Figure uplašene od svijeta u kojem su stvorene

Pulski fokus: Otvorena izložba skulptura Maria Devčića u Dnevnom boravku DC‑a Rojc

Tekst i fotografije: Paola ALBERTINI

23.10.2023.

Otvorenje izlož­be pul­skog skul­p­to­ra inter­na­ci­onal­nog reno­mea, dobit­ni­ka pres­tiž­nih svjet­skih nagra­da i priz­na­nja za svoj rad, Maria Devčića, u Dnevnom borav­ku Rojca, 20. lis­to­pa­da, oku­pi­lo je mnoš­tvo posje­ti­te­lja, pok­lo­ni­ka nje­go­vih rado­va. Autor je izlož­bom pred­sta­vio 20 novih skul­p­tu­ra, od kojih se veći­na po prvi put pred­stav­lja javnosti.

Inače, Devčić se ovom izlož­bom u Puli pred­sta­vio nakon punih osam godi­na, a u među­vre­me­nu je izla­gao po Europi i svi­je­tu – na vene­ci­jan­skom i firen­tin­skom Bienalu, u muze­ju Amamadeo Modigliani, Ljubljani… Usput je obio neko­li­ko rele­vant­nih inter­na­ci­onal­nih nagra­da i priz­na­nja za svoj rad.

Uz pri­sut­nost auto­ra izlož­bu je otvo­ri­la Gordana Trajković, povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti i koor­di­na­to­ri­ca pro­gra­ma Dnevnog borav­ka DC‑a Rojc, istak­nuv­ši pri­tom da svi nje­go­vi rado­vi spa­da­ju u mrač­ni nadre­ali­zam, tako­đer auto­mat­ski nadre­ali­zam jer nas­ta­ju iz daha i bez skice.

„Možda, ali samo možda vam se skul­p­tu­re uči­ne mor­bid­ni­ma, pre­vi­še čud­ni­ma, a vje­ro­jat­no će biti i onih koje će pla­ši­ti… Ne tre­ba vas biti strah, ne daj­te se upla­ši­ti. Riječ je o jed­noj od naj­njež­ni­jih i naj­dir­lji­vi­jih izlož­bi skul­p­tu­ra koju ćete ikad vidje­ti“, napo­me­nu­la je i doda­la kako su čud­na i mor­bid­na vre­me­na u koji­ma živi­mo, a umjet­nost koja nas­ta­je u tak­vim vre­me­ni­ma i koja izra­ža­va taj boles­ni i mor­bid­ni duh ljud­skog nači­na pos­to­ja­nja, odu­vi­jek je postojala.

„Jedna od pos­ljed­njih tak­vih valo­va umjet­nos­ti koja je kri­tič­ki osli­ka­va­la pore­me­će­nu stvar­nost sva­kod­ne­vi­ce pos­to­ja­la je u nacis­tič­koj Njemačkoj, eti­ke­ti­ra­li su je kao entar­te­te kunst ili boles­nom umjet­noš­ću, a da ništa nije bilo boles­no u njoj samoj, već su boles­ni bili umo­vi koji su tada kro­ji­li sud­bi­nu svo­jeg i svih dru­gih naro­da“, rek­la je Trajković. Bila je, narav­no, zabra­nji­va­na, pa su auto­ri bili pro­ga­nja­ni, ali ne zato što je bila „ruž­na“ već zato jer je pri­ka­zi­va­la golu isti­nu – snaž­no i nedvosmisleno.

„Naravno da su nje­ni pro­go­ni­te­lji ite­ka­ko dobro zna­li kak­vu snaž­nu poru­ku tak­va dje­la oda­ši­lju i da je ima­la veli­ku moć razot­kri­ti sve nas­tra­nos­ti psi­ho­pat­skog pore­me­ća­ja druš­tva koje su ti boles­ni umo­vi stva­ra­li zato su je i zabra­nji­va­li“, istak­nu­la je Trajković dodav­ši da je tako je i s Devčićevim dje­li­ma: „Kad shva­ti­te da vas nji­ho­va na prvi pogled mor­bid­na vanj­šti­na ne pla­ši i zagle­da­te se u nji­ho­vu bit, vidjet ćete i osje­ti­ti da je riječ o figu­ra­ma i kom­po­zi­ci­ja­ma koje ne pla­še nego su i same upla­še­ne od svi­je­ta u kojem su stvorene“.

Devčić je, poput ogrom­ne veći­ne lju­di koji shva­ća­ju pore­me­ća­je suvre­me­nog druš­tva – empa­ti­čan, suosje­ća­jan čovjek pri­je sve­ga i kraj­nje zabri­nut i za sadaš­njost i za buduć­nost ljud­skog vre­me­na, sma­tra Trajković.

