Naivni sam romantik u duši
Predstavljena zbirke Olega Morovića u Klubu & knjižari Giardini 2
Tekst i fotografije Boris VINCEK
Predstavljanje zbirke poezije „Možda bez naziva“ slikara i grafičkog dizajnera Olega Morovića održano je u četvrtak, 25 siječnja u klubu-knjižari Giardini 2, a u sklopu novog programa pod nazivom „Sanjam 30“ posvećenog velikoj obljetnici koju će Sa(n)jam knjige u Istri proslaviti u studenom ove godine.
Helena Vodopija je prije same prezentacije napomenula da će ovaj program obuhvaćati predstavljanja najnovijih književnih djela, pretežito autora mlađe generacije, kroz koje će se ponovno promišljati najznačajnije teme kojima je Sajam bio posvećen tijekom trideset godina djelovanja na kulturnoj sceni.
- Prva tema kojoj otvaramo ovaj ciklus i u okviru koje ćemo predstaviti Olega je ona kojoj se uvijek iznova vraćamo – a radi se o programu Istra ispod kore koji zalazi onkraj nekih kanona, propitkuje neka opća mjesta, poigrava se sa samorazumljivim i ne boji se osude. Olegova me zbirka podsjeća na neke početke sajma kojima nisam svjedočila, ali ih se sjećam iz priča koje smo svi pomalo i zaboravili. To je poratna Pula i Forum na koji se postavljaju improvizirani štandovi – to je skvotiranje zaboravljenih prostora grada. Sajam je za mene hrabrost da se zakorači u nepoznato i vjera u potpuno neostvarivu ideju – sajam je zaigranost i na kraju krajeva solidarnost, kazala je Vodopija i predala riječ voditelju antikvarijata Igoru Zenzeroviću koji je u razgovoru s Morovićem prvo htio doznati otkud poezija i zašto ova zbirka?
- Otkud poezija? Tijekom predstavljanja ovog eventa na radiju sam skužio da zapravo pišem već 20 godina. Krenuo sam u srednjoj školi zajedno s Olegom Šuranom i u tom vremenu blogova svašta smo dizali gore, a poezija nam je bila špica. U nekom nam se trenutku pridružio profesor i prijatelj Andi Pekica i zajedno smo objavili časopis Polet, kazao je Morović.
Zenzerović je napomenuo da je izdavanje samostalne zbirke veliki iskorak, a Morović je pojasnio da su pjesme nastale dok je slikao radove za izložbu koja se održala u Vodnjanu u bivšoj Astri.
- Paralelno dok sam slikao sam i pisao – u biti, dok se boja sušila tipkao bih na mašinu i tu je sve nastalo. Bilo je dosta toga, tih tri mjeseca napisao sam između 200 i 300 pjesma. Izgledalo mi je dosta zaokruženo pa sam to htio izbaciti. Odlučio sam sve napraviti analogno i sam. Ne lažem čitatelja koji je sadrža unutra – htio sam da ostane sirovo. Pjesma sam pisao na pisaćoj mašini, onda sam ih fotokopirao pa sam ručno sabrao sve stranice, otisnuo sam koricu po dizajnu prijatelja Olega Šuranm u tehnici sitotiska i uvezao, kazao je Morović.
Zenzerović je primijetio da se Morović drži „uradi sam“ principa stoga ga je zanimalo da li želi neke uredničke zahvate u njegove tekstove odluči li se za novu zbirku.
- Ne jer puno toga radim na ovom principu. Fanzine radim već sto godina i slične art-zinove, kataloge i štogod. Radim jer imam tu mogućnost i jer mi je gušt to raditi. S druge strane radim i u tiskari gdje se rade poštene, čiste, proper knjige i znam da i to ima svoje čari. A možda i zato što sam cijeli život u tome i što učim tu struku me zapravo privlači ova sloboda. Svaku sam ovu pjesmu natipkao prilično brzo – u pitanju su sekunde do minute. To je sve iz glave i samo je izašlo iz mene, kazao je Morović.
Zenzerović je ustvrdio da su pjesme ekspresivne i tematski se može dobiti dojam o unutarnjem životu autora. Zbirka je podijeljena u pet poglavlja, a prve su vrlo živopisne i zovu se kao i sama izložba pa su direktno vezane uz samo slikanje, no ima tu dosta i romantike, erotike, samoerotike i sličnih tema. Budući da je knjiga vani već nekoliko mjeseci, Zenzerovića je zanimalo kakve je Oleg povratne informacije dobio i koja je razlika u reakciji na slike i na sam tekst?
