Sjećanje na majstora trilera i noira

20.09.2023.

Na današ­nji datum (20. rujan) pri­je sedam godi­na pre­mi­nuo je poz­na­ti ame­rič­ki reda­telj Curtis Hanson (rođen 1945), a vje­ro­jat­no je to bio povod ured­ni­ci­ma HTV‑a da sinoć repri­zi­ra­ju nje­gov rani film „Prozor spa­va­će sobe“ (The Bedroom Windov, 1987).

U tom fil­mu nala­zi­mo broj­ne ele­men­te tipič­ne za Hansonov opus, prev­la­da­va­ju­ći tri­ler­ski ugo­đaj dje­lo­mič­no je pro­žet noirov­skim ele­men­ti­ma (utje­caj fatal­ne žene na juna­ka), a vid­ljiv je i utje­caj Hitchcocka. Steve Guttenberg glu­mi mla­di­ća koji je u lju­bav­noj vezi sa šefo­vom supru­gom (Isabelle Huppert) i koji se nađe u neza­vid­noj pozi­ci­ji nakon što ona s pro­zo­ra nje­go­vog sta­na vidi poku­šaj uboj­stva. Iako, narav­no, ne želi da se otkri­je nji­ho­va veza, isto­dob­no sma­tra nemo­ral­nim zata­ška­ti tako veli­ki eks­ces i zato se jav­lja poli­ci­ji s tvrd­njom da je osob­no vidio poku­šaj uboj­stva, što će ga doves­ti u nes­lu­će­ne probleme.

Hanson je nakon ovog fil­ma, tije­kom prve polo­vi­ce 1990-ih, nani­zao još neko­li­ko izvr­s­nih tri­le­ra (Loš utje­caj, Ruka koja nji­še koli­jev­ku, Divlja rije­ka) u koji­ma iznim­no vje­što bara­ta moti­vom sna­la­že­nja obič­nog čovje­ka u izne­nad­noj pogi­belj­noj situ­aci­ji. Vrhunac svo­jeg stva­ra­laš­tva u žan­ru kri­mi­na­lis­tič­kog fil­ma Hanson defi­nit­nvo pos­ti­že s noirom „L. A. Povjerljivo“, snim­lje­nom pre­ma isto­ime­nom roma­nu kul­t­nog pis­ca Jamesa Ellroyja.

To fas­ci­nant­no dje­lo o pod­zem­lju Los Angelesa 1950-ih oprav­da­no se sma­tra jed­nim od naj­bo­ljih ame­rič­kih fil­mo­va s kra­ja proš­log sto­lje­ća, koji Hanson reži­ra impre­siv­nim vizu­al­nim sti­lom, vode­ći podjed­na­ko raču­na o rekons­truk­ci­ji epo­he te razvo­ju nape­te rad­nje i kom­plek­s­nih liko­va. Iako je Hanson reži­rao i u ovom sto­lje­ću, bave­ći se raz­no­li­kim tema­ma i žan­ro­vi­ma, taj dio nje­go­vog stva­ra­laš­tva nije odveć impre­si­van. Definitivno ćemo ga pam­ti­ti kao maj­sto­ra tri­le­ra i film noira.

 

Elvis Lenić