Bilo jednom u Americi

23.10.2023.

KINO: UBOJICE CVJETNOG MJESECA, reda­telj Martin Scorsese

U doma­ćim kini­ma pri­ka­zu­je se novi film Martina Scorsesea (Ubojice cvjet­nog mje­se­ca), koji tra­je epskih tri i pol sata, a na kra­ju ovo­go­diš­nje can­ne­ske pre­mi­je­re zara­dio je apla­uz koji je tra­jao čak devet minuta.

O ame­rič­kom kla­si­ku Scorseseu, koji će 17. stu­de­no­ga napu­ni­ti 81 godi­nu, ne tre­ba tro­ši­ti pre­vi­še rije­či, budu­ći da je nje­go­va reda­telj­ska poja­va poz­na­ta sva­ko­me koga ima­lo zani­ma film. Rođen u nju­jor­škoj kato­lič­koj obi­te­lji i odma­le­na raza­pet izme­đu fil­ma i vje­re (navod­no je namje­ra­vao pos­ta­ti sve­će­nik), Scorsese je tije­kom svo­je nevje­ro­jat­ne reda­telj­ske kari­je­re napra­vio sedam­de­se­tak igra­nih fil­mo­va, doku­men­ta­ra­ca i tele­vi­zij­skih serija.

„Ubojice cvjet­nog mje­se­ca“ jedan je od nje­go­vih naj­am­bi­ci­oz­ni­jih pro­je­ka­ta pro­duk­cij­ski i temat­ski, a bavi se slu­ča­jem serij­skih uboj­sta­va Osage Indijanaca u sje­ve­ro­is­toč­noj Oklahomi tije­kom 1920-ih. Riječ je o Indijancima koji su slu­čaj­no pos­ta­li boga­ti nakon otkri­ća naf­te na nji­ho­voj zem­lji, a to je potak­nu­lo lokal­ne bije­le moć­ni­ke da ih pos­tup­no eli­mi­ni­ra­ju. Film po tema­ti­ci i ambi­ci­oz­nos­ti dje­lo­mič­no pod­sje­ća na „Bit će krvi“ (2007), reda­te­lja Paula Thomasa Andersona, iako ima i broj­nih razlika.

Scorsese uvo­di više liko­va koje glu­mač­ki pre­dvo­de nje­go­vi naj­o­da­ni­ji surad­ni­ci Robert De Niro i Leonardo DiCaprio, dok je u ulo­zi Indijanke odlič­na Lily Gladstone, koja je dois­ta odras­la u indi­jan­skom rezer­va­tu. Osim oda­bi­rom glu­ma­ca, Scorsese je pazio na povi­jes­nu auten­tič­nost u svim seg­men­ti­ma fil­ma, počev­ši od sce­no­gra­fi­je i kos­ti­mo­gra­fi­je do pri­ka­za druš­tve­nih nor­mi i običaja.

Rezultat je vizu­al­no impre­si­van i ambi­ci­ozan film, koji se vrlo kri­tič­ki odno­si pre­ma novi­joj ame­rič­koj povi­jes­ti i meto­da­ma kre­ira­nja današ­nje ame­rič­ke moći. Uostalom, Scorsese nikad nije bio blag pre­ma druš­tve­nom sus­ta­vu u koje­mu je pro­veo cije­li život pa tako ni ovo­ga puta.

 

Elvis Lenić