- Kao prvo, dao sam pjesme na čitanje velikom broju ljudi, što u ateljeu Andija Pekice što direktno na ruke, a frendice su mi rekle: „Nemoj to objaviti!“ Kroz život mi je puno žena reklo nemoj neke stvari raditi, onda ih radim pa skužim da sam u krivu, a one u pravu pa onda taj muški mozak ide dalje… Bilo je tih rasprava, a reakcije su bile podijeljene oko knjige – što se slika tiče svi su se složili da su šarene i bilo je više pozitivnih komentara, kazao je Morović.
Zenzerović ga je upitao ima li potrebu objašnjavati svoje pjesme, zašto ih je napisao i što bi trebale značiti ili prepušta čitatelju da si sam sebi objasni i bude odgovoran za to što je pročitao.
- Iskreno, veću potrebu za time imam oko slika jer je možda teže se naći u tome. Pjesme mi se ne da objašnjavati niti mi je to želja – tu su pa čitajte.
Voditelj je istaknuo da su neke pjesme kontroverzne i zasigurno nisu po svačijem ukusu – primjera radi jedno se poglavlje zove „Midget porn“ – pa je jasno da reakcije na takve pjesme mogu biti raznolike. Zenzerovića je stoga zanimalo da li je pri njihovom pisanju i uvrštavanju u zbirku mislio da radi na pomicanju granica kao statement ili je to jednostavno bilo u trenutku i kao takvo završilo u knjizi?
- Ne, nemam nikakav statement, a kada sam radio selekciju puno sam ih maknuo jer sam znao da će neke naljutiti – par ih je ostalo koje su malo HC i opet mi je krivo ako netko naleti i ufendi se. Ne pomičem ja nikakve granice – iza poezije je čista ljubav i pozitiva, nisam promišljao u stilu „Sad sam ja to napravio i sad ču izazvati neku pizdariju.“ Kad sam s jednim frendom u ateljeu vodio raspravu točno sam istaknuo što je problem i koji scenarij ide dalje – ja sam režirao taj film. O tome smo pričali i bilo je puno za i protiv, što objaviti, a što ne, autocnzura da ili ne – neke sam maknuo, a neke nisam, tako da sam pokušao napraviti neki balans.
Većinu bi se pjesama po Zenzerovićevom sudu moglo okarakterizirati kao ljubavnima, a žena i žensko tijelo je glavni motiv koji se provlači ne samo u njima već i u slikama pa je Morovića upitao bi li sebe opisao kao romantika.
- Sto posto – ja sam mekan kao što mi je glava obla. Naivni sam romantik u duši samo što nekad znam jest govna – život me jednostavno takvog napravio, kazao je Morović.
Autoironija i ne shvaćanje sebe ozbiljno je tematika koja se također provlači kroz pjesme, a Zenzerovića je zanimalo kako je od klasičnih tema došao do ovakvog pjesničkog izraza.
- Trebao bih pogledati te stare brojeve Poleta i koje sam gluposti tada pisao, ali mislim da se nije puno promijenilo. Možda sam malo sazrio u svemu – na početku sam više brijao na rime jer sam slušao hip-hop pa mi je to bila fora, ali to mi je brzo dosadilo pa sam se prebacio na slobodni stil – drugim riječima nisam napredovao. Mjuza mi je bitna jer si ne dozvoljavam tišinu – strah me biti sam sa sobom, kazao je autor.
Zenzerovića je na kraju zanimalo na koji način Oleg savladava tremu – jer unatoč tome što stvara i javno se predstavlja, ne voli biti eksponiran.
- Ja se već četiri dana bojim ovog trenutka, jedem slabo i tu mi je neka grotica u stomaku koja je svaki dan sve veće pa kad tome dođe kraj ću se napokon opustiti. Prestao sam piti – dry january i taj đir – pa si nisam mogao stresti jedan pelin čisto malo da skuliram. Ne znam zašto si to radim, ne znam tko me tjera jer točno znam svaki put što me čeka i očito je da sam autodestruktivan, kazao je Morović koji je potom pročitao nekoliko pjesama na radost publike koja ih je popratila srdačnim aplauzom.
Program Kluba-knjižare Giardini 2 nastavlja se u ponedjeljak, 29. siječnja u 20 sati kad će se na prvom ovogodišnjem Book Clubu diskutirati će se o knjizi „Vampir“ Borisa Perića (Ljevak), dok će kvizašku sezonu u srijedu, 31. siječnja u 20 sati otvoriti deveto izdanje Kviza među koricama pod vodstvom Igora Zenzerovića. Zainteresirani se mogu prijaviti putem maila: klubgiardini2@sanjamknjige.hr.
Vrata Kluba-knjižare otvorena su za posjetitelje svakog radnog dana od 9 do 20 sati, subotom od 9 do 14 sati, a na dan održavanja programa do ponoći.