Jazzino – kako zavoljeti jazz od malih nogu

(Ne)vidljivi – mladi u kulturi: Novi projekt namijenjen glazbenoj edukaciji djece u Istarskom narodnom kazalištu

Tekst i fotografije Paola ALBERTINI

18.10.2023.

„Jazzino, jazz za dicu“ novi je pro­gram koji je u Istarsko narod­no kaza­li­šte donio kon­cert nami­je­njen cije­loj obi­te­lji – odras­li­ma pri­li­ku za povra­tak dje­tinj­stvu, a dje­ci pri­li­ku da uži­va­ju dođu na kon­cert pri­la­go­đen njima.

Riječ je o obi­telj­skom kon­cer­tu čija se pre­mi­je­ra odr­ža­la 13. lis­to­pa­da na Maloj sce­ni pul­skog kaza­li­šta. Koncert je u svi­jet jazza uveo pom­no oda­bra­nim i poseb­no aran­ži­ra­nim glaz­be­nim reper­to­arom. Poznati i vrhun­ski pul­ski jazz glaz­be­ni­ci zasvi­ra­li su dje­čje hito­ve u nji­ho­vom novom i dru­ga­či­jem obliku.

Tako su dje­ca i mla­di, ali i oni sta­ri­ji ima­li pri­li­ku uži­va­ti u glaz­be­nim ins­tru­men­ta­li­ma, vokal­nim dioni­ca­ma, inte­rak­ci­ji s publi­kom te se pre­pus­ti­ti upoz­na­va­nju jazza kao glaz­be­nog žan­ra na kraj­nje nefor­ma­lan i zaba­van način.

Prvo što je po ula­sku na Malu sce­nu paž­nju sva­ka­ko su kos­ti­mi i upe­čat­lji­va – šare­na i vese­la sce­no­gra­fi­ja, no mahom poz­na­te dje­čje pje­sme, ever­gre­eni u novom ruhu. ono je što je naj­vi­še pli­je­ni­lo paž­nju publi­ke. „Bubamarac“, „Kiša pada“, „Zeko i poto­čić“, „Mama Kukunka“, „Bratec Martin“… svi­ma su zna­ne pje­sme koje u novim aran­žma­ni­ma bude želju za ponov­nim slu­ša­njem i uži­va­njem u nji­ma te poma­lo bude nostalgiju.

Za cije­log kon­cer­ta glaz­be­ni­ci komu­ni­ci­ra­ju s publi­kom, upoz­na­ju dje­cu s ins­tru­men­ti­ma, pozi­va­ju na pje­smu i sudje­lo­va­nje u izved­ba­ma, što je veli­ki plus s obzi­rom na to da smo navik­li u kaza­li­štu sje­di­ti mir­no i biti tihi, a naj­mla­đi­ma se na ovaj način pru­ža pri­li­ka da se upoz­na­ju s kaza­li­štem i svim nje­go­vim čarima.

Prema rije­či­ma umjet­nič­kog rav­na­te­lja INK, Matije Ferlina, upra­vo je to bila nit vodi­lja kad je raz­miš­ljao o Jazzinu:

„Bavio sam se pita­njem što je kaza­li­šte danas, gdje je tu glaz­ba, u kojem smje­ru to ide. Nisam samo htio gra­di­ti pri­ču o jazzu danas nego i vidje­ti što se doga­đa s kaza­li­štem – puno toga ovaj pro­jekt oslov­lja­va i pro­bi­ja“, rekao nam je Ferlin uoči pre­mi­je­re Jazzina.

„Učinilo mi se da s tom vid­lji­voš­ću i sna­gom koju jazz ima, a koja može biti još i veća, pos­to­ji jedan mali neisko­ri­šten pros­tor, a to je kako pris­tu­pi­ti tom jako spe­ci­fič­nom žan­ru, nevje­ro­jat­no boga­tom i kom­plek­s­nom te ga pri­bli­ži­ti dje­ci“, dodao je.

Tako su on i Carlos Andrés Fagin koji je oda­brao i obra­dio pje­sme, doš­li na ide­ju da napra­ve dje­čji reper­to­ar u svo­jim aran­žma­ni­ma i ponu­de set od šest tj. osam pje­sa­ma (u izved­ba­ma nami­je­nje­nim mla­đoj dje­ci svi­ra ih se šest).

