14. Arterija u osuvremenjenom Muzeju Lapidarium
Tekst i fotografije Marko ŠORGO
• Muzej Lapidarium je od 15. rujna ugostio još jedno izdanje popularne Arterije. Ova se manifestacija odvija po četrnaesti put i naslovljena je „Bez utičnica“, što je novitet u koncepciji, s obzirom da su dosadašnja izdanja često i vrlo rado poticala izražavanje u novim tehnologijama, a na njoj sudjeluje 19 umjetnika i jedna udruga. U svakom od sedam dana koliko traje festival, posjetitelji su mogli prisustvovati izvođenju performansa, radionica, razgovarati s autorima, te gledati kako umjetnici prave svoja djela.
Koncept, performansi, apstrakcija
Koncept ovog festivala se razlikuje od primjerice ex tempore po tome što nije natjecateljskog karaktera, te što autori dolaze na poziv ustanove. Dio gostujućih umjetnika stvara radove za vrijeme njegovog trajanja, dok su neki donijeli gotove umjetnine. Skupina umjetnika pokriva jako široki spektar tehnika, država podrijetla, te životne dobi.
Kustosi ovog art festa su dr.sc. Jerica Ziherl i Ivo Ringle. Ziherl ističe da je naglasak na multidisciplinarnu i međunarodnu suradnju osnova koncepta ovogodišnjeg izdanja.
Prvog dana festivala, prepričava ravnateljica Ziherl, otvorena je izložba analognih fotografija američke umjetnice sa njemačkom adresom, Heather Sheenan u prostoru galerije Rigo, dok je sljedećeg dana održana radionica vezivanja umjetničkih knjiga pod mentorstvom pazinske udruge Forma, te izvedena eno gastronomska prezentacija nazvana „Reset“, hrvatskog dvojca Tomislava Brajnovića i Dimitrija Brečevića.
Jedan od najmlađih, Zoe Miloš je predstavio triptih. Ovaj riječki slikar i grafičar otkriva da je njegovo asocijativno apstraktno djelo nastalo na temu zvuka i frekvencije, jer oni u pravilu utječu na percepciju i raspoloženje. „Krenuo sam analogno, olovka boja kolaž, ističe, otisnuo sam crno kasnije, ali je zapelo u printeru. Umjesto da krenem ispočetka, ostavio sam neka izgleda kao horizont, ono što zapravo nisam mogao kontrolirati, a to je bolje ispalo od onog što sam planirao“, objašnjava nastanak srednjeg triptiha. Asocijativna apstrakcija ga u pravilu ne zanima, ali se trebao odlučiti da li nastaviti rad onakav kakav je stvarao ili se zadovoljiti pojednostavljenom formom. „Nastojim, ako mogu, izbjeći bilo kakvu povezanost sa stvarnim svijetom, također ne želim se temeljiti na nečemu empirijskom, već radim ono što bi eventualno moglo postati empirijsko. Slova na ovim radovima se nalaze u sferi termina, a ne u sferi vizualnog“, zakljućuje Zoe.
Umjetnička večer je nastavljena performansom nazvanom „Love at first sight“ u kojem je sudjelovalo 12 dobrovoljaca. Bojana Križanec je uprizorila senzorno iskustvo na temu romantike. Osobama ženskog spola sa pokrivenim očima su po uputama ove keramičarke trebali prići “partneri” i nakon čitanja poeme s njima zaplesati te sjesti za stolom. Križanec izrađuje tanjure i zdjele koji su korišteni tokom ove izvedbe.
Veterani umjetnosti
Jedine radove kiparske prirode je napravio Đanino Božić, a to su šarene kocke od prešanog papira, u stilu ovog nenadmašnog majstora industrijske umjetnosti.
Svi likovni umjetnici su se, uz neke iznimke držali koncepta rešetkastih geometrijskih formi, bez objekata. Iznimka je američka autorica sa njemačkom adresom Heather Sheenan. Njena izložba je nazvana “One woman. One stone”, a nastala je i izložena u galeriji Rigo. Postav se sastoji od analognih fotografija autorice, odjeće u kojoj je pozirala, te poeme koju je otpjevala, tiskane na katalogu. Poema je prevedena na hrvatski jezik i nalazi se na brošuri zajedno sa 12 fotografija. Nastanak ovih radova je krenuo od vizualno taktilnog doživljaja autorice s kamenom u galeriji.
