14. Arterija u osuvremenjenom Muzeju Lapidarium

Tekst i fotografije Marko ŠORGO

28.09.2023.

• Muzej Lapidarium je od 15. ruj­na ugos­tio još jed­no izda­nje popu­lar­ne Arterije. Ova se mani­fes­ta­ci­ja odvi­ja po četr­na­es­ti put i nas­lov­lje­na je „Bez utič­ni­ca“, što je novi­tet u kon­cep­ci­ji, s obzi­rom da su dosa­daš­nja izda­nja čes­to i vrlo rado poti­ca­la izra­ža­va­nje u novim teh­no­lo­gi­ja­ma, a na njoj sudje­lu­je 19 umjet­ni­ka i jed­na udru­ga. U sva­kom od sedam dana koli­ko tra­je fes­ti­val, posje­ti­te­lji su mogli pri­sus­tvo­va­ti izvo­đe­nju per­for­man­sa, radi­oni­ca, raz­go­va­ra­ti s auto­ri­ma, te gle­da­ti kako umjet­ni­ci pra­ve svo­ja djela.

Koncept, performansi, apstrakcija

Koncept ovog fes­ti­va­la se raz­li­ku­je od pri­mje­ri­ce ex tem­po­re po tome što nije natje­ca­telj­skog karak­te­ra, te što auto­ri dola­ze na poziv usta­no­ve. Dio gos­tu­ju­ćih umjet­ni­ka stva­ra rado­ve za vri­je­me nje­go­vog tra­ja­nja, dok su neki doni­je­li goto­ve umjet­ni­ne. Skupina umjet­ni­ka pokri­va jako širo­ki spek­tar teh­ni­ka, drža­va podri­je­tla, te život­ne dobi.

Kustosi ovog art fes­ta su dr.sc. Jerica Ziherl i Ivo Ringle. Ziherl isti­če da je nagla­sak na mul­ti­dis­ci­pli­nar­nu i među­na­rod­nu surad­nju osno­va kon­cep­ta ovo­go­diš­njeg izdanja.

Prvog dana fes­ti­va­la, pre­pri­ča­va rav­na­te­lji­ca Ziherl, otvo­re­na je izlož­ba ana­log­nih foto­gra­fi­ja ame­rič­ke umjet­ni­ce sa nje­mač­kom adre­som, Heather Sheenan u pros­to­ru gale­ri­je Rigo, dok je slje­de­ćeg dana odr­ža­na radi­oni­ca vezi­va­nja umjet­nič­kih knji­ga pod men­tor­stvom pazin­ske udru­ge Forma, te izve­de­na eno gas­tro­nom­ska pre­zen­ta­ci­ja nazva­na „Reset“, hrvat­skog dvoj­ca Tomislava Brajnovića i Dimitrija Brečevića.

Jedan od naj­mla­đih, Zoe Miloš je pred­sta­vio trip­tih. Ovaj riječ­ki sli­kar i gra­fi­čar otkri­va da je nje­go­vo aso­ci­ja­tiv­no aps­trak­t­no dje­lo nas­ta­lo na temu zvu­ka i frek­ven­ci­je, jer oni u pra­vi­lu utje­ču na per­cep­ci­ju i ras­po­lo­že­nje. „Krenuo sam ana­log­no, olov­ka boja kolaž, isti­če, otis­nuo sam crno kas­ni­je, ali je zape­lo u prin­te­ru. Umjesto da kre­nem ispo­čet­ka, osta­vio sam neka izgle­da kao hori­zont, ono što zapra­vo nisam mogao kon­tro­li­ra­ti, a to je bolje ispa­lo od onog što sam pla­ni­rao“, objaš­nja­va nas­ta­nak sred­njeg trip­ti­ha. Asocijativna aps­trak­ci­ja ga u pra­vi­lu ne zani­ma, ali se tre­bao odlu­či­ti da li nas­ta­vi­ti rad ona­kav kakav je stva­rao ili se zado­vo­lji­ti pojed­nos­tav­lje­nom for­mom. „Nastojim, ako mogu, izbje­ći bilo kak­vu pove­za­nost sa stvar­nim svi­je­tom, tako­đer ne želim se teme­lji­ti na neče­mu empi­rij­skom, već radim ono što bi even­tu­al­no moglo pos­ta­ti empi­rij­sko. Slova na ovim rado­vi­ma se nala­ze u sfe­ri ter­mi­na, a ne u sfe­ri vizu­al­nog“, zaklju­ću­je Zoe.

