Rudnik zlata za sva buduća istraživanja festivala
Pulski filmski festival za 70. rođendan dobio raskošnu monografiju
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhiva Pula Film Festivala
„70 godina filma pod zvijezdama u Puli” naziv je monografije Pulskog filmskog festivala nastale povodom jubilarne obljetnice, a priredile su ju Lana Skuljan Bilić iz Povijesnog i pomorskog muzeja Istre i Sanela Pliško iz Javne ustanove Pula Film Festival.
Autorice su knjigu predstavile na 70. Puli 16. srpnja u Domu hrvatskih branitelja rekavši kako su tijekom dvogodišnjeg istraživanja brojnih fundusa arhiva, kinoteka, muzeja, filmskih centara, knjižnica i drugih institucija Hrvatske i susjednih zemalja, kao i posebno vrijednih privatnih arhiva i zbirki, monografiju pripremile kao bogati slikovno-dokumentarni vodič kroz 70 godina Pulskog filmskog festivala.
Knjiga „70 godina filma pod zvijezdama u Puli” dolazi punih 45 godina nakon prve i dosad jedine festivalske monografije „207 festivalskih dana u Puli” filmskog kritičara i teoretičara filma Ranka Munitića objavljene 1978., povodom tada jubilarnog, 25. festivalskog izdanja.
Predstavljanju su prisustvovali i povjesničar Igor Duda, ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre Gracijano Kešac te ravnateljica JU Pula Film Festival Tanja Miličić.
Tanja Miličić ispričala je kako je sve započelo suradnjom dviju ustanova, koja je bila i više nego uspješna, a sve je inicirala njena prethodnica, Gordana Restović.
„Ona je s PPMI-jem dogovorila taj veliki posao za koji je trebalo pripreme i dosta istraživanja. Drago mi je da sada, za 70. obljetnicu, imamo uvid u to što se sve događalo s Festivalom”, rekla je na predstavljanju Miličić.
Dodala je kako vjeruje da se davne 1978. godine planiralo da bude još izdanja, možda za 10, 15 godina ali, na žalost zbog raspada bivše države i Festival je promijenio identitet te je ova obljetnica bila velika prilika da se dobije uvid u ono što se u međuvremenu događalo.
Kešac je istaknuo kako je odmah nakon što im se obratila Restović krenula potraga za građom te zahvalio na suradnji napomenuvši kako im je time odano veliko priznanje.
592 vrijedne stranice
„Ove malene 592 stranice tek su kap u moru bogate festivalske povijesti“, rekla je Sanela Pliško, dodajući kako su se Lana Skuljan Bilić i ona u procesu rada na monografiji vodile time da trebaju stvoriti koncepcijsku platformu koja će otvoriti vrata drugim granama istraživanja. „Zajedničkim smo promišljenim filtriranjem dostupnih podataka uspostavile jasnu viziju djela. Realizacija nam je bila zanimljiva i izazovna i nakon nje osjetile smo skromni ponos“, rekla je Pliško i dodala kako je malo poznato da su se filmovi u Areni počeli gledati puno prije nego što je Festival začet.
„Prvo prikazivanje filmova u Areni bilo je još 1938., 16. lipnja. Tako da zapravo mi ove godine slavimo 85 godina prikazivanja filma u Areni. A, osim 16. lipnja 1938., još jedan ključni trenutak je prethodio stvaranju našeg Festivala. Bila je to Revija stranih filmova koja se održala 1953. i nakon koje je slijedila i Revija domaćeg filma. To nas vodi u 1954., kad kreće Festival, u početku također kao filmska revija, s time da su tada najprije prikazali domaće pa onda strane naslove. Program je bio skroman, ali tako je zaiskrila prva iskra Festivala, čija vatra gori i danas”, rekla je Pliško.
Poglavlja prate fotografije i dokumentarna građa
U najvećem odjeljku nazvanom „Biografija Pulskog filmskog festivala 1954. ‑2023.” autorice su po jedno poglavlje posvetile svakom od dosadašnjih izdanja te izdvojile ključne elemente, poput toga koji su filmovi bili u glavnom programu, tko su bili pobjednici koje godine, ali i što je bilo u popratnom programu te na kojim sve lokacijama. Poglavlja su popraćena bogatim izborom rijetko viđenih fotografija i dokumentarne građe.
„Htjele smo predstaviti sve ono bitno što određuje Festival, sve njegove transformacije i uvjete koje je prošao, kao i novitete koji su mu se događali zadnjih dvadesetak godina. Cilj je bio dočarati kako je Festival utjecao na Pulu, i obrnuto, kako je Pula utjecala na Festival”, rekla je Skuljan Bilić.
„Dosta toga dosad nije bilo objavljeno i prezentirano. Jedan od najvećih izazova bio je napraviti izbor od šest fotografija koje bi ilustrativno predstavile svako izdanje Festivala. Bilo je teško odlučiti koje će biti konačne, a puno je toga što znamo da postoji, a što jednostavno nismo bile u mogućnosti prikazati zbog ograničenog prostora. Prvi put su gotovo svi plakati prikazani na jednom mjestu. Uz prikaz festivalskih izdanja po godinama, jedan od posebnih izazova bilo je pripremanje poglavlja o glavnim festivalskim nagradama. Kroz njega smo nastojale prikazati povijesni razvoj sustava nagrađivanja općenito, kako kroz tekst, tako i kroz ilustrativne materijale“, dodala je Skuljan Bilić.
