Prešernov dan s Veronikom Simoniti u Gradskoj knjižnici Umag

Tekst i fotografije Marko ŠORGO

13.02.2024.

Tradicionalna sve­ča­nost povo­dom slo­ven­skog dana kul­tu­re odr­ža­na je u čet­vr­tak, 8. velja­če je u pros­to­ru uma­ške Gradske knjiž­ni­ce. Događaj koji je vodi­la Danica Bojković, nazvan je “Prešernov dan s Veronikom Simoniti”, a orga­ni­zi­ra­la ga je slo­ven­ska udru­ga Ajda. Literarna večer, nas­tup žen­skog pje­vač­kog zbo­ra, te čita­nje lir­ske poezi­je su dije­lo­vi ovog doga­đa­ja koji pada na dan kad je pre­mi­nuo Franc Prešern, autor Sonetnog vijenca.

Ženski pje­vač­ki zbor Ajde je s tri pje­sme uglaz­bio poče­tak veče­ri, a sli­je­dio je nas­tup uče­ni­ka teča­ja slo­ven­skog jezi­ka koji je tako­đer dio aktiv­nos­ti ove manjin­ske udru­ge. Mentorica ovih 15 čita­ča – od sred­njo­škol­ske do umi­rov­lje­nič­ke dobi – je Darija Čubrić, a reci­ti­ra­li su tri pje­sme Franca Prešerna.

Jezik identitet, istina

Spisateljicu Simoniti i hrvat­ski pri­je­vod nje­nog dru­gog roma­na nazva­nog „Ivana pred morem“ u izda­nju Frakture pred­sta­vi­li su Irena Urbič, kul­tur­na dje­lat­ni­ca i Neven Ušumović, rav­na­telj grad­ske knjižnice.

Simoniti je roma­nis­ti­ca i tali­ja­nis­ti­ca koja se bavi pre­vo­đe­njem lite­rar­nih dije­la s tali­jan­skog na slo­ven­ski jezik, a Ušumović je nagla­sio da je ova nagra­đi­va­na auto­ri­ca svo­ji spi­sa­telj­sku kari­je­ru zapo­če­la krat­kim pri­ča­ma, pri­tom su glav­ne teme bila jezik, iden­ti­tet i istina.

Urbič je kaza­la da je u pos­ljed­njem deset­lje­ću slo­ven­ska knji­žev­nost jako živa, ona pro­go­va­ra vrlo inten­ziv­nom ispo­vjed­nom sna­gom, a nosi­te­lji su uglav­nom spisateljice.

Motiv ove nevje­ro­jat­no jez­gro­vi­te knji­ge objav­lje­ne 2019. godi­ne je odnos mate­ri­jal­nog nas­pram nema­te­ri­jal­nog nas­ljed­stva, a odvi­ja se u dvi­je nara­tiv­ne lini­je i kroz tri gene­ra­ci­je žena jed­ne obitelji.

Dvije nara­tiv­ne lini­je se ispre­pli­ću, ali se sadaš­nja (smje­šte­na u 2016. godi­ni) pri­po­vi­je­da u proš­lom vre­me­nu, a proš­lost u pre­zen­tu. Autorica napo­mi­nje da se za to odlu­či­la kako bi nagla­si­la kako nam je proš­lost bli­zu, a tema roma­na je sje­ća­nje, kako osob­no, tako i kolektivno.

Radnja roma­na je smje­šte­na kroz dva­de­se­to sto­lje­će na slo­ven­skoj oba­li Jadrana, ali i u dru­gim dije­lo­vi­ma Slovenije.

Bijeg i voda

Ovo kao i dru­ga knji­žev­na dje­la  auto­ri­ce nose motiv vode, zbog nje­ne estet­ske, sim­bo­lič­ne, ali i arhe­tip­ske vri­jed­nos­ti. To su more, jeze­ro i rije­ka. Drugi ponav­lja­ju­ći motiv je bijeg, koji, napo­mi­nje goš­ća iz Slovenije, ne mora biti dos­lov­no, nego se može odno­si­ti na izbje­gli­ce iz rata u Siriji, može biti bijeg od stra­ha, i od sre­će. A može se i odno­si­ti na pose­ban inten­zi­tet i brzi­nu jed­ne glaz­be­ne for­me nazva­ne fuga­to, kako je nazva­na i jed­na nje­na zbirka.

Kako je obu­hva­će­no vrlo bur­no raz­dob­lje povi­jes­ti ove regi­je, migra­ci­je, koje su čes­ti motiv u ovom roma­nu ima­ju svo­ju nara­tiv­nu svr­hu. Dok pri­po­vje­da­či­ca otkri­va proš­lost svo­je obi­te­lji, ona spoz­na­je da su use­li­li u dom iz kojeg su pret­hod­ni vlas­ni­ci mora­li silom oti­ći. Ona navo­di nela­go­du pri­li­kom ula­sku u tuđu inti­mu, pojaš­nja­va Ušumović. Književnost je intim­na dje­lat­nost kojom se poku­ša­va reći neiz­re­ci­vo, zaklju­ću­je Urbič.