Povodom 30. obljetnice osnivanja Istarske županije

Održana panel rasprava „Kultura – različitosti koje se dopunjuju“

Tekst i fotografije Boris VINCEK

10.11.2023.

Panel ras­pra­va „Kultura – raz­li­či­tos­ti koje se dopu­nju­ju: 30 godi­na razvit­ka kul­tu­re u Istarskoj župa­ni­ji – Regione Istriana“ odr­ža­na je u sri­je­du, 8. stu­de­nog u Muzejsko gale­rij­skom pros­to­ru Sveta srca u Puli, a povo­dom 30. obljet­ni­ce osni­va­nja Istarske županije.

Nakon poz­drav­nih govo­ra pro­čel­ni­ce za kul­tu­ru gra­da Pule, Emine Popović Sterpin i zamje­ni­ce župa­na Istarske župa­ni­je, Jessice Acquavita i pro­jek­ci­je pro­mo­tiv­nog fil­ma „Istarska župa­ni­ja – Regione Istriana 30 godi­na napret­ka“, na pita­nja mode­ra­to­ri­ce Gordane Restović odgo­va­ra­li su David Belas, umjet­nik i vodi­telj glaz­be­no – scen­skih dje­lat­nos­ti POU‑a Poreč, Marianna Jelicich Buić, čla­ni­ca pogla­var­stva Talijanske uni­je zadu­že­na za kul­tu­ru, Marino Jurcan, pred­sjed­nik udru­ge Metamedij, Renata Kiršić, rav­na­te­lji­ca POU‑a Labin i pred­sjed­ni­ca Mediteranskog kipar­skog sim­po­zi­ja, Darko Komšo, rav­na­telj Arheološkog muze­ja Istre, Davor Mišković, soci­olog i autor Istarskih kul­tur­nih stra­te­gi­ja, Ivona Orlić, rav­na­te­lji­ca Etnografskog muze­ja Istre, Dubravka Svetličić, rav­na­te­lji­ca POU‑a Grada Rovinja i Helena Vodopija, vodi­te­lji­ca pro­gra­ma Kluba & knji­ža­re Giardini 2.

Prva je govor­ni­ca bila Ivona Orlić koja je za zada­ću ima­la pred­sta­vi­ti sve župa­nij­ske usta­no­va. Ona je prvo spo­me­nu­la Povijesni i pomor­ski muzej Istre i nji­ho­ve pro­gra­me i pro­jek­te, zatim Kuću fre­sa­ka u Draguću i Kuću kašte­la u Momjanu koji doka­zu­ju da se ins­ti­tu­ci­onal­na kul­tu­ra uspješ­no širi i na manja mjes­ta u Istri. Pohvalila je i rad Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre koji po nje­nom sudu odr­ža­va pro­gra­me koji su na viso­koj razi­ni. Pohvalila je i rad svo­je matič­ne ins­ti­tu­ci­je – Etnografskog muze­ja Istre i rad CENKI-ja u Pićnu. Za kraj je spo­me­nu­la vri­je­dan rad Istarske kul­tur­ne agen­ci­je te nje­ne Filmske komi­si­je koja sura­đu­je sa svjet­skim pro­du­cent­skim kuća­ma u pro­na­la­že­nju film­skih loka­ci­ja diljem poluotoka.

- Na temu europ­skih pro­je­ka­ta neka­ko mi se čini da se mi pri­la­go­đa­va­mo nji­ma. Oni nam se nude i dobro je da isko­ri­šta­va­mo tu ponu­du. Što se suvre­me­nos­ti naših pos­ta­va tiče mi se jako tru­di­mo da oni budu mul­ti­me­di­jal­ni, ali ne zane­ma­ru­je­mo „sta­rin­ske“ nači­ne izved­be, kaza­la je Orlić.

