Premijera filma „Brod“ Elvisa Lenića na 70. Pulskom filmskom festivalu
E se io muoio…
• Tekst Boris VINCEK
• Film „Brod“ redatelja Elvisa Lenića prikazan je izvan konkurencije u subotu, 22. srpnja na zatvaranju 70. Pulskog filmskog festivala. Ovaj dirljivi dokumentarac koji na trenutke budi i bijes u gledatelju, donosi priče bivših radnika brodogradilišta Uljanik i prikazuje stanje rasula u kojem se ovaj nekoć velebni „hranitelj“ Pule i Istre sada nalazi.
Odličnom redateljskom odlukom, glasovi govornika su u off‑u, a pa se emocije koje njihovi govori prenose izravno preslikavaju na kadrove pune hrđe, tuge i očaja koje je Lenić zabilježio kamerom. Veliku pomoć u tome pružile su mu snimke drona kojim je upravljao Goran Škofić, a sve je idealno zaokružila precizna montaža Matije Debeljuha.
Film počinje prisjećanjem na slavne dane brodogradilišta koje su kazivači prepričali s ponosom, a ponekad i čuđenjem u glasu. Pričalo se potom o tipičnom radnom danu, što je taj posao značio samim radnicima i njihovim obiteljima, način na koji je rad bio organiziran i koji su tehnički podvizi pretvorili Uljanik u brodogradilište svjetske klase. Šalilo se na račun ispijanja alkohola na poslu, krađu materijala u dogovoru s čuvarima na kapiji i sa zgražanjem se podsjećalo nesreća na poslu od kojih su neke bile i kobne. Neizbježan je bio i Titov govor povodom jednog od brojnih porinuća kao i šale na račun njegovog dolaska zbog kojeg se sve moralo dovesti u red.
U ovom su prvom djelu izvrsni kadrovi rasula i zapuštenosti bili u kontrastu s kazivanjima o uspjesima Uljanika, a kada je na red došla priča o polaganoj propasti brodogradilišta i na koji se način odvijala, snimke su vjerno dočarale rezultat tog potpunog kolapsa. Kao što je i sam rekao u intervjuu za naš portal, a kasnije i prije same projekcije filma, Lenić ovim filmom nije htio istražiti kako je do uništenja brodogradnje u Puli došlo, već je htio da svoje teorije iznesu sami sudionici (žrtve) te destrukcije. Radne su teorije dvije: do uništenja je došlo zbog potkapacitiranosti upravljače kaste ili pak namjernom odlukom političke vrhuške – od državnog do lokalnog nivoa.
Audiom su dokumentirani i prosvjedi radnika brodogradilišta koji su pokušali podignuti Pulu na noge i natjerati odgovorne da reagiraju. Povici „dolje uprava“ i „IDS-lopovi!“ koji su tih dana odjekivali gradom u filmu poprimaju sablastan karakter jer se unatoč masovnoj mobilizaciji nije uspjelo pronaći nikakvo zadovoljavajuće rješenje. Sablasno je bilo vidjeti i praznu VIP ložu u Areni koja je inače i rezervirana za političare i gospodarstvenike koji nisu našli za shodno pojaviti se na ovoj projekciji.
Veliki doprinos filmu dali su i melankolična post-rock glazba Marina Morosina, stihovi kantadura Pere Grbića, pjesme „Bella Ciao“ i hit Sergia Endriga „Kuda plovi ovaj brod“ kojim film i završava. „Brod“ je publika u Areni nagradila velikim aplauzom, a ostaje upitna festivalska odluka da se film prikaže izvan konkurencije jer bi u ovogodišnjoj selekciji zasigurno dobro kotirao. Preostaje utjeha da će nagrade osvojiti na drugim filmskim manifestacijama jer su njegova snaga, usmjerenost i ustrajnost u prikazivanju propasti Uljanika kao i umjetnička izvrsnost Lenićeve vizije zaista neosporni.
Elvis Lenić (1971.), diplomirao je strojarstvo na Tehničkom fakultetu u Rijeci. Neko je vrijeme radio u brodogradilištu Uljanik, a sada predaje strojarsku grupu predmeta u pulskoj Tehničkoj školi. Stalni je filmski kritičar Glasa Istre i povremeno piše za Hrvatski filmski ljetopis. Autor je mnogih kratkih i srednjometražnih dokumentarnih filmova.
