Izložba Viktora Popovića “Bez naziva (arhiv Apoteka)” u Apoteci

B. V.

24.07.2024.

Otvorenje izlož­be Viktora Popovića “Bez nazi­va (arhiv Apoteka)” bit će odr­ža­no u subo­tu, 27. srp­nja u 20 sati, u vod­njan­skoj Apoteci – pros­to­ru za suvre­me­nu umjet­nost. Izložba osta­je otvo­re­na do 30. kolovoza.

„Prostor napu­šte­ne lje­kar­ne u sta­roj jez­gri Vodnjana – danas pros­tor za suvre­me­nu umjet­nost Apoteka – ini­ci­jal­na je koor­di­na­ta umjet­nič­ke inter­ven­ci­je Viktora Popovića. Važno je nagla­si­ti fizič­ku spe­ci­fi­ka­ci­ju mjes­ta iako se umjet­nik njo­me u radu ponaj­ma­nje bavi i zapra­vo ga više zani­ma zor­na kons­truk­ci­ja vlas­ti­tog doživ­lja­ja pros­to­ra nado­pu­nje­nog kom­ple­men­tar­nim istra­ži­va­njem nje­go­va iščez­log sadr­ža­ja. Sam po sebi, taj pros­tor nosi fizič­ki tes­ta­ment svo­je neg­daš­nje funk­ci­je, zanim­ljiv bije­li apo­te­kar­ski mobi­li­jar, ispraž­njen od sadr­ža­ja. Naime, u osta­klje­nim dije­lo­vi­ma orma­ra, kao i nje­go­vim zatvo­re­nim ladi­ca­ma, više se ne nala­ze karak­te­ris­tič­ne kera­mič­ke ili stak­le­ne apo­te­kar­ske stoj­ni­ce, mjer­ni ili kak­vi dru­gi ure­đa­ji, spe­ci­ja­lis­tič­ke knji­ge i osta­lo. Ipak, njih se pros­tor nesum­nji­vo sje­ća. Čini se da je upra­vo fokus na tak­vo fan­tom­sko pri­su­će važ­na kom­po­nen­ta umjet­ni­ko­vog vod­njan­skog rada. Pitanje arhi­va i osob­nog čita­nja nje­go­va sadr­ža­ja odav­na je već dio meto­do­lo­gi­je umjet­nič­kog istra­ži­va­nja Viktora Popovića, pri čemu umjet­nik pro­pi­tu­je poja­vu i zna­če­nje nekog povi­jes­nog mjes­ta ili doku­men­ta u zbi­lji suvre­me­nog tre­nut­ka i inte­re­sa. Popović pris­tu­pa arhi­vu kao aktiv­noj mate­ri­ji, oki­da­ču pro­pi­ti­va­nja raz­li­či­tih pro­ble­ma­ti­ka, što bi ovdje u vrlo širo­kom smis­lu bio kon­cept zdrav­lja i higi­je­ne u moder­no doba.

„Ovo novo spe­ci­fič­no istra­ži­va­nje lje­kar­nič­ke povi­jes­ti – i manjak inven­ta­ra vod­njan­ske sta­re apo­te­ke – umjet­ni­ka je dove­lo u Povijesni i pomor­ski muzej Istre u gra­du Puli gdje u stal­nom muzej­skom pos­ta­vu zati­če cje­lo­kup­ni inven­tar apo­te­ke Carsko-kra­ljev­ske Mornaričke bol­ni­ce (namje­štaj, stoj­ni­ce, knji­ge i osta­lo), zašti­ćen i muze­ali­zi­ran još od počet­ka 1990-ih godi­na. Od cije­log inven­ta­ra on oda­bi­re dva­de­set naj­za­nim­lji­vi­jih apo­te­kar­skih stoj­ni­ca, foto­gra­fi­ra ih te teh­ni­kom sito­ti­ska oti­sku­je na crne gra­fič­ke lis­to­ve. Već u neko­li­ko pos­ljed­njih svo­jih izlož­be­nih nas­tu­pa, Viktor poka­zu­je spe­ci­fi­kum svo­ga gra­fič­kog eks­pe­ri­men­ta. Naime, on kao pig­ment rabi mate­ri­jal koji nosi nepo­sred­nu refe­ren­cu na pros­tor ili motiv koji obra­đu­je. Dosad je to uglav­nom bila pra­ši­na pri­kup­lje­na na mjes­ti­ma izla­ga­nja iz koje bi, potom, eks­tra­hi­rao pig­ment koji upo­treb­lja­va kod oti­ska. Sada je to prah dje­lat­nih tva­ri koje se koris­te u pro­izvod­nji lije­ko­va, a koje čine temelj­nu „boju“ za pri­kaz apo­te­kar­skih posu­da u koji­ma su nekoć sta­ja­le izo­li­ra­ne bilj­ne sup­s­tan­ce ozna­če­ne pre­ciz­nim nas­lo­vi­ma i poda­ci­ma o obradi.

