Praizvedba „Žene himne“ Davora Špišića u režiji Roberta Raponje na pulskom Kaštelu
Priredio B. V. • Fotografije Manuel ANGELINI
Praizvedba drame „Žena himna“ Davora Špišića u režiji Roberta Raponje održana je u petak, 28. lipnja, na pulskom Kaštelu, a okupljena publika ju je ispratila dugim i snažnim aplauzom.
Ovim se svečanim, ali i duboko emotivnim kazališnim činom Paula pl. Preradović, austrijska i hrvatska spisateljica, autorica austrijske himne i unuka književnika Petra Preradovića na simboličan način vratila kući, u svoju Pulu. U Puli je ova hrabra i osebujna žena provela djetinjstvo i mladost, a grad s „božićnom morskom uvalom“ bio je njeno emotivno, intelektualno i umjetničko, životno utočište. Upravo je život Paule Preradović (1887.- 1951.) temelj drame Davora Špišića, koji je za „Ženu himnu“ nagrađen 1. nagradom za dramsko djelo „Marin Držić“ Ministarstva kulture i medija za 2022. godinu. U svojoj srži to je kazališna priča koja otvara brojna pitanja o identitetu, emancipaciji, snazi žene, o umjetničkom stvaranju, o čežnji za slobodom. Publika je u Puli na hrvatskoj praizvedbi svjedočila kazališnom uprizorenju vrhunskog dramskog teksta koji je postavljen na scenu u produkciji Teatra Fort Forno iz Bala, uz partnerstvo Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, Udruženja “Intermezzo” iz Sarajeva i Austrijskog kulturnog Foruma.
„U Paulinoj biografiji, kao kroz dušu čudesnog demijurga, fascinantno se prelamaju epohe 19. i 20. stoljeća. Raspad austrougarskog imperija, dva velika svjetska rata i postratovsko beznađe pedesetih u Austriji, onaj su povijesni background na kojem se odvija burna Paulina intimna historija. Kao žene i kao umjetnice. Društva u kojima je Paula rođena i stasala, od djevojaštva do zrelosti, dominantno su muška zatvorena društva s hijerarhijom moći u kojoj za žene realno nije bilo mjesta. U takvoj konstelaciji, njezina ljudska i stvarateljska snaga prokrčila je put. Kao istinska vjernica, imala je u sebi duboko usađeno osjećanje pravde i ljudskosti, zato se u odsudnom trenutku i našla na pravoj strani povijesti, pružajući otpor nacističkoj vladavini zla. Drama „Žena himna” poseban akcent daje pitanjima identiteta. Kako je Paula u sebi nosila multietničke identitete (slavenske i germanske; mediteranske, balkanske i srednjoeuropske), ta se bogata činjenica reflektirala do srži njezinog bitka. Priču o Pauli drama disperzira na sudbine kvarteta žena: Paule, njezine majke Helene, nacistkinje Gerde i Ukrajinke Irine. Ogoljena i komorna u formi, drama istodobno šalje epske signale, baratajući iskustvima Brechtova teatra i Fassbinderovog osjećanja intime.
Naposljetku, iako se bavi junakinjama i zbivanjima iz prošlosti, drama “Žena himna“ itekako govori o Europi danas. Krugovi gotovo identičnih sumnji, destrukcija i nada, ispisuju i našu sadašnjicu, ali i otvaraju nadu i vjeru u snagu umjetnosti.“, zapisao je uz rad na predstavi Davor Špišić, koji je bio i u ulozi dramaturga.
Za „Ženu himnu“ je redatelj Robert Raponja, Puljanin s osječkom adresom, okupio sjajan ženski glumački ansambl: u ulozi Paule čiji buran život pratimo od djetinjstva u Puli do smrti u Beču, bila je briljantna Monika Duvnjak, talentirana mlada osječka glumica. Svojom pojavom na sceni u ulogama Majke i Oca zadivljuje glumačka heroina Selma Alispahić, prvakinja sarajevskog kazališta SARTR (Sarajevski ratni teatar), koju šira publika poznaje i po ulozi u filmu “Obrana i zaštita” Bobe Jelčića, dobitnica prestižne nagrade “Actor of Europe” za najbolju glumicu Europe 2019. U ulozi Irine istodobno tankoćutna, nježna i moćna je prvakinja drame osječkog Hrvatskog narodnog kazališta Anita Schmidt, a duboko ponirući u ulogu Gerde na sceni sjaji Katica Šubarić, višestruko nagrađivana glumica iz Osijeka, koja je i dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta 2023.godine.
Posebno mjesto u predstavi ima ambijentalna, inspirativna glazba i dizajn zvuka Antonije Pacek, skladateljice koja živi nadomak Beča. Ona je i svojim čarobnim klavirskim koncertom uvela publiku u atmosferu predstave. Između ostalog, izvela je i djela sa svog nedavno objavljenog albuma „Night“ čije su neke od skladbi također dio predstave. Govoreći o nastanku glazbe za „Ženu himnu“ Antonija Pacek kaže da joj je tekst već s prvim čitanjem duboko ušao pod kožu te je glazbom opisala emocije koje nosi ova duboko proživljena kazališna priča. Atmosferu protoka vremena koju suptilno donosi „Žena himna“ profinjeno opisuju i kostimi Desanke Janković, kao i decentna scenografija Jasmine Pacek i svjetla koje je oblikovala Anđela Kusić. Čaroliji cijele atmosfere, naravno, doprinosi prostor pulskog Kaštela, budući da se predstava igra u ambijentu najljepšeg pogleda na grad za koju Raponja ističe i da je i najljepša pulska kazališna pozornica. Umjetnički savjetnik u predstavi je Dragan Komadina, producentica Jasminka Mesarić, a asistent redatelja Davor Tarbuk.
Među brojnim uzvanicima na premijeri bili su direktorica Austrijskog kulturnog foruma Marina Chrystoph, umjetnički direktor HNK‑a Mostar Dragan Komadina, voditelj Udruženja “Intermezzo” iz Sarajeva Damir Fazlagić, glumac Boris Svrtan, redatelj Želimir Mesarić i brojni drugi.