Vrijedne privatne arhive
„Ono što je meni bilo najdraže je dolaženje i kontaktiranje privatnih arhiva i zbirki, kako samih sudionika festivala, tako i njihovih potomaka i to je onaj najvrjedniji segment monografije jer je svatko od njih pristao ustupiti nam građu koju smo iskoristili za našu publikaciju“, napomenula je Skuljan Bilić istaknuvši vrijedne arhive Duška Marušića Čičija, Gorana Šebelića, Saše Miljevića, Gorke Ostojić Cvajner nekadašnje ravnateljice Festivala, nekadašnjeg novinara Glasa Istre Davida Marijana Fišovića, arhiva glumca Igora Gala, zbirku Alenke Adamić, kćeri poznatog skladatelja filmske glazbe Bojana Adamića, zbirka Andre Martinovića i Martina Bizjaka te Deana Kosanovića, također nekadašnjih direktora Festivala.
Monografija je strukturirana u pet tematskih cjelina. Svojim tekstovima vezanima uz Pulu znatno su doprinijeli Darko Dukovski pišući o društveno-povijesnom backgroundu Pule u drugoj polovici 20. stoljeća, potom Zvonko Maković tekstom o evoluciji vizualnog identiteta Festivala od 1954. do 2023. te pogovor Brune Kragića „Sedam desetljeća gledanja“ te drugi. Posebno poglavlje „Pula – grad sedme umjetnosti” posvećeno je festivalskim lokacijama koje pokazuje kako je Festival kroz godine utjecao na cjelokupni razvoj grada, osobito u turističkom i kulturnom sektoru. Od dvije svima poznate lokacije – Arene i hotela Riviere, do danas se proširio na sve dijelove Pule.
Knjiga je rudnik zlata
Monografija donosi zbirku materijala i informacija koji su dosad bili raspršeni po brojnim privatnim i institucionalnim arhivima u Hrvatskoj i u zemljama bivše Jugoslavije. Mnogo toga dosad nije bilo ni prezentirano.
„To je rudnik zlata za sva buduća istraživanja jer je bio pothvat probiti se kroz sve te arhive i doći do informacija koje su potrebne”, rekao je Duda naglasivši kako su urednice obavile sjajan posao, no otišle su i korak dalje – stvorile su ne samo rudnik zlata, nego i tone i tone urednih zlatnih poluga. Obradile su masu materijala, pročistile ih i povijest Festivala prikazale pametno i slojevito” zaključio je.
Istaknuo je kako su njihove informacije u knjizi uređene, složene na način kako to mogu raditi samo vrijedni kustosi i arhivisti: One su stvarale mozaik dostupnih informacija koji čini veliku cjelinu. Mislim da je doista najvrjedniji dio knjige taj popis vizualnih identiteta, organizatora, dodijeljenih nagrada, fotografije koje predstavljaju svaki Festival“.
Duda je naglasio kako je pametno prikazana povijest Festivala i u odnosu s onim što se u festivalskoj povijesti grada događalo.
Festival nastao u specifičnim okolnostima
„1953. godine kad je Festival nastao Pula je bila na putu povratka u onaj u film iz kojeg je ispala 1918. godine. Grad se tada počinje puniti i nastoji stvoriti sve one okolnosti života koje grad mora imati. Podignulo se brodogradilište na noge, razvijaju se druge industrije, grad od nule gradi cijeli obrazovni sustav na hrvatskom jeziku. Grad prima puno novih stanovnika i svi se oni uče privikavati jedni na druge i u tom privikavanju dolazi doba kako tu Pulu učiniti prepoznatljivijom, kako obilježiti taj novi teritorij“, ispričao je Duda.
Kako je rekao, jedna od zasluga Festivala je formiranje filmske Pule koja je imala nekoliko kino dvorana do sredine devedesetih, a filmska publika sigurno ne bi bila onakva kakva je postala zahvaljujući Festivalu. „Drugačije bi reagirala na domaći film jer bi za njega bio manji interes. Ovako se tijekom trajanja Festivala publika formirala“, rekao je.
Pliško je na kraju rekla da je knjiga dobro polazište za daljnja istraživanja te njih zaista može biti jako puno, a i samim autoricama su se iskristalizirale mnoge ideje.
„Naime, iz ovog se štiva može naći mnogo informacija koje su oblikovale naš grad, ali i cjelokupnu filmsku zajednicu“, zaključila je.
Grafički prijelom monografije potpisuje Enrika Vežnaver Vidović iz studija za vizualne komunikacije „Na broju 8“ iz Poreča. Knjigu je na engleski prevela Nina Grković, a lektorirala je Ljiljana Kragulj.
Monografija se može kupiti na festivalskom Info punktu na Giardinima po cijeni od 40 eura.
Kao nuspojava monografije na Giardinima se može vidjeti izložba festivalskih plakata.
