Quella dei versi
Pulski fokus: Vanesa Begić gostovala u Gradskoj knjižnici i čitaonici
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
Novinarka, književna kritičarua književnica i prevoditeljica, Vanesa Begić iza sebe ima čak 42 prevedene knjige. O svom poslu i izazovima s kojima se suočava, ali i ljubavi s kojom radi, govorila je 15. studenog na susretu u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici.
Begić je prvo progovorila istrovenetski razgovarajući kao mala sa svojim „nonićima“, potom talijanski koji je učila gledajući talijanske TV kanale, a tek poslije je progovorila i književni hrvatski, po polasku u 1. razred osnovne škole. Neočekivano, problem joj je nastao kad je krenula u srednju talijansku školu jer, iako ga je savršeno govorila i razumjela, talijanski nije znala pisati. No to je vrlo brzo svladala.
Diplomirala je talijanski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Puli, a magistrirala književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na temu “Žensko pjesništvo talijanske nacionalne zajednice u drugoj polovini XX. stoljeća”. Završila je poslijediplomski specijalistički studij prevođenja u okviru hrvatsko-talijanske dvojezičnosti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.ž
Autorica je knjiga Quelle dei versi – La poesia femminile del gruppo nazionale italiano nella seconda metà del XX secolo (2002.), Suvremena književnost za djecu u Istri (2012.), Quo vadis, promišljanja o svakodnevici (2015.), Rijeke prijevoda – Fiumi di traduzioni (2017.) i Quo vadis, promišljanja o svakodnevici (2020.)
Bavi se književnom kritikom, pedagoškim radom, prevođenjem i programima vezanim uz kulture u doticaju. Dugogodišnja je novinarka i urednica Glasa Istre. Objavljivala u časopisima Nova Istra, La Battana, Književna Rijeka, Kaj, Nagnuća, Riječi (Sisak), Kruh i ruže, Most/The Bridge, Sapho, Republika, Riječi (Distrikt Brčko), Dubrovnik i drugima. Begić se bavi i kreativnim radom te je vodila radionice za djecu.
Do sada je prevela 42 knjige, samostalno i kao jedan od prevoditelja izdanja (Antonio Fogazzaro Malombra, Luigi Pirandello I quaderni di Serafino Gubbio operatore – Snima se, Riječko-istarske priče Diega Zandela, Mi, djevojčice iz Auschwitza, Antonio Smareglia: Život i skladateljski opus, Grisignana – L’albo variopinto dalla Citta’ degli artisti Daniela Načinovića, Od mora do mora, izabrane pjesme Giacoma Scottija, A bordo di un guscio di noce/Ploveći u orahovoj ljusci Corrada Premude i druge. Za prijevod na hrvatski poznatog djela Itala Sveva Senilità, pod naslovom Mlada starost, dobila je posebno priznanje na međunarodnome natječaju “Umberto Saba” u Trstu 2006. godine, gdje je dvije godine kasnije dobila i nagradu za prijevod na talijanski knjige pjesama Diane Rosandić Golubica mira zajedno s Giacomom Scottijem.
Vrlo duhovito i oštroumno, Begić je pričala o svom radu i iskustvu, suradnicima, knjigama koje je pročitala i prevela, prebacujući se glatko s hrvatskog na talijanski i s talijanskog na hrvatski, citirajući velike talijanske autore.
No unatoč tome, Begić je vrlo skromna te odaje počast onima koji rade i više nego ona, i uspješniji su u raznim drugim područjima. Kako je rekla, česti su izazovi i dvojbe u prevoditeljskom poslu, posebno kad je u pitanju poezija:
„Treba li mijenjati stih da ostane rima na točno određenim mjestima ono je što me često brine“, priznala je Begić.
U takvim slučajevima najčešće se konzultira i traži savjet od Carle Rotta, Luise Sorbone i Daniela Načinovića. Ako je riječ o živućem autoru, tijekom prevođenja nekog djela redovito je u komunikaciji s njim.
Begić u pripremi ima prijevode dviju knjiga i jedne slikovnice. „Uvijek dajem sve od sebe i radim najbolje što mogu. A koliko je to dobro vrijeme će pokazati“, zaključila je. Gošću knjižnice prisutni su pozdravili upornim i glasnim pljeskom.