„Nadalje, kroz niz vlas­ti­tih foto­graf­skih sni­ma­ka u lig­h­t­boxo­vi­ma Viktor inter­pre­ti­ra višes­loj­nost pros­to­ra same apo­te­ke. Na nji­ma domi­ni­ra­ju frag­men­ti umjet­ni­ko­va pogle­da, mjes­ti­mi­ce uslož­nje­ni više­krat­nim reflek­si­ja­ma. Poradi usre­do­to­če­nos­ti na praz­ni­nu i vre­men­sku pati­nu, umjet­nik sta­ri apo­te­kar­ski pros­tor zagr­će ozra­čjem meta­fi­zič­nos­ti te nam svo­jom minu­ci­oz­no dora­đe­nom este­ti­kom pri­po­vi­je­da o ono­me što je onkraj osje­til­nog iskus­tva. Taj je dojam podjed­na­ko pri­su­tan, kako u jas­nim silu­eta­ma foto­gra­fi­ja u svje­tlos­nim kuti­ja­ma, tako i u proz­rač­noj tek­s­tu­ri gra­fič­kih oti­sa­ka fan­tom­sko­ga apo­te­kar­skog posu­đa“, piše Dalibor Prančević u kata­lo­gu izložbe.

Viktor Popović je umjet­nik koji živi i radi u Splitu. U svo­jim ins­ta­la­ci­ja­ma i objek­ti­ma čes­to koris­ti pro­na­đe­ne pred­me­te, arhiv­sku gra­đu i siro­ve indus­trij­ske mate­ri­ja­le pri­tom istra­žu­ju­ći odnos umjet­nič­kog dje­la i publi­ke, te povi­jes­nog i fizič­kog kon­tek­s­ta izlož­be­nog pros­to­ra. U recent­nim rado­vi­ma istra­žu­je moder­nis­tič­ko nas­lje­đe Hrvatske iz soci­ja­lis­tič­kog raz­dob­lja, te se foku­si­ra na rekon­tek­s­tu­ali­za­ci­ju arhi­tek­tu­re iz 1960-ih i 1970-ih godi­na. Popović je diplo­mi­rao na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu i izla­gao je u mno­gim gale­ri­ja­ma, muze­ji­ma kao i u alter­na­tiv­nim izlož­be­nim pros­to­ri­ma u Europi i SAD‑u. Dobitnik je više ugled­nih sti­pen­di­ja i nagra­da a nje­go­vi rado­vi nala­ze se u kolek­ci­ja­ma zna­čaj­ni­jih jav­nih ins­ti­tu­ci­ja u Hrvatskoj, uklju­ču­ju­ći Muzej suvre­me­ne umjet­nos­ti u Zagrebu, Galeriju umjet­ni­na u Splitu i Galeriju umjet­ni­na u Zadru. Osim vlas­ti­te umjet­nič­ke prak­se, Popović pre­da­je kole­gi­je sli­kar­stva i crta­nja na Slikarskom odsje­ku Umjetničke aka­de­mi­je u Splitu, gdje je 2018. godi­ne pro­mak­nut u traj­no zva­nje redo­vi­tog profesora.