Otvorena izložba Zlatna lubenica 7.0 udruge Metamedij u novigradskom Muzeju Lapidarium

02.10.2023.

Izložba Zlatna lube­ni­ca 7.0 udru­ge Metamedij otvo­re­na je u subo­tu, 30. ruj­na u novi­grad­skom Muzeju Lapidarium. Na izlož­bi su pred­stav­lje­ni rado­vi fina­lis­ta isto­ime­nog natje­ča­ja za mla­de umjet­ni­ke Nikoline Krstičević, Josipe i Marija Stojanović, Davida Wilhelma, Josipe Škrapić, Tina Andonovskog, Mihaele Podboj i pobjed­ni­ka Branimira Štivića. Zlatna lube­ni­ca 7.0 pre­mi­je­ru je ima­la na ovo­go­diš­njem, 25. fes­ti­va­lu Media Mediterranea u Puli, a u Novigradu gos­tu­je u sklo­pu raz­mje­ne pro­gra­ma čla­ni­ca Mi plus platforme.

- Meni je izu­zet­no dra­go što u ovom Muzeju, sva­ki put kada pos­ta­vi­mo ovak­vu izlož­bu, ima­mo zapra­vo dija­log izme­đu 21. i 8. sto­lje­ća. Svaki novi pos­tav i novi umjet­nik dono­si dru­ga­či­ji pogled na naš Muzej, pa se izno­va izne­na­dim da u ovih naših sto kva­dra­ta sta­ne toli­ko toga, a da jedan dru­gog ne sme­ta­ju. Udruga Metamedij već godi­na­ma ima natje­čaj sim­pa­tič­nog nazi­va Zlatna lube­ni­ca, a radi se o poziv­nom natje­ča­ju za mla­de umjet­ni­ke, kaza­la je rav­na­te­lji­ca Muzeja Jerica Ziherl na otva­ra­nju i pre­da­la riječ Marinu Jurcanu iz udru­ge Metamedij.

- Izrazito mi je dra­go što smo i ove godi­ne u ovom izu­zet­no kva­li­tet­nom izla­gač­kom pros­to­ru. Prošli fes­ti­val Media Mediterranea je bio 25. u nizu pa je to zasi­gur­no naj­sta­ri­ji pro­jekt koji vodi­mo. Vrijeme je brzo proš­lo zato što radi­mo ono što voli­mo, ali cilje­vi su osta­li isti. Jedan od cilje­va je osna­ži­va­nje mla­dih umjet­ni­ka i razvoj publi­ke kako bi ju potak­nu­li na razu­mi­je­va­nje suvre­me­ne umjet­nos­ti. Upravo s ciljem pro­mo­ci­je mla­dih umjet­ni­ka pri­je sedam godi­na smo pokre­nu­li natje­čaj Zlatna lube­ni­ca, kazao je Jurcan i pre­dao riječ Marijeti Bradić koja u udru­zi Metamedij vodi ovaj projekt.

- Kao što smo već spo­me­nu­li, Zlatna lube­ni­ca je natje­čaj za mla­de umjet­ni­ke, umjet­ni­ce i umjet­nič­ke kolek­ti­ve iz Hrvatske koji se bave inter­dis­ci­pli­nar­nim i novo­me­dij­skim umjet­nič­kim prak­sa­ma. Na ovo­go­diš­nji natje­čaj sti­glo je čak 45 pri­ja­va, a budu­ći da sva­ke godi­ne dobi­va­mo sve više pri­ja­va može­mo ust­vr­di­ti da ovaj natje­čaj dobi­va na popu­lar­nos­ti. Bilo nam je jako teško oda­bra­ti samo pet rado­va što nam je pret­hod­nih godi­na bio limit, pa smo se zbog veli­kog bro­ja odlič­nih pri­ja­va odlu­či­li za njih sedam. Zahvalila bih svim umjet­ni­ci­ma koji su sudje­lo­va­li u ovom natje­ča­ju, a pose­bi­ce onim umjet­ni­ci­ma koji su veče­ras sa nama pa ih pozi­vam da nam kažu nešto više o samim rado­vi­ma, kaza­la je Bradić.

Branimir Štivić je kazao da mu je dra­go što je nje­gov rad zaži­vio jer se jedi­no izla­ga­njem on može razvijati.

- Priča oko ovog rada duga je tri godi­ne, a poče­la je s mojim diplom­skim. Radi se o nekoj vrsti teh­no­lo­ške mje­ši­ne ili ins­tru­men­ta koji s ljud­skim dahom pro­izvo­di zvuk. U nje­mu je teh­no­lo­gi­ja samo alat koji pro­ši­ru­je naša plu­ća, kazao je Štivić.

Mihaela Podboj je zahva­li­la orga­ni­za­to­ri­ma na pozi­vu te je napo­me­nu­la kako je njen rad rađen u pun­ch-need­le tehnici.

- Rad pre­zen­ti­ra lik čovje­ka koji se zrca­li u vodi i sam sebe pro­ma­tra. Budući da taj lik kons­tant­no izmi­če u vodi htje­la sam doča­ra­ti jedan razvoj kadro­va, gra­ni­ca ili bilo kak­vih ogra­ni­če­nja koje sami sebi name­će­mo ili nam ih name­će oko­li­na. Na plat­nu je 140 kva­dra­ti­ća i sva­ki od njih je na sebi imao lede­nu koc­ku čaja ili kave pa su se top­lje­njem sve boje pomi­je­ša­le i pro­bi­le sve te kadro­ve i gra­ni­ce. Sve se to s vre­me­nom bli­je­di i uni­šta­va se pa je pro­ce­su­al­nost veli­ki dio rada, kaza­la je Podboj.

Josipa Škrapić je pojas­ni­la da se njen rad sas­to­ji od video trip­ti­ha i tumu­lu­sa od mor­ske trave.

- Video trip­tih je posve­ćen mom ritu­al­nom vra­ća­nju u mikro loka­ci­ju kam­pa Medulin. Njemu se vra­ćam od rođe­nja – tamo sam pro­ho­da­la, pro­pli­va­la i pro­ve­la bit­ne godi­ne svog živo­ta. Morska tra­va je u svr­si pri­vre­me­nog tumu­lu­sa – svo­je­vr­s­ni hom­ma­ge pri­vre­me­nos­ti našeg pos­to­ja­nja, kaza­la je Škrapić.

Osim rado­va fina­lis­ta i pobjed­ni­ka Zlatne lube­ni­ce izlož­ba nudi i pre­sjek stva­ra­nja vizu­al­nog iden­ti­te­ta Udruge Metamedij kroz pla­ka­te, let­ke i publikacije.

Udruga Metamedij je nepro­fit­na orga­ni­za­ci­ja koja ini­ci­ra i poti­če umjet­nič­ke i kul­tur­ne ini­ci­ja­ti­ve u podru­čju novo­me­dij­ske umjet­nos­ti i novih teh­no­lo­gi­ja. Bavi se i pro­duk­ci­jom i pro­mo­ci­jom u sfe­ri suvre­me­nih i ino­va­tiv­nih umjet­nič­kih prak­si, s foku­som na mla­de, pro­pi­tu­ju­ći pri­tom odnos umjet­nos­ti i druš­tva te dopri­no­se­ći obli­ko­va­nju huma­ni­jeg svijeta.

Izvor