„Osjetljiv na ova teška vre­me­na, pro­na­šao je kanal putem kojeg će izba­ci­ti svu suro­vost i gor­či­nu kojom nas puni neprav­da svi­je­ta u kojem živi­mo, a taj kanal to su nje­go­ve skul­p­tu­re, nje­go­ve kre­atu­re koje bez­re­zerv­no voli“, doda­la je napo­me­nuv­ši kako Devčić radi bez ski­ce, u jed­nom dahu, auto­ma­tiz­mom i u njih ugra­đu­je emo­ci­je – ali ne emo­ci­je bije­sa i gor­či­ne, već lju­ba­vi i suosje­ća­nja pre­ma tim siro­tim figu­ra­ma koji­ma udah­nju­je život i koje rađa u ovaj boles­tan svijet.

„Ne daj­te da vas nje­go­ve figu­re pla­še, ne daj­te nikad da vas pla­ši vama nepoz­na­to ili ono s čim se nikad nis­te sre­li. Kad se zagle­da­te u nutri­nu ovih skul­p­tu­ra, kad osje­ti­te nji­ho­vo bilo, osje­tit ćete milost, milo­sr­đe i suosje­ća­nje koji­ma odi­šu, Marijove vlas­ti­te emo­ci­je. Pozivam vas da radi­je iza­be­re­te shva­ti­ti ih i razu­mje­ti raz­log zbog kojeg su obli­ko­va­ne tako kako jesu i vidjet ćete da će vam pomo­ći u jed­no­me: a to je shva­ti­ti svu naka­rad­nost i bolest svi­je­ta i druš­tva u kojem živi­mo i koje nam, oni koji nam kro­je život, ser­vi­ra­ju pod nor­mal­no“, izja­vi­la je zaklju­čiv­ši kako je upra­vo to lje­po­ta ovih skul­p­tu­ra, nji­ho­va dobro­ta i nji­ho­va moć.

„Pomažu vam otvo­ri­ti oči i zagle­da­ti se dubo­ko u same sebe i spoz­na­ti crni­lo onog dije­la svi­je­ta koji nam dik­ti­ra i kre­ira sva­kod­nev­ni život“, rek­la je na kraju.

Devčić nam je, vid­no uzbu­đen i dir­nut dola­skom toli­ko lju­di koji evi­dent­no podr­ža­va­ju nje­go­vu umjet­nost, rekao: „Ovo je moj grad i pono­san sam što je doš­lo toli­ko lju­di, kao spor­taš kad dobi­je medalju.

O svo­jim skul­p­tu­ra­ma rekao je kako su nje­go­vi rado­vi, iako na prvu možda tako ne izgle­da, dois­ta njež­ni. „Treba ispo­lji­ti se, poka­za­ti svi­je­tu, ne se boji­ti“, poru­čio je.

Mario Devčić skul­p­tor je koji je odras­tao u Hrvatskoj 1990-ih u vri­je­me pos­ljed­njih veli­kih pre­vi­ra­nja na Balkanu. Formiran u vre­me­nu bez buduć­nos­ti, u kojem sutra nije pos­to­ja­lo, svo­ju je život­nu i kre­ativ­nu ener­gi­ju ugra­dio u skul­p­tu­re, jedi­nom bije­gu iz zas­tra­šu­ju­će real­nos­ti rata. Maturirao je 1999. godi­ne na kipar­skom odje­lu Škole pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti i dizaj­na Pula. Intenzivno se bavi glaz­bom, pa tako svi­ra u ben­do­vi­ma Nailed i Skepsis+, a kipar­stvu se vra­ća 2009. godi­ne, kada ga Eros Čakić pozi­va da mu pomog­ne u radu na neko­li­ko skul­p­tu­ra. U rado­vi­ma koris­ti mje­šo­vi­te mate­ri­ja­le, tzv. “mixed media”. Izlagao je u Americi, Australiji, Rusiji, Italiji, Velikoj Britaniji, Portugalu, Austriji, a neko­li­ko nje­go­vih skul­p­tu­ra pos­tav­lje­no je u ins­ti­tu­ci­ja­ma i jav­nim pros­to­ri­ma u Puli i na Braču.

Satkane, saz­da­ne, sači­nje­ne od pri­mor­di­jal­nih mate­ri­ja­la, drva i gli­ne, u kom­bi­na­ci­ji s meta­lom i plas­ti­kom, skul­p­tu­re izra­ža­va­ju siro­ve i bazič­ne impul­se, stra­ho­ve i želje. Ova izlož­ba u orga­ni­za­ci­ji Saveza udru­ga Rojca reali­zi­ra­na je sred­stvi­ma Ministarstva kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske i Zaklade Kultura nova. Izložba se može raz­gle­da­ti do 16. stu­de­nog, no Devčić tu ne sta­je već mu je idu­ća pos­ta­ja Miami gdje će počet­kom pro­sin­ca izla­ga­ti u sklo­pu Miami art weekaa.