Pulski fokus: Otvorena izložba o mađarskom pjesniku Sándoru Petőfiju u GKČ Pula

Tekst i fotografije Paola ALBERTINI

05.10.2023.

• Izložba „Petofi oko svi­je­ta“ o mađar­skom pjes­nič­kom veli­ka­nu Sándoru Petőfiju (1823. – 1849.) otvo­re­na je u uto­rak, 3. lis­to­pa­da u Gradskoj knjiž­ni­ci i čita­oni­ci Pula. Izložbu su pred­sta­vi­li Eszter Tamaskó, lek­to­ri­ca za mađar­ski jezik na Filozofskom fakul­te­tu u Rijeci i Vito Paoletić, hun­ga­ro­log i pre­vo­di­telj koji su ispri­ča­li i nešto više o tom autoru.

Suorganizatori su Mađarsko kul­tur­no druš­tvo Móricz Zsigmond Pula, a u pro­gra­mu su sudje­lo­va­li uče­ni­ce Talijanske sred­nje ško­le „Dante Alighieri“, Gaia Stojšić i Aurora Osmani koje su pro­či­ta­le pri­je­vo­de Petofijevih pje­sa­ma na hrvat­ski i tali­jan­ski jezik, dok je Erdeši Đula nje­go­va dje­la čitao na mađarskom.

„Termin za ovu izlož­bu više je nego pogo­đen s obzi­rom na to da su je pos­ta­vi­li baš na sam dan Europskog jezi­ka, 26. ruj­na, a dobar je uvod u Mjesec hrvat­ske knji­ge koji obi­lje­ža­va­mo u knjiž­ni­ci od 15. lis­to­pa­da, a čija je tema knji­žev­no pre­vo­đe­nje, pre­vo­di­te­lji i nji­ho­va važ­nost za doživ­lja­va­nje i poz­na­va­nje knji­žev­nos­ti“, rek­la je tom pri­go­dom Iva Lanča Joldić.

Kako je velik inte­res ško­la i šire jav­nos­ti za posjet izlož­be, ona će se pre­se­li­ti u dru­gi dio knjiž­ni­ce i produžiti.

Paoletić je zahva­lio rav­na­te­lji­ci knjiž­ni­ce, Nadiji Bužleta što je pri­hva­ti­la nje­gov pri­jed­log da izlož­ba nakon Rijeke gos­tu­je i u Puli.

„Izložba je zanim­lji­va jer je naprav­lje­na baš za hrvat­sku publi­ku, na hrvat­skom jezi­ku. Tko ima vre­me­na i volje može zatra­ži­ti lis­ti­će s pita­nji­ma koje sam pri­pre­mio i poigra­ti se te potra­ži­ti odgo­vo­re na ovih 14 izlo­že­nih pla­ka­ta“, pozvao je.

Žužana Maša, pred­sjed­ni­ca Mađarskog kul­tur­nog druš­tva izra­zi­la je čast da su na izlož­bi jer je on za njih poz­na­ti pisac i još živi u nji­ma: „Sve što je pisao osta­lo je zauvi­jek. Godinama gene­ra­ci­je to pam­te i čita­ju nje­go­va dje­la, on nije samo pjes­nik, već i pisac, revo­lu­ci­onar i borio se za slo­bo­du naro­da, a u 26 godi­ni izgu­bio je život“.

Dodala je kako je pisao s puno osje­ća­ja i lju­ba­vi, a osta­vio nam je veli­ko bogat­stvo. „Mi Mađari pre­ni­jet ćemo dalje glas o nje­mu kako bi među nama osta­la uspo­me­na na tog veli­kog čovje­ka“, nagla­si­la je.

Paoletić je ispri­čao kako je izgu­bio život 1849. godi­ne na bor­be­nom polju.

„Mađari ove godi­ne ima­ju puno raz­lo­ga za slav­lje, obi­lje­ža­va­ju puno bit­nih doga­đa­ja i godiš­nji­ca, a ova je izlož­ba osmiš­lje­na i povo­dom 200 godi­na rođe­nja Potrefija“.

Njegova je smrt poma­lo mit­ska, ne zna se gdje se nala­zi nje­gov grob, kad je toč­no i kako umro, a nje­go­vo tije­lo nikad nije pronađeno.

Ove se godi­ne obi­lje­ža­va i 200 godi­na mađar­ske him­ne, a Nobelova nagra­da pri­pa­la je upra­vo mađar­skoj kemi­čar­ki Katalin Kariko za dopri­nos razvo­ja cje­pi­va pro­tiv Covida.

Eszter Tamaskó ispri­ča­la je kako je nje­gov lik dois­ta legen­da­ran i pogo­dan za stva­ra­nje pri­ča jer osim što se ne zna ništa o nje­go­voj smr­ti, ne zna se ni točan datum nje­go­va rođenja.

„Ovo veli­ka obljet­ni­ca za Mađarsku zato što je on jedan od prvih mađar­skih svjet­ski poz­na­tih pjes­ni­ka, čak ga je i Krleža spo­me­nuo. On je prvi pisac i pjes­nik s kojim se Mađari susre­ću, još u vrti­ću slu­ša­ju nje­go­ve pje­sme jer je pisao i dje­čje pje­sme“, rek­la je.

O nje­mu se ina­če jako malo zna, pa je otkri­la kako je bio je nizak, imao je 164 cm, pre­veo je Robina Hooda na mađar­ski, a govo­rio je više jezi­ka. Njegova veli­ka lju­bav bila je žena po ime­nu Julija, a on bi gdje god došao napra­vio neki skan­dal, čak i u kazalištu.

Petőfi je u samo 26 godi­na živo­ta napi­sao goto­vo tisu­ću pje­sa­ma te kao mađar­ski pjes­nik do dan-danas ima neza­pam­ćen utje­caj na svjet­sku knji­žev­nost: pre­vo­đen je na goto­vo sve poz­na­te jezi­ke, a nje­go­vi pre­vo­di­te­lji čes­to su zbog nje­ga uči­li mađar­ski jezik.

Gostovanje izlož­be ostva­re­no je u surad­nji s Lektoratom za mađar­ski jezik na Filozofskom fakul­te­tu Sveučilišta u Rijeci, dok se pro­gram reali­zi­ra u surad­nji s Mađarskim kul­tur­nim druš­tvom “Móricz Zsigmond” Pula.