Darko Komšo je govo­rio o veli­kim pro­jek­ti­ma i doga­đa­ji­ma pa je spo­me­nuo da je Pula doma­ćin veli­kih kon­ce­ra­ta zahva­lju­ju­ći Areni, ali i nedav­no otvo­re­nom obnov­lje­nom Malom rim­skom kaza­li­štu te dvo­ri­štu pul­skog Kaštela koji su izvr­s­ne pozor­ni­ce za veli­ka događanja.

- Glavno je pita­nje na koji način spo­me­nič­ka bašti­na može pos­ta­ti mjes­to na kojem se doga­đa­ju veli­ke mani­fes­ta­ci­je. Tu je vrlo bit­no što kažu kon­zer­va­to­ri jer mora­mo pazi­ti da ih saču­va­mo. Bilo je mani­fes­ta­ci­ja koje su ima­le veli­ku razi­nu buke što nije bilo dobro i mora­mo biti odgo­vor­ni da ih nepri­mje­re­nim sadr­ža­jem ne ošte­ti­mo, kazao je Komšo.

Zadaća da govo­ri o neza­vis­noj kul­tu­ri pri­pa­la je Marinu Jurcanu koji je kazao da je u ovih 30 godi­na ona proš­la kroz četi­ri faze.

- U prvoj faza razvo­ja neza­vis­ne kul­tu­re orga­ni­za­ci­je su bile usre­do­to­če­ne uglav­nom na vlas­ti­te aktiv­nos­ti i pro­gra­me što je bio temelj za kas­ni­ji razvoj neza­vis­ne kul­tur­ne sce­ne. Druga faza karak­te­ri­zi­ra­na je počet­kom surad­nje izme­đu raz­li­či­tih neza­vis­nih orga­ni­za­ci­ja radi stva­ra­nja zajed­nič­kih okvi­ra za dje­lo­va­nje sce­ne kao cje­li­ne. Ova faza je nagla­si­la važ­nost surad­nje i umre­ža­va­nja među orga­ni­za­ci­ja­ma kako bi se stvo­rio snaž­ni­ji utje­caj na kul­tur­nu sce­nu i druš­tvo opće­ni­to. Treća faza pred­stav­lja pre­poz­na­va­nje potre­be za zago­va­ra­njem pro­mje­na u kul­tur­nom sus­ta­vu. Uloga zago­va­ra­ča i akti­vis­ta je bila usre­do­to­či­ti se na razvoj infras­truk­tu­re i ins­ti­tu­ci­onal­nih okvi­ra kako bi ostva­ri­la svo­je poten­ci­ja­le za tran­sfor­ma­ci­ju druš­tva. Četvrta, naj­re­cent­ni­ja faza, nagla­ša­va važ­nost među­sek­tor­skog pove­zi­va­nja i tema­ti­zi­ra­nja važ­nih druš­tve­nih pita­nja i van kul­tur­nog sus­ta­va pri­mje­ri­ce sa soci­ja­lom i obra­zo­va­njem, kazao je Jurcan.

O radu puč­kih otvo­re­nih uči­li­šti­ma govo­ri­le su Dubravka Svetličić i Renata Kiršić. Svetličić je govo­ri­la o raz­li­ka­ma izme­đu uči­li­šta koji su situ­ira­ni na oba­li i oni­ma u unu­traš­njos­ti Istre.

- Buje, Buzet i Pazin nisu u istoj situ­aci­ji kao Poreč ili Rovinj. Učilišta u unu­traš­njos­ti Istre u svom dje­lo­va­nju ima­ju i glaz­be­ne ško­le, kino­pri­ka­zi­vač­ku dje­lat­nost i knjiž­ni­ce te raz­ne teča­je­ve za sve uzras­te. Tu su i zabav­ni pro­gra­mi, ali i muzej­sko-gale­rij­ska dje­lat­nost. Poreč i Rovinj su u slič­noj situ­aci­ja, ali Poreč ima i gale­rij­sku dje­lat­nost, kaza­la je Svetličić.