„Jazzino doživ­lja­vam kao jedan glaz­be­ni ansambl koji će biti pri­su­tan tije­kom cije­le godi­ne, možda će se s vre­me­na na vri­je­me mije­nja­ti reper­to­ar, koji ras­te. Želja mi je da u kons­tant­nom odno­su s publi­kom, dje­com i mla­di­ma koje to zani­ma i oni­ma koje ne zani­ma, u nadi da će ih poče­ti zani­ma­ti“, izja­vio je Ferlin.

Smatra kako je u Puli jazz sce­na jaka i kako nam ta vrsta glaz­be ući strp­lje­nju koje­ga nam u današ­njem svi­je­tu nedos­ta­je a ono je bit­no i kod slu­ša­nja i kod gle­da­nja. Fagin nije imao puno vre­me­na za reali­za­ci­ju ide­je ali kako kaže, uži­vao je u radu.

„Prvi dio pos­la bio je jako inten­zi­van, kod kuće sam smiš­ljao aran­žman. Kao Argentincu koji živi u Puli bilo mi je jako zanim­lji­vo na ovaj način ujed­no i pro­mo­vi­ra­ti hrvat­ske pje­sme koje su kao DNK hrvat­ske kul­tu­re. Sve sam ih pri­je čuo ali ih nikad nisam svi­rao“, rekao nam je.

Namjerno nisu htje­li da one zvu­če pre­vi­še dje­ti­njas­to, tako da su aran­žma­ni dos­ta ozbilj­ni iako su u pita­nju dje­čje pjesme.

„Radili smo ih s namje­rom da budu zanim­lji­ve za slu­ša­nje i dje­ci i mla­di­ma te nji­ho­vim rodi­te­lji­ma i to je bilo naj­te­že, naći taj balans. No kako su ove pje­sme ever­gre­eni, one nešto sta­ri­je – rodi­te­lje pa čak i dje­do­ve i bake, vra­tit će u dje­tinj­stvo, a dje­ci su već poz­na­te i samim tim zanim­lji­ve“, dodao je Fagin te zaklju­čio kako mu je ide­ja bila da čak i odras­li koji ina­če ne slu­ša­ju jazz, kroz poz­na­te pje­sme uđu u taj svi­jet jazza i zavo­le ga.

Pjevačica Gabrijela Galant Jelenić do sad se nije oku­ša­la u jazzu no, kako kaže, bila je sprem­na iza­ći iz svo­je zone: „Dodatni motiv dobi­la sam kad mi je Carlos rekao o kojim se pje­sma­ma radi jer su to pje­sme koje se naj­češ­će pje­va­ju dje­ci, a kas­ni­je zabo­ra­ve. Kako odras­ta­ju, dje­ca ih se poč­nu sra­mi­ti, što je veli­ka šte­ta. To su, od tek­s­to­va do melo­di­je, sve redom odlič­ne pje­sme. Kod njih s može čuti inter­pre­ta­ci­ja i ras­pon gla­sa, a mla­di za svo­je izved­be bira­ju neke dru­ge. Zato ćemo ih putem Jazzina pri­bli­ži na dru­ga­či­ji način, da vide kako ih mogu pje­va­ti, a da se ne sra­me, kad budu ima­li i 12, 13 godina“.

Fagin izu­zet­no važ­nim sma­tra odma­le­na dje­ci pri­bli­ži­ti glaz­bu: „Bilo bi mi dra­go uspje­ti u tome, ja jako volim jazz i glaz­bu opće­ni­to. Ovime želi­mo odga­ja­ti novu glaz­be­nu publi­ku, pozva­ti ih da pje­va­ju i ple­šu te sku­pa s nama uži­va­ju u koncertu“.

Sudeći po reak­ci­ja­ma malih i veli­kih gle­da­te­lja, toč­ni­je, slu­ša­te­lja, na dobrom su putu. Publika je pje­va­la, komen­ti­ra­la, plje­ska­la u rit­mu i sjaj­ne glaz­be­ni­ke nagra­di­la upor­nim aplauzom.

Članovi ben­da su Srđan Kuzmanović na kon­tra­ba­su, Marco Quarantotto na bub­nje­vi­ma, Carlos Andrés Fagin na kla­vi­ru, Sonja Domitrović na sak­so­fo­ni­ma, Branko Sterpin na tru­bi te Gabrijela Galant Jelenić, vokal. Dizajner svje­tla je Dario Družeta, a za kos­ti­me i sce­no­gra­fi­ju bio je zadu­žen Matija Ferlin.

Ovaj tekst sufi­nan­ci­ran je sred­stvi­ma Fonda za poti­ca­nje raz­no­vr­s­nos­ti i plu­ra­liz­ma elek­tro­nič­kih medija.