Quella dei versi

Pulski fokus: Vanesa Begić gostovala u Gradskoj knjižnici i čitaonici

Tekst i fotografije Paola ALBERTINI

16.11.2023.

Novinarka, knji­žev­na kri­ti­ča­rua knji­žev­ni­ca i pre­vo­di­te­lji­ca, Vanesa Begić iza sebe ima čak 42 pre­ve­de­ne knji­ge. O svom pos­lu i iza­zo­vi­ma s koji­ma se suoča­va, ali i lju­ba­vi s kojom radi, govo­ri­la je 15. stu­de­nog na susre­tu u pul­skoj Gradskoj knjiž­ni­ci i čitaonici.

Begić je prvo pro­go­vo­ri­la istro­ve­net­ski raz­go­va­ra­ju­ći kao mala sa svo­jim „noni­ći­ma“, potom tali­jan­ski koji je uči­la gle­da­ju­ći tali­jan­ske TV kana­le, a tek pos­li­je je pro­go­vo­ri­la i knji­žev­ni hrvat­ski, po pola­sku u 1. raz­red osnov­ne ško­le. Neočekivano, pro­blem joj je nas­tao kad je kre­nu­la u sred­nju tali­jan­sku ško­lu jer, iako ga je savr­še­no govo­ri­la i razu­mje­la, tali­jan­ski nije zna­la pisa­ti. No to je vrlo brzo svladala.

Diplomirala je tali­jan­ski jezik i knji­žev­nost na Pedagoškom fakul­te­tu u Puli, a magis­tri­ra­la knji­žev­nost na Filozofskom fakul­te­tu u Zagrebu, na temu “Žensko pjes­niš­tvo tali­jan­ske naci­onal­ne zajed­ni­ce u dru­goj polo­vi­ni XX. sto­lje­ća”. Završila je pos­li­je­di­plom­ski spe­ci­ja­lis­tič­ki stu­dij pre­vo­đe­nja u okvi­ru hrvat­sko-tali­jan­ske dvo­je­zič­nos­ti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.ž

Autorica je knji­ga Quelle dei ver­si – La poesia fem­mi­ni­le del grup­po nazi­ona­le ita­li­ano nel­la secon­da metà del XX seco­lo (2002.), Suvremena knji­žev­nost za dje­cu u Istri (2012.), Quo vadis, pro­miš­lja­nja o sva­kod­ne­vi­ci (2015.), Rijeke pri­je­vo­da – Fiumi di tra­du­zi­oni (2017.) i Quo vadis, pro­miš­lja­nja o sva­kod­ne­vi­ci (2020.)

Bavi se knji­žev­nom kri­ti­kom, peda­go­škim radom, pre­vo­đe­njem i pro­gra­mi­ma veza­nim uz kul­tu­re u doti­ca­ju. Dugogodišnja je novi­nar­ka i ured­ni­ca Glasa Istre. Objavljivala u časo­pi­si­ma Nova Istra, La Battana, Književna Rijeka, Kaj, Nagnuća, Riječi (Sisak), Kruh i ruže, Most/The Bridge, Sapho, Republika, Riječi (Distrikt Brčko), Dubrovnik i dru­gi­ma. Begić se bavi i kre­ativ­nim radom te je vodi­la radi­oni­ce za djecu.

Do sada je pre­ve­la 42 knji­ge, samos­tal­no i kao jedan od pre­vo­di­te­lja izda­nja (Antonio Fogazzaro Malombra, Luigi Pirandello I quader­ni di Serafino Gubbio ope­ra­to­re – Snima se, Riječko-istar­ske pri­če Diega Zandela, Mi, dje­voj­či­ce iz Auschwitza, Antonio Smareglia: Život i skla­da­telj­ski opus, Grisignana – L’albo vari­opin­to dal­la Citta’ degli artis­ti Daniela Načinovića, Od mora do mora, iza­bra­ne pje­sme Giacoma Scottija, A bor­do di un gus­cio di noce/Ploveći u ora­ho­voj ljus­ci Corrada Premude i dru­ge. Za pri­je­vod na hrvat­ski poz­na­tog dje­la Itala Sveva Senilità, pod nas­lo­vom Mlada sta­rost, dobi­la je poseb­no priz­na­nje na među­na­rod­no­me natje­ča­ju “Umberto Saba” u Trstu 2006. godi­ne, gdje je dvi­je godi­ne kas­ni­je dobi­la i nagra­du za pri­je­vod na tali­jan­ski knji­ge pje­sa­ma Diane Rosandić Golubica mira zajed­no s Giacomom Scottijem.

Vrlo duho­vi­to i oštro­um­no, Begić je pri­ča­la o svom radu i iskus­tvu, surad­ni­ci­ma, knji­ga­ma koje je pro­či­ta­la i pre­ve­la, pre­ba­cu­ju­ći se glat­ko s hrvat­skog na tali­jan­ski i s tali­jan­skog na hrvat­ski, citi­ra­ju­ći veli­ke tali­jan­ske autore.

No una­toč tome, Begić je vrlo skrom­na te oda­je počast oni­ma koji rade i više nego ona, i uspješ­ni­ji su u raz­nim dru­gim podru­čji­ma. Kako je rek­la, čes­ti su iza­zo­vi i dvoj­be u pre­vo­di­telj­skom pos­lu, poseb­no kad je u pita­nju poezija:

„Treba li mije­nja­ti stih da osta­ne rima na toč­no odre­đe­nim mjes­ti­ma ono je što me čes­to bri­ne“, priz­na­la je Begić.

U tak­vim slu­ča­je­vi­ma naj­češ­će se kon­zul­ti­ra i tra­ži savjet od Carle Rotta, Luise Sorbone i Daniela Načinovića. Ako je riječ o živu­ćem auto­ru, tije­kom pre­vo­đe­nja nekog dje­la redo­vi­to je u komu­ni­ka­ci­ji s njim.

Begić u pri­pre­mi ima pri­je­vo­de dvi­ju knji­ga i jed­ne sli­kov­ni­ce. „Uvijek dajem sve od sebe i radim naj­bo­lje što mogu. A koli­ko je to dobro vri­je­me će poka­za­ti“, zaklju­či­la je. Gošću knjiž­ni­ce pri­sut­ni su poz­dra­vi­li upor­nim i glas­nim pljeskom.