„Zaboravljena glazba“, dragocjen dokument prošlosti
U Povijesnom muzeju predstavljen još jedan vrijedan znanstveni rad muzikologinje Lade Duraković
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ i arhiva PPMI-a
Knjiga “Zaboravljena glazba, Pula 1900.-1950” autorice dr. sc. Lade Duraković s Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli predstavljena je u utorak, 13. lipnja u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre.
U prologu knjizi Lada Duraković piše kako je Pula grad koji svoju urbanu pripadnost u velikoj mjeri gradi upravo na glazbi, kao „grad glazbe“; a s druge strane ne postoje temeljne studije koje bi tu tezu poduprle, što je nju navelo da koncem 90-ih svoja istraživanja usmjeri u tom pravcu. Ubrzo se suočila s problemom kulturološkog nemara (mnoga svjedočanstva prošlosti su, kaže, „zauvijek uništena, bačena, otuđena, što je dodatno otežalo njen „rudarski“ posao potrage za informacijama), ali i shvatila da je „poznavanje glazbenih tijekova i praksi u prošlosti gotovo nemoguće bez razumijevanja složenih mreža suodnosa glazbe i ideologije.“ Do sada je objavila više znanstvenih tekstova i dvije knjige na tu temu. Skupljajući građu za njih nailazila je na mnoštvo zanimljivih detalja koje je pohranjivala kao bilješke. Mnoge od njih su sada pretočene u ovu zanimljivu i, posebno za buduće istraživače, iznimno bitnu knjigu.
Nakon pozdravnih riječi ravnatelja Povijesnog i pomorskog muzeja Istre Gracijana Kešca, kao i pohvala poznatoj pulskoj muzikologinji na njenom silnom istraživačkom elanu i velikom znanstvenom trudu – upućenih od kolega s pulske Muzičke akademije ‑dr. Sabine Vidulin i dekana akademije Dražena Košmerla – Lada Duraković najavila je kako će ovo predstavljanje (koje je privuklo toliko posjetitelja da su neki ostali slušati van prostorije) biti nešto drugačije, jer je pripremila video-sažetak svoje knjige, upotpunjen glazbom umjetnika koji se u njemu spominju.
Jedna od ti recenzentica (koje o njoj govore i u videu), muzikologinja dr. Mirna Marić, je o knjizi napisala: „Svojim rukopisom autorica nastoji reafirmirati pregnuća pojedinih glazbenika čija djelatnost ispunjava prvu polovinu 20.stoljeća: Ona to čini uvjerljivom argumentacijom na temelju uvida u notnu i pisanu građu: pisma, dnevnike, bilješke, dokumentaciju o izvedbama djela, arhive novinskih priloga (izvedbe djela, kritike, osvrti, intervjui, plakati te osobna dokumentacija). Temeljem poznavanja arhivske građe i suvremene literature autorica gradi diskurs metodološki suvremen, donoseći nove spoznaje o nedovoljno poznatim fragmentima života glazbenika i njihovoj povezanosti uz pulsku glazbenu scenu.“
U video se tako upoznajemo sa sva tri poglavlja knjige, podijeljena u manje teme. Prvo se sastoji od dijela koji govori o opernim pjevačima – Marii Polli Puecher (inače nećakinji Antonia Smareglie), Mariu Carlinu, Romeu Endrigu (ocu Sergia Endriga), Rodolfu Suppanu, Ersilia Bosich i Vittorio Fullin, te dijela o kompozitorima (Alfredu Marinzu, Antoniu Illerbergu, Hrabrolavu Otmaru Vogriču, Franzu Jakschu i Giuliu Smaregli). U drugom poglavlju govori se o gostovanjima slavnih glazbenika (poput Toti Dal Monte, Beniamina Giglia, Luigia Dallapiccole, Licie Albanese i drugih), dok treće donosi epizode iz glazbeno-scenskog života Pule tog vremena – o izvedbama opera u kazalištu vlastitim glazbenim snagama tijekom Prvog svjetskog rata, o operama u Areni, o pulskoj izvedbi operete „Paganini“ Franza Lehara, te priču o nastanku „Istarske svadbe“ Antonia Smareglie.
Recenzentica, dr Ira Prodanov piše kako je Lada „Odgovorno, posvećeno i s posebnom ljubavlju sakupila najvažnije podatke o o glazbi u Puli u prvoj polovini 20.stoljeća i prikazala taj glazbeni život na jedan topao i brižljiv način, onako kako to može samo netko tko je jako privržen svojoj sredini. Riječ je o dragocjenom dokumentu prošlosti koja se može procjenjivati i nastavljati samo ako smo je svjesni.“
„Protagonisti knjige su osobe koje su bile na različite načine uključene u umjetnička i kulturna zbivanja. Kriterij odabira nije bila tek njihova „relevantnost“, već angažman i značaj u izgradnji i oblikovanju glazbenog života grada“, pojašnjava autorica u prologu i dodaje: „Iako govori o glazbenoj svakodnevici minulih vremena, knjiga nije pisana s namjerom nostalgičnog evociranja prošlosti ili čuvanja uspomena na „neka ljepša i bolja vremena“. Namijenila sam je svima koji dijele mišljenje da umjetnost i kultura trebaju zauzimati vidno mjesto na ljestvici društvenih prioriteta, da je njihov simbolički kapital nemjerljiv i nenadomjestiv i da je bez njih život u skladu s humanističkim vrijednostima nemoguć.“
Na kraju predstavljanja autorica se zahvalila svima koji su doprinijeli da ova knjiga, nakon 20 godina rada na njoj i dvogodišnjeg zastoja zbog Covida, napokon ugleda svjetlo dana, kao i svima koji su pomogli u realizaciji videa – od glazbenika koji su u njemu sudjelovali i snimatelja Marka Račana do Valtera Roše i Borisa Koromana koji su čitali tekstove. Posebnu je zahvalu uputila svom suprugu Sandru Peročeviću koji je, našalila se, „trpi sad već skoro 40 godina“.
Dodajmo i preporuku treće recenzentice, teatrologinje dr. Ane Stojanovske: „Knjigu bi trebao pročitati svatko tko želi istraživati glazbenu povijest Pule, kao i svatko tko uživa u pričama iz prošlih vremena, a istodobno voli glazbu“.
