Figure uplašene od svijeta u kojem su stvorene
Pulski fokus: Otvorena izložba skulptura Maria Devčića u Dnevnom boravku DC‑a Rojc
Tekst i fotografije: Paola ALBERTINI
Otvorenje izložbe pulskog skulptora internacionalnog renomea, dobitnika prestižnih svjetskih nagrada i priznanja za svoj rad, Maria Devčića, u Dnevnom boravku Rojca, 20. listopada, okupilo je mnoštvo posjetitelja, poklonika njegovih radova. Autor je izložbom predstavio 20 novih skulptura, od kojih se većina po prvi put predstavlja javnosti.
Inače, Devčić se ovom izložbom u Puli predstavio nakon punih osam godina, a u međuvremenu je izlagao po Europi i svijetu – na venecijanskom i firentinskom Bienalu, u muzeju Amamadeo Modigliani, Ljubljani… Usput je obio nekoliko relevantnih internacionalnih nagrada i priznanja za svoj rad.
Uz prisutnost autora izložbu je otvorila Gordana Trajković, povjesničarka umjetnosti i koordinatorica programa Dnevnog boravka DC‑a Rojc, istaknuvši pritom da svi njegovi radovi spadaju u mračni nadrealizam, također automatski nadrealizam jer nastaju iz daha i bez skice.
„Možda, ali samo možda vam se skulpture učine morbidnima, previše čudnima, a vjerojatno će biti i onih koje će plašiti… Ne treba vas biti strah, ne dajte se uplašiti. Riječ je o jednoj od najnježnijih i najdirljivijih izložbi skulptura koju ćete ikad vidjeti“, napomenula je i dodala kako su čudna i morbidna vremena u kojima živimo, a umjetnost koja nastaje u takvim vremenima i koja izražava taj bolesni i morbidni duh ljudskog načina postojanja, oduvijek je postojala.
„Jedna od posljednjih takvih valova umjetnosti koja je kritički oslikavala poremećenu stvarnost svakodnevice postojala je u nacističkoj Njemačkoj, etiketirali su je kao entartete kunst ili bolesnom umjetnošću, a da ništa nije bilo bolesno u njoj samoj, već su bolesni bili umovi koji su tada krojili sudbinu svojeg i svih drugih naroda“, rekla je Trajković. Bila je, naravno, zabranjivana, pa su autori bili proganjani, ali ne zato što je bila „ružna“ već zato jer je prikazivala golu istinu – snažno i nedvosmisleno.
„Naravno da su njeni progonitelji itekako dobro znali kakvu snažnu poruku takva djela odašilju i da je imala veliku moć razotkriti sve nastranosti psihopatskog poremećaja društva koje su ti bolesni umovi stvarali zato su je i zabranjivali“, istaknula je Trajković dodavši da je tako je i s Devčićevim djelima: „Kad shvatite da vas njihova na prvi pogled morbidna vanjština ne plaši i zagledate se u njihovu bit, vidjet ćete i osjetiti da je riječ o figurama i kompozicijama koje ne plaše nego su i same uplašene od svijeta u kojem su stvorene“.
Devčić je, poput ogromne većine ljudi koji shvaćaju poremećaje suvremenog društva – empatičan, suosjećajan čovjek prije svega i krajnje zabrinut i za sadašnjost i za budućnost ljudskog vremena, smatra Trajković.
„Osjetljiv na ova teška vremena, pronašao je kanal putem kojeg će izbaciti svu surovost i gorčinu kojom nas puni nepravda svijeta u kojem živimo, a taj kanal to su njegove skulpture, njegove kreature koje bezrezervno voli“, dodala je napomenuvši kako Devčić radi bez skice, u jednom dahu, automatizmom i u njih ugrađuje emocije – ali ne emocije bijesa i gorčine, već ljubavi i suosjećanja prema tim sirotim figurama kojima udahnjuje život i koje rađa u ovaj bolestan svijet.
„Ne dajte da vas njegove figure plaše, ne dajte nikad da vas plaši vama nepoznato ili ono s čim se nikad niste sreli. Kad se zagledate u nutrinu ovih skulptura, kad osjetite njihovo bilo, osjetit ćete milost, milosrđe i suosjećanje kojima odišu, Marijove vlastite emocije. Pozivam vas da radije izaberete shvatiti ih i razumjeti razlog zbog kojeg su oblikovane tako kako jesu i vidjet ćete da će vam pomoći u jednome: a to je shvatiti svu nakaradnost i bolest svijeta i društva u kojem živimo i koje nam, oni koji nam kroje život, serviraju pod normalno“, izjavila je zaključivši kako je upravo to ljepota ovih skulptura, njihova dobrota i njihova moć.
„Pomažu vam otvoriti oči i zagledati se duboko u same sebe i spoznati crnilo onog dijela svijeta koji nam diktira i kreira svakodnevni život“, rekla je na kraju.
Devčić nam je, vidno uzbuđen i dirnut dolaskom toliko ljudi koji evidentno podržavaju njegovu umjetnost, rekao: „Ovo je moj grad i ponosan sam što je došlo toliko ljudi, kao sportaš kad dobije medalju.
O svojim skulpturama rekao je kako su njegovi radovi, iako na prvu možda tako ne izgleda, doista nježni. „Treba ispoljiti se, pokazati svijetu, ne se bojiti“, poručio je.
Mario Devčić skulptor je koji je odrastao u Hrvatskoj 1990-ih u vrijeme posljednjih velikih previranja na Balkanu. Formiran u vremenu bez budućnosti, u kojem sutra nije postojalo, svoju je životnu i kreativnu energiju ugradio u skulpture, jedinom bijegu iz zastrašujuće realnosti rata. Maturirao je 1999. godine na kiparskom odjelu Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna Pula. Intenzivno se bavi glazbom, pa tako svira u bendovima Nailed i Skepsis+, a kiparstvu se vraća 2009. godine, kada ga Eros Čakić poziva da mu pomogne u radu na nekoliko skulptura. U radovima koristi mješovite materijale, tzv. “mixed media”. Izlagao je u Americi, Australiji, Rusiji, Italiji, Velikoj Britaniji, Portugalu, Austriji, a nekoliko njegovih skulptura postavljeno je u institucijama i javnim prostorima u Puli i na Braču.
Satkane, sazdane, sačinjene od primordijalnih materijala, drva i gline, u kombinaciji s metalom i plastikom, skulpture izražavaju sirove i bazične impulse, strahove i želje. Ova izložba u organizaciji Saveza udruga Rojca realizirana je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklade Kultura nova. Izložba se može razgledati do 16. studenog, no Devčić tu ne staje već mu je iduća postaja Miami gdje će početkom prosinca izlagati u sklopu Miami art weekaa.
