29. PUF – Međunarodni kazališni festival – treći i četvrti dan
Prve stvari i kraj kazališta – voda, pjesma, ptice i vatra
Tekst Boris VINCEK • Fotografije Dejan ŠTIFANIĆ iz arhiva 29. PUF-a
Međunarodni kazališni festival PUF nastavio je s programom u petak, 6. listopada u kazalištu Dr. Inat u Rojc s jednom od najboljih ovogodišnjih predstava “Prve stvari” Michaela Getmana u izvedbi Ariela Gelbarta.
U opisu predstave navodi se da se „Prve stvari“ fokusira na različite aspekte izvođačevog doživljaja samog sebe u svijetu. „Svaki dio polazi od jednostavne premise: jedno tijelo-jedna točka u prostoru, jedno tijelo-jedan otkucaj, jedno tijelo-jedna riječ. Postupno, gomilanje zadataka izaziva izvođača da se zadrži na postojećoj strukturi, stvarajući na kraju pukotinu u strukturi koreografije i razotkrivajući novi emocionalni i visceralni horizont“.
Izvedba je zbog tehničkih razloga pretvorena u predstavu-predavanje što nije umanjilo njenu snagu i gore spomenuti visceralni efekt koji je ogolio emocije i izvođača i publike. Getmanova koreografija je od Gelbarta zahtijevala da u prvom djelu na scenu postavi rađanje pokreta i posljedično osvješćivanje tijela, njegovih zadatosti i granica. Geste prepune ljepote i snage koje opisuju razvoj prvih kretnji i njihovo nadograđivanje u sve kompleksnije forme, prate emocije kroz koje tijelo prolazi, a svijest obrađuje. Drugi dio predstave prati razvoj jednostavnih riječi pretvorene u geste koje se ponavljaju i nadopunjuju te u konačnici stvaraju rečenice. One vrlo brzo i neizbježno postaju egzistencijalna pitanja – sve urgentnija i bolnija koja jednako iscrpljuju i izvođača i gledatelja. „Prve stvari“ je na kraju u potpunosti osvojila publiku koja je ovu vještu razradu jednostavnih ideja u emotivno snažan koncept nagradila dugotrajnim i srčanim aplauzom.
Program se potom preselio na Malu scenu INK‑a gdje je DB Indoš – Kuća ekstremnog muzičkog kazališta izvela predstavu „Sampladelija u noći živih umrlika“. Radi se o trećem kozmofoničnom performansu koji reanimira Matošev mit umrlika uslojavajući i remedijalizirajući tekstove, slike i zvukove do hipertekstualnog delirija. Realiziran je u umjetničkoj suradnji s glazbenicima radikalne post-punk grupe Trobecove krušne peći, glazbenicima bivše grupe SexA i Evom Badanjek iz grupe Žen.
Svaka Inošova predstava je svojevrsni tour de force koji napada sva čula gledatelja pa to nije bila iznimka ni u ovom slučaju. Kraj teksta, kraj glazbe, kraj teatra – destruktivan i nasilan – bio je na kraju prenaporan za dio publike. Oni tvrdokorniji i možda više navikli na ovu vrstu poetike uživali su do kraja izvedbe, pozdravili izvođače s aplauzom, a povicima ih pozvali da dođu opet.
Četvrti dan festivala, subota, 7. listopada, započeo je u jutarnjim satima na Giardnima gdje je održan participativni performans „Nevergreen: nikad na zelenu granu“ u sklopu PUF Off programa. Performansom su organizatori festivala i zainteresirana publika odali počast ladonjama na Giardinima, posađenim početkom 20. stoljeća u čast carice Elizabete – Sissy.
„Stotinjak stabala desetljećima je pružalo najsvježije utočište u gradu usred ljetne žiže, no sada nestaju. Deset po deset, 15 po 15, 25 po 25. Bolesne su, kažu, i nema im lijeka. Izrasle su previsoko zbog gustoće nasada. Truju se otpadnim vodama ispod asfalta koji im ljeti žari korijenje. Nedostaje im vode zbog otužno malih obruča zemlje koji se sami od sebe ne šire. Uništene su neadekvatnim rezanjem grana. Istih onih ispod kojih su generacije i generacije bježale za velike odmore i neopravdane sate, kiše i zvizdane; nalazile se za druženja i večernje izlaske. S brisanjem ladonja briše se dio naše povijesti i nas samih“, piše u opisu performansa.
Praćeni posmrtnim maršem „Adio Pola“ Francija Blaškovića i Gori ussi Winetou, Puležani su zalijevali panjeve odrezanih stabala i tom su uzaludnom gestom na satiričan način, vlastodršcima kojima su stabla najveći neprijatelj u gradu, dali do znanja da im ovaj krimen neće nikada oprostiti.
Program se nastavio u podne u klubu & knjižari Giardini 2 gdje je velik pjesnik i prijatelj festivala Enes Kišević održao inspirativan i dirljiv pjesnički performans. Za njegove izvedbe uvijek se traži stolica više, a kada ih nema nikome nije teško „popiti s nogu“ ono što im Enes ima za reći. Stihovi i pripovijetke koje se zatim pretaču u nove stihove zadovoljili su festivalsku publiku žednu tog začudnog pomaka u percepciji svijeta koju samo vrsni pjesnici i recitatori poput Kiševića mogu proizvesti.
U večernjim satima publika PUF‑a je pohodila Istarsko narodno kazalište gdje je na Maloj sceni igrala predstava “Nema više ptica na mojoj strani!” Oriantheatre Dance Companyija u režiji Mehdija Farajpoura.
„„Nema više ptica na mojoj strani!“ je politička plesna predstava o Granicama. Crta koja dijeli i čini stvari mojima, tvojima ili njihovima. Linija između ovdje i tamo, između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, između tebe i mene, pa čak i između mene i sebe samoga“, piše u opisu predstave.
“Cijeli moj rad je o Životu i toj čudnoj iluziji osjećaja života u apsolutno iluzornom svijetu, gdje granica između stvarnog i nestvarnog gotovo i ne postoji. Indijska kultura to naziva Maya – ekran postavljen točno ispred naših očiju na koji se projiciraju vlastite slike, zbog kojih se osjećamo živima. Moj posao je reanimirati taj ekran. Možete to nazvati Plesom, Kazalištem, Performansom ili kako god želite“, pojašnjava Farajpour.
Ono što krasi sve njegove predstave je čista scenska slika i ekonomičnost koncepta te nizanje scena poput glazbene partiture koja između stavki povezuje priče putem repetitivnih intermezza. Svaki lik ima svoju zadaću i reagira na projekciju gore spomenute Maye – od patnika do boraca, ranjenih, no još živih – svi su oni dio cjeline koju inspirirana koreografija slaže iz zanimljivih segmenata.
Završni program četvrtog dana festivala bio je „Propane punk show“ u izvedbi MansterVille & Blackout Paradoxa iz Češke na Trgu kralja Tomislava. MansterVille – interaktivni je vatreni park kojeg možda poznajete i pod imenom Propane Punk Circus. Glavna značajka mu je divovski dvostruki Manster Wheel. Autor koncepta i pojedinačnih predmeta je Vojtěch Štulc. Za svoj projekt osmislio je i originalni umjetnički stil “Propane-punk”, koji zahvaća sve sastavnice MansterVillea: vizualne, glazbene i izvedbene. Blackout Paradox je umjetnička kompanija koju su osnovali Michael Bartizal i Michaela Hradecka 2017. godine. Grupa se fokusira na uličnu i flow umjetnost s elementima fizičkog kazališta, plesa i akrobacije.