Izložba Nikole Kekerovića „Studije izvodljivosti: Ekonomija smrti“ u galeriji Poola

B. V.

06.10.2023.

Izložba Nikole Kekerovića nazi­va „Studije izvod­lji­vos­ti: Ekonomija smr­ti“ bit će otvo­re­na u subo­tu, 7. lis­to­pa­da u 20 sati u gale­ri­ji Poola.

Podnaslov ove izlož­be “Ljepota je pro­laz­na, neus­pjeh osta­je” je naziv jed­ne od sli­ka koje može­te vidje­ti na ovoj izlož­bi. Podnaslov ove izlož­be, tako­đe je, veoma lako, mogao da bude “Velika tur­ne­ja fir­mi 2007−08” ili “Hoper za siro­ti­nju”, i “Problem je malen, ali je nerje­šiv”. Moglo je biti i “Kolega Dr. Frenklin”, “Vaša slo­bo­da je moj kavez”, “Bruto neto”, “Rat se nikad ne mije­nja”, “Čekanje ubi­ja”, “Turistička atrak­ci­ja”, “Crvena des­na ruka”, “Dan po dan”, “Jebi se”, “Tuča u vozu”, “Nigdje nije kao na pos­lu”, “Probajte zgru­ša­va­nje krvi, a ne kom­fort”, “Nova Ekonomija”, “Povratak”, “Sutra je pone­de­ljak”, “134 R”, “Pokušaj da vidiš svi­je­tlu stra­nu svog užas­nog pos­la”, “Pauza (Na pos­lu), “Ipak se okre­će”, “Kazna”, “Volim svoj rud­nik uglja”, “9−11=−2”, “MOLOK”, “Crni panj”, “W=F*d”, “Behemot”, “Krv, znoj i beton”, “Vulkan”, “Eurodžekpot”, “Parking za pse”…

„Naslikane sce­ne pri­ka­zu­ju urba­ne vizu­re dok umjet­nik putu­je od svo­je kuće do pos­la i natrag, kroz urba­ni kra­jo­lik Berlina s kojim se ina­če fizič­ki ne susre­će u slo­bod­no vri­je­me. Sve se sli­ke pred­stav­lja­ju isti kon­cept i tra­že objaš­nje­nje kako se ter­mi­ni “eko­no­mi­je” i “smr­ti” sukob­lja­va­ju. Ovo su rije­či koje su se naj­češ­će koris­ti­le u medi­ji­ma razvi­je­nog Zapada kada se ras­prav­lja­lo o moral­nim i etič­kim impli­ka­ci­ja­ma fizič­ke izo­la­ci­je i ono­ga što je poz­na­to kao “loc­k­down”.

„„Studije izvod­lji­vos­ti“ kon­cep­tu­al­no su reali­zi­ra­ne kao una­pri­jed zada­ni temat­sko-vizu­al­ni pri­ka­zi umjet­ni­či­nog sva­kod­nev­nog puto­va­nja na posao, povrat­ka kući i osje­ća­ja pri­ti­ska da posao nika­da ne pres­ta­je. Interesi umjet­ni­ka duž ove rute mogu se raš­čla­ni­ti u četi­ri sku­pi­ne koje su jedins­tve­ne za razvoj bilo koje stu­di­je izvod­lji­vos­ti i ovi­se o ras­po­re­du četi­ri kom­po­nen­te “lju­di, mjes­ta, moć i procesi”.

„Iz indi­vi­du­al­ne per­s­pek­ti­ve umjet­ni­ka, nje­go­vo neza­do­volj­stvo umjet­nič­kim ins­ti­tu­ci­ja­ma tije­kom ovog vre­men­skog raz­dob­lja (2020. – 2023.) usmje­ri­lo ga je pre­ma pukom eko­nom­skom pre­živ­lja­va­nju na račun “smr­ti” s umjet­nič­ke stra­ne, u smis­lu gub­lje­nja vre­me­na ili nedos­tat­ka vre­me­na za umjet­nič­ko stva­ra­laš­tvo. Umjetnik zatim odlu­ču­je zapo­če­ti na samom kra­ju, pos­tav­lja­ju­ći tezu da sve druš­tve­ne inte­rak­ci­je rezul­ti­ra­ju “eko­no­mi­jom i smr­ću”, i poku­ša­va odmo­ta­ti nara­tiv una­trag, tra­že­ći poan­tu osob­ne funk­ci­onal­nos­ti. U tom svje­tlu, sve sli­ke pos­ta­ju inter­sti­cij­ski emo­ci­onal­ni kom­pro­mis izme­đu rada i umjet­nič­kog dje­lo­va­nja, pri­je­laz­ni život u limi­nal­nom pros­to­ru, kom­pro­mis izme­đu živo­ta i pro­fe­si­je umjet­ni­ka “ovdje i tamo” u Njemačkoj i nje­go­voj domo­vi­ni, Bosni i Hercegovini“, piše Tsao Yw u pozi­vu na otvo­re­nje izložbe.

Nikola Kekerović, rođen 27. siječ­nja 1991, Banja Luka, Bosna i Hercegovina. Diplomirao je sli­kar­stvo na Akademiji umjet­nos­ti Sveučilišta u Banjoj Luci. Suosnivač i član pro­jek­ta “Apartman” za popu­la­ri­za­ci­ju suvre­me­ne umjet­nos­ti u Bosni i Hercegovini, s kojim je krat­ko radio u BiH i regi­ji. Nagrađen za naj­bo­lji umjet­nič­ki rad iz istra­ži­va­nja mje­šo­vi­tih medi­ja na godiš­njoj zavr­š­noj izlož­bi Akademije umjet­nos­ti u Banjoj Luci (2014.), te nagra­du za mla­de video umjet­ni­ke u Bosni i Hercegovini na “6th namaTre.ba project/biennale” u surad­nji s KulturKontakt Austria i Austrijskom savez­nom agen­ci­jom. Upisuje MA stu­dij sli­kar­stva na Akademiji umjet­nos­ti Univerziteta u Banjoj Luci (2016). U među­vre­me­nu je bio pje­vač u har­d­co­re metal ben­du pod nazi­vom “Statement of Hate” od 2009. Prihvaćen na mas­ter pro­gram “Public Art and New Artist Strategies” na Sveučilištu BAUHAUS u Weimaru i seli se u Njemačku. U Weimaru je nagra­đen za nagra­du “Born to be Bauhaus”(2018). Nakon diplo­me MFA “Public Art and New Artist Strategies” pre­se­lio se u Berlin gdje tre­nut­no živi i radi.