Umjetnička večer je nas­tav­lje­na per­for­man­som nazva­nom „Love at first sig­ht“ u kojem je sudje­lo­va­lo 12 dobro­vo­lja­ca. Bojana Križanec je upri­zo­ri­la sen­zor­no iskus­tvo na temu roman­ti­ke. Osobama žen­skog spo­la sa pokri­ve­nim oči­ma su po upu­ta­ma ove kera­mi­čar­ke tre­ba­li pri­ći “part­ne­ri” i nakon čita­nja poeme s nji­ma zaple­sa­ti te sjes­ti za sto­lom. Križanec izra­đu­je tanju­re i zdje­le koji su kori­šte­ni tokom ove izvedbe.

Veterani umjetnosti

Jedine rado­ve kipar­ske pri­ro­de je napra­vio Đanino Božić, a to su šare­ne koc­ke od pre­ša­nog papi­ra, u sti­lu ovog nenad­maš­nog maj­sto­ra indus­trij­ske umjetnosti.

Svi likov­ni umjet­ni­ci su se, uz neke iznim­ke drža­li kon­cep­ta rešet­kas­tih geome­trij­skih for­mi, bez obje­ka­ta. Iznimka je ame­rič­ka auto­ri­ca sa nje­mač­kom adre­som Heather Sheenan. Njena izlož­ba je nazva­na “One woman. One sto­ne”, a nas­ta­la je i izlo­že­na u gale­ri­ji Rigo. Postav se sas­to­ji od ana­log­nih foto­gra­fi­ja auto­ri­ce, odje­će u kojoj je pozi­ra­la, te poeme koju je otpje­va­la, tiska­ne na kata­lo­gu. Poema je pre­ve­de­na na hrvat­ski jezik i nala­zi se na bro­šu­ri zajed­no sa 12 foto­gra­fi­ja. Nastanak ovih rado­va je kre­nuo od vizu­al­no tak­til­nog doživ­lja­ja auto­ri­ce s kame­nom u galeriji.

Kustos Ivo Ringe je nas­li­kao dje­la većeg for­ma­ta u lini­ji s kon­cep­tom ovog fes­ti­va­la, koris­te­ći zele­nu naran­čas­tu i pla­vu boji kons­tru­irao je šes­te­ro­ku­te. Upečatljive kom­po­zi­ci­je u kom­bi­ni­ra­nim slo­je­vi­tim kom­po­zi­ci­ja­ma, s nagla­skom na inte­rak­ci­ji boja i pro­por­ci­ja, navo­di Thomas Micchelli. Veteran pul­ske per­for­mer­ske sce­ne, Josip Pino Ivančić je izvo­dio kon­ti­nu­ira­no per­for­mans nazvan „Walking the dog“. Naziv je uzet iz pje­sme rock vete­ra­na Rufusa Thomasa koju su pre­pje­va­li broj­ni dru­gi auto­ri od The Rolling Stonesa do The Sonicsa, a izved­ba per­for­man­sa se sas­to­ja­la od šet­nje igrač­ke zlat­nog psa kojeg je vodio na uzi­cu. Ova naiz­gled šalji­va, goto­vo kla­unov­ska igra upo­zo­ra­va na trend kup­nje i pos­lje­dič­nog uzgo­ja raz­li­či­tih pasmi­na ovog kuć­nog lju­bim­ca, čija je svr­ha isklju­či­vo dekoracija.

Wolfgang Berndt je autor koji dola­zi iz nje­mač­ke, rođen u Levekusenu, a pred­stav­lja rado­ve pro­izve­de­ne pre­tež­no digi­tal­no jer sli­ke nas­ta­ju na osno­vi pro­gra­ma koje on piše.

