Nogomet je povezivao ljude različitih nacionalnosti, podrijetla i ideologija

Otvorena izložba o povijesti pulskog nogometa – „Naši: Nostri“

Tekst i fotografije Paola ALBERTINI

30.10.2023.

Ljubitelji nogo­me­ta doš­li su na svo­je živo­pis­nom izlož­bom pos­tav­lje­nom u Povijesnom i pomor­skom muze­ju Istre, koja je pred mnoš­tvom zna­ti­želj­ni­ka otvo­re­na 27. lis­to­pa­da. Izložba nazi­va „Naši: nos­tri“ bavi se povi­ješ­ću pul­skog nogometa.

Prisutne je poz­dra­vio rav­na­telj Muzeja, Gracijano Kešac, dok je Anton Percan, autor knji­ge „Nogomet u Puli“ uoči otvo­re­nja izlož­be izja­vio kao je nogo­met u Puli jedi­na aktiv­nost koja ima svoj kon­ti­nu­itet tije­kom goto­vo sto­lje­će i pol, dos­ta bur­ne, a pone­kad i dos­ta nesret­ne pul­ske povijesti.

„Ima kon­ti­nu­itet u doga­đa­nji­ma, ali ono što je još važ­ni­je, u lju­di­ma koji su bili sudi­oni­ci tih doga­đa­nja, bilo kao igra­či, bilo kao oni okup­lje­ni oko nogo­me­ta. Svi su oni tim aktiv­nos­ti­ma pos­ta­li neizos­tav­ni dio memo­ri­je naše­ga gra­da“, nagla­sio je. Zahvalio je Povijesnom i pomor­skom muze­ju Istre što su to pre­poz­na­li i orga­ni­zi­ra­li izlož­bu te se zahva­lio auto­ri­ca­ma izlož­be, Katarini Marić i Katarini Pocedić te ini­ci­ja­to­ru izlož­be, Mauriciju Levaku.

Katarina Marić rek­la je kako Muzej nije čes­to pri­su­tan unu­tar lokal­ne zajed­ni­ce, a to im je izu­zet­no važ­no – da čla­no­vi lokal­ne zajed­ni­ce dola­ze u Muzej i da ih pre­poz­na­ju. Rekla je da je za njih dvi­je kao auto­ri­ce izlož­be, ona za njih bila izu­zet­no emo­tiv­na jer su obje kćer­ke biv­ših nogo­me­ta­ša. Zahvalila se svi­ma koji su se oda­zva­li na nji­ho­ve pozi­ve, pozva­li ih u kuć­ne posje­te i nese­bič­no dali na posud­bu gra­đu ove važ­ne ostav­šti­ne koja kroz nji­ho­vo sje­ća­nje i sen­ti­men­tal­ne pred­me­te poma­že u kre­ira­nju emo­tiv­ne izložbe.

Pocedić se zahva­li­la NK Istra, NK Istra 1961, NK Uljanik, NK Pula ICI, obi­te­lji­ma Ostroman, Schira, Drosina, Ostović i Giljanović te biv­šim nogo­me­ta­ši­ma: Sergio Scoria, Berislav Poldrugovac, Franco Rosignoli, Radovan Spasić, Igor Pamić. Spomenula je i navi­ja­če: Braću Banana – Argea i Ardemija Zimola te Sandra Benussija, a kako je rek­la i mno­gi dru­gi su pomo­gli, uklju­ču­ju­ći i nji­ho­ve obi­telj­ske foto­gra­fi­je jer su obje kće­ri pul­skih nogometaša.

Pročelnik za kul­tu­ru Istarske župa­ni­je, Vladimir Torbica kazao je kako je nogo­met jed­na o onih lije­pih stva­ri na svi­je­tu o kojoj svi sve znamo.

„Naravno, o nogo­me­tu pos­to­je odre­đe­ni ste­re­oti­pi, ali pos­to­ji i emo­ci­ja. Moje prvo sje­ća­nje na nogo­met je kad sam igrao kao kli­nac od 14 godi­na, i iako smo izgu­bi­li utak­mi­cu i usput dobi­li bati­ne, na kra­ju smo svi otiš­li na ručak u Sljeme i to pam­tim kao lije­pu uspo­me­nu“, ispri­čao je. Dodao je kako nogo­met nosi emo­ci­je i ova izlož­ba je upra­vo to – ne samo puko nabra­ja­nje činje­ni­ca nego i pred­stav­lja­nje emo­ci­ja. „Želim zahva­li­ti auto­ri­ca­ma, savjet­ni­ku Percanu i rav­na­te­lju Kešcu što smo još jed­nom poka­za­li da naše usta­no­ve mora­ju biti zajed­ni­ca jer samo ako dje­lu­ju u zajed­ni­ci, tada ima­ju smis­la“, zaklju­čio je Vladimir Torbica.

Zamjenica pul­skog gra­do­na­čel­ni­ka, Ivona Močenić u ime Grada poz­dra­vi­la je okup­lje­ne rekav­ši kako je ova izlož­ba pri­ča o jed­nom spor­tu, jed­nom gra­du, o nogo­me­tu koji je važan fak­tor jer je spa­jao, a spa­jat će i nada­lje, sta­ro­sje­di­oce i nove sta­nov­ni­ke Pule.

