasle“.
Linda je tijekom studija imala priliku stjecati iskustvo i na raznim festivalima, čak i u Kini. Riječ je o „China Qunazhou International Puppetry Festivalu“ gdje su 2017. godine gostovali predstavljajući osječku Akademiju.
„Vjerujem kako je to stvarno velika privilegija i to mi je predivno sjećanje i iskustvo. Takvo putovanje je samo po sebi nešto što nisam očekivala da ću moći ostvariti, a onda još i sam festival te gostoprimstvo naših domaćina; sve je to potpuno nadmašilo moja očekivanja“, kaže Linda.
Levan beach hotel neprocjenjivo iskustvo
Govoreći o radu na Levanu ističe kako je to bilo iskustvo za poželjeti: „Bili smo divna ekipa koju je redatelj Jasminko Balenović izvrsno spojio. S Lukom Mihovilovićem i Valterom Rošom sam već imala prilike raditi i tom reunionu sam se zaista veselila. S Vini Jurčić, Irenom Terezom Prpić i Rominom Vitasović radila sam prvi put te sam oduševljena što smo se radeći na predstavi, imale prilike upoznati. Posebno je ipak bilo raditi s Dominikom Dolencom s kojim sam nekada išla na dramsku, a sada smo stajali na sceni kao kolege. Od svih sam se potrudila pokupiti ono najbolje, i zaista sam zahvalna na energiji koju smo zajedno stvorili te se nadam da je ona prešla na publiku“.
Likovnost – prva ljubav
S obzirom na to da joj je otac Davor Kliman, kipar i slikar, zanimalo nas je li on zaslužan za ljubav prema likovnosti koja je, kako je rekla, Lindina prva ljubav.
„Naravno da je odrastanje s tatom kiparom/slikarom utjecalo na moju izloženost umjetnosti, ali ipak rekla bih da nije on tu odigrao glavnu ulogu. Možda eventualno genetski“, kaže Linda u šali te dodaje da je ono što je nju zanimalo i još uvijek je zanima u likovnosti, isto ono što je vuče ka kazalištu, a to je pričanje priča.
„Odrasla sam na pričama, gutala knjige, slikovnice, crtiće, filmove, igrice. I danas sam takva, i zato vjerujem i tražim svoj put ka tome da i sama stvaram priče poput onih koje su meni pružile veliku sreću i zadovoljstvo“, dodaje.
Kad je o planovima riječ, Linda u šali kaže kako je stanarina u Zagrebu, gdje trenutno živi skupa, pa je razmišljala da se uz freelancanje zaposli u Woltu, ali nažalost ne vozi ništa, čak ni bicikl. „Ako neka redateljica ili redatelj ovo čitaju – odlično nosim kave, još bolje glumim“, istaknula je napomenuvši kako nema neke dugoročne planove.
„Kako bi rekli mladi: od projekta do projekta. I veselim se ljetu u Puli“, zaključila je.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
