Prešernov dan s Veronikom Simoniti u Gradskoj knjižnici Umag
Tekst i fotografije Marko ŠORGO
Tradicionalna svečanost povodom slovenskog dana kulture održana je u četvrtak, 8. veljače je u prostoru umaške Gradske knjižnice. Događaj koji je vodila Danica Bojković, nazvan je “Prešernov dan s Veronikom Simoniti”, a organizirala ga je slovenska udruga Ajda. Literarna večer, nastup ženskog pjevačkog zbora, te čitanje lirske poezije su dijelovi ovog događaja koji pada na dan kad je preminuo Franc Prešern, autor Sonetnog vijenca.
Ženski pjevački zbor Ajde je s tri pjesme uglazbio početak večeri, a slijedio je nastup učenika tečaja slovenskog jezika koji je također dio aktivnosti ove manjinske udruge. Mentorica ovih 15 čitača – od srednjoškolske do umirovljeničke dobi – je Darija Čubrić, a recitirali su tri pjesme Franca Prešerna.
Jezik identitet, istina
Spisateljicu Simoniti i hrvatski prijevod njenog drugog romana nazvanog „Ivana pred morem“ u izdanju Frakture predstavili su Irena Urbič, kulturna djelatnica i Neven Ušumović, ravnatelj gradske knjižnice.
Simoniti je romanistica i talijanistica koja se bavi prevođenjem literarnih dijela s talijanskog na slovenski jezik, a Ušumović je naglasio da je ova nagrađivana autorica svoji spisateljsku karijeru započela kratkim pričama, pritom su glavne teme bila jezik, identitet i istina.
Urbič je kazala da je u posljednjem desetljeću slovenska književnost jako živa, ona progovara vrlo intenzivnom ispovjednom snagom, a nositelji su uglavnom spisateljice.
Motiv ove nevjerojatno jezgrovite knjige objavljene 2019. godine je odnos materijalnog naspram nematerijalnog nasljedstva, a odvija se u dvije narativne linije i kroz tri generacije žena jedne obitelji.
Dvije narativne linije se isprepliću, ali se sadašnja (smještena u 2016. godini) pripovijeda u prošlom vremenu, a prošlost u prezentu. Autorica napominje da se za to odlučila kako bi naglasila kako nam je prošlost blizu, a tema romana je sjećanje, kako osobno, tako i kolektivno.
Radnja romana je smještena kroz dvadeseto stoljeće na slovenskoj obali Jadrana, ali i u drugim dijelovima Slovenije.
Bijeg i voda
Ovo kao i druga književna djela autorice nose motiv vode, zbog njene estetske, simbolične, ali i arhetipske vrijednosti. To su more, jezero i rijeka. Drugi ponavljajući motiv je bijeg, koji, napominje gošća iz Slovenije, ne mora biti doslovno, nego se može odnositi na izbjeglice iz rata u Siriji, može biti bijeg od straha, i od sreće. A može se i odnositi na poseban intenzitet i brzinu jedne glazbene forme nazvane fugato, kako je nazvana i jedna njena zbirka.
Kako je obuhvaćeno vrlo burno razdoblje povijesti ove regije, migracije, koje su česti motiv u ovom romanu imaju svoju narativnu svrhu. Dok pripovjedačica otkriva prošlost svoje obitelji, ona spoznaje da su uselili u dom iz kojeg su prethodni vlasnici morali silom otići. Ona navodi nelagodu prilikom ulasku u tuđu intimu, pojašnjava Ušumović. Književnost je intimna djelatnost kojom se pokušava reći neizrecivo, zakljućuje Urbič.