„Rivalstvo koje je pri­sut­no na nogo­met­nom tere­nu, ali i na tri­bi­na­ma pove­zu­je lju­de neo­vis­no o nji­ho­vom pori­jek­lu, ide­olo­gi­ji, naci­onal­nos­ti i upra­vo je to čar ovo­ga spor­ta“, doda­la je Močenić.

Na kra­ju je napo­me­nu­la kako ćemo kroz izlož­bu dobi­ti uvid u vre­men­sku kro­no­lo­gi­ju i povi­jes­nim doga­đa­ji­ma koji su obli­ko­va­li naš grad te otvo­ri­la izložbu.

Rad na izložbi

Rad na izlož­bi tra­jao je nešto više od 10 mje­se­ci, rek­le su nam auto­ri­ce, Katarina Pocedić i Katarina Marić.

„Imale smo sre­ću da nam je vanj­ski struč­ni surad­nik bio Anton Percan, autor knji­ge „Nogomet u Puli“ pa je uto­li­ko bilo lak­še. Nismo kre­ta­le u istra­ži­va­nje od počet­ka nego smo nado­pu­nja­va­le i pro­ši­ri­va­le već pos­to­je­će. Da smo same istra­ži­va­le, potra­ja­lo bi i koju godi­nu“, napo­me­nu­le su.

Kako kažu, naj­ljep­ši i naj­za­nim­lji­vi­ji dio pos­la bilo im je pri­kup­lja­nje pred­me­ta, kon­tak­ti­ra­nje akte­ra i tra­že­nje foto­gra­fi­ja. „Ni same ne zna­mo kako smo toč­no poče­le. Jednostavno smo uze­le mobi­te­le u ruke i kre­nu­le lis­ta­ti kon­tak­te. I onda je samo kre­nu­lo… Ovaj zna ovo­ga, onaj zna ono­ga… Kad radiš temu koja je vrlo pri­sut­na u lokal­noj zajed­ni­ci lju­di se brzo akti­vi­ra­ju. U počet­ku uvi­jek pos­to­ji mala sum­nja sa stra­ne sugo­vor­ni­ka, ali onda kad se dogo­di raz­go­vor i onaj „klik“ tada infor­ma­ci­je samo izla­ze. Kad se stek­ne nji­ho­vo povje­re­nje tada pres­ta­ju sve bari­je­re. Iako smo do foto­gra­fi­ja doš­le rela­tiv­no lako, to nije bio slu­čaj s pred­me­ti­ma, jer se čes­to se suoča­va­mo s pomanj­ka­njem veza­nim za odre­đe­ne sva­kod­nev­ne teme unu­tar obi­telj­skih ostav­šti­na. Pomislili bismo da će s obzi­rom na raši­re­nost nogo­me­ta kao spor­ta i velik broj sudi­oni­ka pred­me­ta biti dos­ta, no malo saču­va­nih pred­me­ta osta­lo je ipak zahva­lju­ju­ći poje­din­ci­ma za koje ima­ju veli­ku emo­tiv­nu vri­jed­nost“, ispri­ča­le su.

Zajedno su odla­zi­le u klu­bo­ve i na raz­go­vo­re s biv­šim nogo­me­ta­ši­ma, pre­uzi­ma­le pred­me­te i fotografije.

„Tijekom rada se dogo­va­ra­mo što je važ­no istak­nu­ti, što mora­mo nagla­si­ti – ova­kav tip izlož­be u kojoj naj­ve­ćim dije­lom pre­zen­ti­ra­te samu lokal­nu zajed­ni­cu je vrlo osjet­ljiv, lako je izgu­bi­ti nit i u veli­koj koli­či­ni poda­ta­ka i ime­na ne upas­ti u štu­ro nabra­ja­nje i izlis­ta­va­nje ime­na“, ispri­ča­le su.

Već dugo zajed­no rade, dobro se razu­mi­ju i nado­pu­nju­ju. „Od počet­ka smo zna­le da gra­di­mo grad­sku pri­ču u kojoj je ovaj sport druš­tve­ni feno­men koji je odi­grao važ­nu ulo­gu u inte­gra­ci­ji sta­nov­niš­tva“, kažu.

Zanimljiv i maštovit postav

Izložba je sjaj­no pos­tav­lje­na za što su zas­luž­ni Matko Plovanić i Marta Sirotić Pavletić, a osim dre­so­va, lop­ti i kopač­ki, ondje se mogu naći mašto­vi­to izlo­že­ne foto­gra­fi­je, navi­jač­ke zas­ta­vi­ce te čuti skan­di­ra­nje i bodre­nje navi­ja­ča što oda­je dojam kao da ste na utak­mi­ci, pa se još lak­še uži­vje­ti u izlož­bu. Između osta­log, na izlož­bi se može saz­na­ti kako se nogo­met u Puli igrao i mno­go pri­je osni­va­nja klu­bo­va. Pulske liva­de bile su naj­po­god­ni­ji pros­to­ri za igru krpe­nja­čom, tzv. bal­la de stra­ssa, kako se nazi­va­lo loptu.

Dosjetljivo, kata­log koji pra­ti izlož­bu ujed­no je i album sa sli­či­ca­ma nogo­me­ta­ša poz­na­tih iz povi­jes­ti pul­skog nogometa.

Svi lju­bi­te­lji spor­ta ali i umjet­nos­ti u izlož­bi „Naši: nos­tri“ mogu uži­va­ti do kra­ja travnja.