Kustos Ivo Ringe je naslikao djela većeg formata u liniji s konceptom ovog festivala, koristeći zelenu narančastu i plavu boji konstruirao je šesterokute. Upečatljive kompozicije u kombiniranim slojevitim kompozicijama, s naglaskom na interakciji boja i proporcija, navodi Thomas Micchelli. Veteran pulske performerske scene, Josip Pino Ivančić je izvodio kontinuirano performans nazvan „Walking the dog“. Naziv je uzet iz pjesme rock veterana Rufusa Thomasa koju su prepjevali brojni drugi autori od The Rolling Stonesa do The Sonicsa, a izvedba performansa se sastojala od šetnje igračke zlatnog psa kojeg je vodio na uzicu. Ova naizgled šaljiva, gotovo klaunovska igra upozorava na trend kupnje i posljedičnog uzgoja različitih pasmina ovog kućnog ljubimca, čija je svrha isključivo dekoracija.
Wolfgang Berndt je autor koji dolazi iz njemačke, rođen u Levekusenu, a predstavlja radove proizvedene pretežno digitalno jer slike nastaju na osnovi programa koje on piše.
Po tehnici nastanka se ovi radovi ne bi uklapali u naslov ovogodišnje Arterije, međutim rešetkaste forme koje temelj njegovih slika se savršeno slažu u izričaj ovog festivala. Radovi ovog umjetnika ne prikazuju objekte, nemaju prirodne temelje, a nisu ni apstraktni, dodaje, te otkriva je član grupe nazvane Konkrete kunst, odnosno konkretne umjetnosti čija se vizija poklapa s njegovom.
Berndt priznaje da nije bio dobro upoznat s temom (bez utičnice). Jedna video projekcija u dvije boje pomalo podsjeća na labirint, u stalnoj je promjeni, a druga tri rada su tiskana strojno.
„Ja ne slikam, već programiram strojeve koji stvaraju grafike. Biram parametre koji određuju primjerice debljinu linija i naknadno se mogu mijenjati, rad se može proširiti, itd. Započinjem idejom, ako se rezultat ne slaže s onim što želim napraviti, moram reprogramirati“, pojašnjava.
Video projekcija “savršenih labirinata” nazvana je 70 mil: 2217, a naslov se odnosi na približan broj mogućih kombinacija i na njihovom broju u ovoj projekciji.
Mladi umjetnici
Marlon Red je petog dana festivala, 19. rujna izvela plesnu pantomimu, uz sugestivnu glazbenu podlogu, te sudjelovanje jednog od umjetnika, Shawna Stiplinga. Red je autorica performansa, ali i audio video projekcije koja se prikazuje u zamračenoj prostoriji muzeja, što su posjetitelji u ograničenom broju mogli doživjeti nakon izvedbe.
Britanski minimalist Stipling je priznao da inače ne sudjeluje u performansama, a radovi koje je izložio su nastali na Arteriji. „Ideja je došla igrom – crtajući skice nastale su forme koje imaju obilježja trodimenzionalnosti, ali bi se u pravilu srušile pa ostaju dvodimenzionalne. Radi se o realnosti tri dimenzije koja nije stvarna, nego može postojati samo u dvije dimenzije. Ono što je ovdje nastalo je daleko od onoga što inače radim, ističe umjetnik“, čije radove izlažu jedna galerija u Njemačkoj i jedna u Nizozemskoj.
Novosti iz muzeja
Pristup stalnom postavu muzeja je osuvremenjen, dodaje ravnateljica. Izrađen je multimedijski audio vodič i primijenjena je proširena stvarnost. Pristup ovoj nadogradnji je moguć putem besplatne web aplikacije ne 4 jezika. Proširenom stvarnošću je moguće promatrati video rekonstrukciju, dok audio snimka vodi posjetitelje kroz kameni srednjovjekovni postav muzeja.