Po teh­ni­ci nas­tan­ka se ovi rado­vi ne bi ukla­pa­li u nas­lov ovo­go­diš­nje Arterije, među­tim rešet­kas­te for­me koje temelj nje­go­vih sli­ka se savr­še­no sla­žu u izri­čaj ovog fes­ti­va­la. Radovi ovog umjet­ni­ka ne pri­ka­zu­ju objek­te, nema­ju pri­rod­ne teme­lje, a nisu ni aps­trak­t­ni, doda­je, te otkri­va je član gru­pe nazva­ne Konkrete kunst, odnos­no kon­kret­ne umjet­nos­ti čija se vizi­ja pok­la­pa s njegovom.

Berndt priz­na­je da nije bio dobro upoz­nat s temom (bez utič­ni­ce). Jedna video pro­jek­ci­ja u dvi­je boje poma­lo pod­sje­ća na labi­rint, u stal­noj je pro­mje­ni, a dru­ga tri rada su tiska­na strojno.

„Ja ne sli­kam, već pro­gra­mi­ram stro­je­ve koji stva­ra­ju gra­fi­ke. Biram para­me­tre koji odre­đu­ju pri­mje­ri­ce deb­lji­nu lini­ja i nak­nad­no se mogu mije­nja­ti, rad se može pro­ši­ri­ti, itd. Započinjem ide­jom, ako se rezul­tat ne sla­že s onim što želim napra­vi­ti, moram repro­gra­mi­ra­ti“, pojašnjava.

Video pro­jek­ci­ja “savr­še­nih labi­ri­na­ta” nazva­na je 70 mil: 2217, a nas­lov se odno­si na pri­bli­žan broj mogu­ćih kom­bi­na­ci­ja i na nji­ho­vom bro­ju u ovoj projekciji.

Mladi umjetnici

Marlon Red je petog dana fes­ti­va­la, 19. ruj­na izve­la ples­nu pan­to­mi­mu, uz suges­tiv­nu glaz­be­nu pod­lo­gu, te sudje­lo­va­nje jed­nog od umjet­ni­ka, Shawna Stiplinga. Red je auto­ri­ca per­for­man­sa, ali i audio video pro­jek­ci­je koja se pri­ka­zu­je u zamra­če­noj pros­to­ri­ji muze­ja, što su posje­ti­te­lji u ogra­ni­če­nom bro­ju mogli doži­vje­ti nakon izvedbe.

Britanski mini­ma­list Stipling je priz­nao da ina­če ne sudje­lu­je u per­for­man­sa­ma, a rado­vi koje je izlo­žio su nas­ta­li na Arteriji. „Ideja je doš­la igrom – crta­ju­ći ski­ce nas­ta­le su for­me koje ima­ju obi­ljež­ja tro­di­men­zi­onal­nos­ti, ali bi se u pra­vi­lu sru­ši­le pa osta­ju dvo­di­men­zi­onal­ne. Radi se o real­nos­ti tri dimen­zi­je koja nije stvar­na, nego može pos­to­ja­ti samo u dvi­je dimen­zi­je. Ono što je ovdje nas­ta­lo je dale­ko od ono­ga što ina­če radim, isti­če umjet­nik“, čije rado­ve izla­žu jed­na gale­ri­ja u Njemačkoj i jed­na u Nizozemskoj.

Novosti iz muzeja

Pristup stal­nom pos­ta­vu muze­ja je osu­vre­me­njen, doda­je rav­na­te­lji­ca. Izrađen je mul­ti­me­dij­ski audio vodič i pri­mi­je­nje­na je pro­ši­re­na stvar­nost. Pristup ovoj nado­grad­nji je moguć putem bes­plat­ne web apli­ka­ci­je ne 4 jezi­ka. Proširenom stvar­noš­ću je mogu­će pro­ma­tra­ti video rekons­truk­ci­ju, dok audio snim­ka vodi posje­ti­te­lje kroz kame­ni sred­njo­vje­kov­ni pos­tav muzeja.