Izložba Maje Marković „Kako smo stanovali“ u Apoteci

B. V.

23.11.2023.

Izložba Maje Marković nazi­va „Kako smo sta­no­va­li“ bit će otvo­re­na u subo­tu, 25. stu­de­nog, u 12 sati u Apoteci – pros­to­ru za suvre­me­nu umjet­nost u Vodnjanu.

„Oprostorenjem autor­ske knji­ge Maje Marković „Kako smo sta­no­va­li“ u Apoteci – pros­to­ru za suvre­me­nu umjet­nost, prek­la­pa­ju se pri­vat­no i jav­no – rad umjet­ni­ce koji kata­lo­gi­zi­ra uzor­ke pre­os­ta­le od nekih dav­nih, pla­ni­ra­nih i orga­ni­zi­ra­nih poli­ti­ka  sta­no­va­nja ula­zi u pros­tor koji je bio obi­lje­žen, dodu­še, vje­ro­jat­no pri­vat­nom prak­som, ali iznim­no važ­ne jav­ne namje­ne.  Obje se teme  – i sta­no­va­nje i lije­če­nje tiču osnov­nih ljud­skih pra­va – pra­va na dom ali i pra­va na zdrav­lje,  ali i poli­ti­ka uprav­lja­nja tije­li­ma, bri­ge o nji­ho­vom sta­nju, nji­ho­voj spo­sob­nos­ti za rad ali i usli­jed toga nji­ho­voj pri­la­god­lji­vos­ti i pokretljivosti.

„Specifičnost je Apoteke upra­vo u oču­va­nju sta­rog mobi­li­ja­ra, koji pri­zi­va čak i neka pred­mo­der­na vre­me­na,  kla­si­fi­ci­ra­ju­ći i ras­po­re­đu­ju­ći lije­ko­ve, tin­k­tu­re, pri­prav­ke, pra­ško­ve i poma­de,  i  već je sama po sebi neka vrsta vre­men­ske kap­su­le.  U taj vre­men­ski obi­lje­žen pros­tor Maja Marković uno­si svo­je  regis­tra­to­re, uzor­ke papi­ra za gra­fič­ke pri­pre­me, sta­re aps­trak­t­ne drve­ne igrač­ke i kera­mič­ke plo­či­ce, ins­ce­ni­ra­ju­ći time pro­to­ti­po­ve mogu­će izlož­be iz podru­čja arhe­olo­gi­je recent­nog sta­no­va­nja.  S time da su ti mate­ri­jal­ni tra­go­vi živo­ta iz kojih auto­ri­ca sla­že svo­je opros­to­re­ne kola­že  svu­da oko nas, u napu­šte­nim kuća­ma, ispraž­nje­nim sta­no­vi­ma i ugas­lim tvor­ni­ca­ma i pogonima.

„Autoričino son­di­ra­nje nos­tal­gi­je za vre­me­nom urba­nis­tič­kih pla­ni­ra­nja, kva­li­tet­ne masov­ne pro­izvod­nje koja je otva­ra­la rad­na mjes­ta i obli­ko­va­la danas već izgub­lje­ni svi­jet napret­ka, i, konač­no, pred­me­ta s nešto duljim vije­kom tra­ja­nja, doga­đa se kroz – kera­mič­ke plo­či­ce. Jednostavan pred­met, koji se u Hrvatskoj više ne pro­izvo­di, neiz­bje­žan je u  stam­be­nim dije­lo­vi­ma što tra­že inten­ziv­ni­je i češ­će odr­ža­va­nje – poput kuhi­nje, kupa­oni­ce, podo­va, hod­ni­ka.  Neizbježan je i u usta­no­va­ma u  koji­ma se tije­la tre­ti­ra­ju pre­ma stro­go uspos­tav­lje­nim pro­to­ko­li­ma, poput bol­ni­ca, i koja tra­že viso­ke higi­jen­ske standarde.

„Dok je knji­ga „Kako smo sta­no­va­li“ vizu­al­ni esej o druš­tve­no orga­ni­zi­ra­nom sta­no­va­nju i nekim nje­go­vim tra­go­vi­ma, pros­tor­ne ins­ta­la­ci­je u Apoteci, u koji­ma je i foto­gra­fi­ja pos­tav­lje­na kao tro­di­men­zi­onal­ni objekt, dje­lu­ju kao labo­ra­to­rij uto­pij­ske pre­dodž­be s pogle­dom una­trag. Neovisno o boljoj proš­los­ti i neiz­vjes­noj sutraš­nji­ci, one spa­ja­ju dav­ne pla­no­ve, pro­jek­ci­je, zamiš­lja­nja i uto­pi­je s nji­ho­vim mate­ri­jal­nim tra­go­vi­ma – u vidu fik­tiv­nih kata­lo­ga pro­izvo­da, uzo­ra­ka zabo­rav­lje­nih papi­ra i plo­či­ca koje nisu naš­le svo­je mjes­to na zidu.  Inscenirane foto­gra­fi­je kao i mikro­na­ra­ti­vi koji pro­iz­la­ze iz pro­na­đe­nih uzo­ra­ka i pale­ta  pre­me­ta čiji su nacr­ti dav­no odba­če­ni ele­gič­ni su pogled pre­ma nekoj, dav­no zamet­nu­toj i napu­šte­noj,  ide­ji bolje buduć­nos­ti“, piše Jasna Jakšić u kata­lo­gu izložbe.

Maja Marković vizu­al­na je umjet­ni­ca rođe­na u Zagrebu 17. ruj­na 1979. godi­ne. Magistrirala je sli­kar­stvo na nas­tav­nič­kom odsje­ku Akademije likov­nih umjet­nos­ti 2011. u Zagrebu u kla­si pro­fe­so­ra Ante Rašića. Član je HZSU‑a i HDLU‑a. Živi i radi u Zagrebu. U svom radu nagla­sak stav­lja na stva­ra­nju (ne)specifičnog mjes­ta odi­gra­va­nja nepla­ni­ra­nih i pri­vre­me­nih odno­sa pomo­ću pros­tor­nih ins­ta­la­ci­ja pro­ši­re­nih objek­ti­ma od papi­ra i drva, crte­ži­ma u koji­ma pri­ka­zu­je arhe­olo­ške loka­ci­je, tlo­cr­te inte­ri­je­ra i tlo­cr­te zem­lji­šta, neiz­gra­đe­ne objek­te i ruše­vi­ne, koris­te­ći ih kao pri­zo­re u koji­ma je naz­na­če­na nemo­guć­nost dalj­nje inter­pre­ta­ci­je doga­đa­ja. Posljednjih neko­li­ko godi­na istra­žu­je pros­tor, inter­pre­ti­ra ga poku­ša­va­ju­ći dopri­je­ti do nje­go­ve cje­lo­vi­tos­ti – i to izdva­ja­njem deta­lja pomo­ću kojih pro­go­va­ra o svi­je­tu. Uglavnom stva­ra­ju­ći u teh­ni­ci crte­ža koje pro­ši­ru­je u pros­tor­ne instalacije/scenografije slo­že­ne iz više dije­lo­va i efe­mr­ne gra­đe (drvo, kera­mi­ka, crtež, papir, stak­lo) je este­ti­ci moder­niz­ma i dvo­ja­kom karak­te­ru arhi­tek­tu­re i urba­niz­ma toga doba. Često sadr­že i zvuk ili pro­jek­ci­ju pri­kup­lje­nog materijala.

Apoteku podr­ža­va­ju: Ministarstvo kul­tu­re i medi­ja RH, Grad Vodnjan, Istarska župa­ni­ja, TZ Vodnjan i Medea vina.