Četiri rada, dva Olega i jedan Andi
Otvorena pop up izložba „Oleg Šuran, živi i radi u Splitu“ u galeriji Poola
Tekst i fotografije: Paola ALBERTINI
„Svojim radom teže rušenju ustaljenih i uspostavljenih načela izbjegavajući zakonitosti logike i uvriježenih društvenih pravila. Njihova inventivna kreacija nepresušne je duhovitosti i zdravog sarkazma, a estetika im se temelji na uvjerenju da se istinsko značenje stvari i riječi pronalazi kada se one postave izvan njihove praktične funkcije“, riječi su to kojima Mladen Lučić opisuje izložbu Olega Šurana, Olega Morovića i Andija Pekice.
Naime, pred brojnom publikom, mahom mladih, 7. rujna otvorena je jednodnevna izložba naziva „Oleg Šuran, živi i radi u Splitu“. Kako je uoči otvorenja ispričao Lučić, suradnja je počela kad su dva Olega počela izdavati časopis „Polet“ u kojem objavljuju svoje pjesme čije čitanje preporučuje.
To je vidio Pekica koji je također pisao pjesme i to na pisaćoj mašini te su se ponovo spojili nakon više godina, naime, Pekica im je bio profesor u srednjoj Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Kako su vidjeli da ih vežu iste stvari ponovo su kliknuli i počeli surađivati.
„Nitko ne zna što ovi radovi izloženi ovdje znače. S aspekta povijesti umjetnosti nema nikakvog razloga da se oni skupe. Jedini je razlog što se oni poznaju, a iako svaki od njih radi svoje, dobro funkcioniraju zajedno“, rekao je Lučić.
Međutim, ističe kako su oni, svaki za sebe, odlični umjetnici, ali kad se nađu zajedno onda ispadne ovako nešto, pomalo „Monty Pythonovski“.
Posebno se na izložbi sa svega četiri rada, ističe dvojni portret Pekice i Olega Šurana kojeg je izradio Oleg Morović. Prema Lučićevim riječima, ako se malo bolje zagledate vidjet ćete da je to vrlo zanimljiva slika, izuzetno senzibilno napravljena. „S druge strane, potpuno oprečno tome je slika Olega Morovića, Dark boys – jedan od njihovih naziva kad izlažu zajedno inače se znaju zvati Fazan i Na konju smo“, rekao je Lučić.
Pekica uz sliku ima i svoje druge radove izložene na stolu, uz povećala i lampu koja nisu dio rada nego su ondje kako bi se bolje vidjeli tekstovi pisani crnim slovima na crnom papiru. „Stoga trebate i jedan dio mašte jer ni sam autor nije vidio što piše crnim slovima na crnoj pozadini, nikad nije izrekao svoju misao do kraja nego je uvijek improvizirao. Krenuo je od jedne stvari i završio skroz nečim drugim i to je vrlo dobro. Bolje nego da je počeo i završio nečim što je znao. Ovo je puno duhovitije, inventivnije“, smatra Lučić.
To je način djelovanje i ovog trojica – s nečim krenu ne znajući kako će to završiti. Zbog toga dobro djeluju zajedno, veli Lučić i zaključuje: „Nađu se kad Oleg koji živi i radi u Splitu dođe u Pulu, jednom godišnje i molim ga da ne dolazi češće jer je ovo sasvim dovoljno“.