Ona se potom osvr­nu­la na kino­pri­ka­zi­vač­ku dje­lat­nost koja se mije­nja­la od poče­ta­ka rada POU‑a do danas. Prvi „nepri­ja­telj“ su im bile vide­ote­ke, a u zad­nje vri­je­me kon­ku­ren­ci­ju im radi inter­net i srtre­aming ser­vi­si koji su pono­vo sma­nji­li broj posje­ti­te­lja kino pro­jek­ci­ja. Digitalizacija je pro­mi­je­ni­la stva­ri na bolje, no i dalje su naj­po­sje­će­ni­ji popu­lar­ni pro­gra­mi – hor­ror fil­mo­vi što se kina tiče te stand-up veče­ri i kome­di­je kada je u pita­nju kaza­liš­na djelatnost.

Renata Kiršić je govo­ri­la o raz­li­ci izme­đu neza­vis­ne sce­ne iz koje je potek­la i ins­ti­tu­ci­je u kojoj sada radi. O brzi­ni reak­ci­je prve te finan­cij­ske sigur­nos­ti koju nudi dru­ga govo­rio je i David Belas koji je ust­vr­dio da su ins­ti­tu­ci­je spo­ri­je kada govo­ri­mo o ide­ji i nje­noj reali­za­ci­ji. Problem neza­vis­ne sce­ne je po nje­go­vom sudu to što nema sred­stva za postprodukciju.

- Primjera radi, nakon orga­ni­za­ci­je nekog pro­gra­ma ne mogu obja­vi­ti publi­ka­ci­ju jer nema­ju pra­te­ću infras­truk­tu­ru, kazao je Belas.

Helena Vodopija je govo­ri­la o važ­nos­ti inter­sek­tor­ske soli­dar­nos­ti neza­vis­ne sce­ne koja bi se tre­ba­la još bolje razvi­ti, te je spo­me­nu­la uzlet Kluba-knji­ža­re Giardini 2 zahva­lju­ju­ći nese­bič­nom anga­žma­nu mla­đih akte­ra u kulturi.

Marianna Jelicich Buić dotak­nu­la se važ­ne teme tali­jan­skog jezi­ka te o pro­midž­bi i zašti­ti istro­ve­net­skog i istri­ot­skog dija­lek­ta koji su pos­ta­li zašti­će­ni dio nema­te­ri­jal­ne bašti­ne. Isto tako osvr­nu­la se na ter­mi­ne tole­ran­ci­je i suži­vo­ta koji nedo­volj­no dobro opi­su­ju način živo­ta na poluotoku.

Govornici su se dotak­nu­li i neiz­bjež­ne teme turiz­ma i nje­go­vog pri­ho­da koji se u nedo­volj­noj razi­ni pre­li­je­va u kul­tu­ru. Davor Mišković je govo­rio o spe­ci­fi­ku­mu Istre koju čes­to, a možda i pogreš­no doživ­lja­va­mo kao cje­li­nu – jedan veli­ki grad – no koja je sat­ka­na od sasvim poseb­nih manjih mjes­ta u koji­ma se doga­đa­ju važ­ne kul­tur­ne mani­fe­sa­ta­ci­je – od Festivala ple­sa i never­bal­nog kaza­li­šta u Svetvinčentu do fes­ti­va­la Visura aper­ta u Momjanu.

Rasprava se dotak­nu­la i važ­ne teme razvo­ja kul­tur­nog sek­to­ra koji će uve­li­ke ovi­si­ti o kva­li­te­ti pla­no­va razvo­ja kul­tu­re na razi­ni gra­do­va i župa­ni­je te o uspješ­nos­ti nji­ho­ve imple­men­ta­ci­je. Za kraj se pri­sut­ni­ma obra­tio pro­čel­nik za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Istarske župa­ni­je Vladimir Torbica koji je ust­vr­dio da je župa­ni­ja uvi­jek sprem­na sura­đi­va­ti kada su kva­li­tet­ni pro­gra­mi i pro­jek­ti u pita­nju te da situ­aci­ja u kul­tu­ri uvi­jek može biti bolja te se zahva­lio svim dje­lat­ni­ci­ma svog odjela.