Pulski fokus: u PFT‑u predstavljeni rezultati 17. Production in radionice
Tekst Daniela KNAPIĆ
U petak je u Pulskoj filmskoj tvornici održana projekcija filmova nastalih na 17. Production inu- besplatnoj radionici namijenjenoj svima koji se žele okušati u izazovu stvaranja filma u tri dana. Do sada je na ovim radionica nastalo blizu 100 filmskih uradaka, a mentori ovog izdanja bili su: Zorko Sirotić, Mario Papić, Alan Stanković, Josip Visković, Sanda Letonja-Marjanović i Marko Zdravković-Kunac. Filmska večer se održala uživo i putem Zoom‑a, a kao i ranije pratilo ju je i Kritičko rešeto, program koji svaki put donosi jednog filmaša u svojstvu kritičara. Ovaj put je to bio vinkovački filmski pedagog Marinko Marinkić, a razgovor je moderirao voditelj projekta Marko Zdravković-Kunac.
U svom uvodnom dijelu podsjetio je da je, nakon ljetne pauze, ova promocija prvo događanje u novoj sezoni Kluba PFT‑a, a biti će predstavljeno šest filmova nastalih na radionici koja se odvijala od 21. do 23. lipnja. Ideja je da se na početku radi na log-lineu, motivaciji i popisu scena, kao i produkcijskom planu, te da svatko ima četiri sata snimanja i osam u montaži (osim ako ima dobro objašnjenje zašto dulje ili kraće), zatim ide grubi cut i filmovi se prikažu. „Fora“ kod samih filmova, kaže Zdravković, jest u tome što su oni rezultat svojevrsnog učenja filma kroz praktični rad, te oni nikad nisu doista gotovi. Stoga je i Kritično rešeto integralni dio projekta, jer kritičar polaznicima pruža odmaknut pogled na njihov rad, kao i korisne sugestije kako ga mogu unaprijediti.
Marinko Marinkić magistrirao je kao direktor fotografije na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a prije fakulteta bio je aktivan u radu Studija kreativnih ideja Gunja gdje se bavio montažom, fotografiranjem i snimanjem te sudjelovao u izradi preko tridesetak filmova različitih žanrova. Godinama radi kao filmski pedagog u Školi medijske kulture „Dr. Ante Peterlić“ te u Ljetnoj školi filma Gunja, gdje vodi radionice eksperimentalnog filma.
Prvi film 17. Production in‑a koji je Marinkić odgledao i ocijenio bio je „Pulska filmska bolnica“, kratki humorni igrani film Sergeja Mudrovčića, koji se podsmijeva raznim komisijama i ocjenjivačkim žirijima koji kandidatima daju ili uskraćuju priliku da se približe njihovom „posvećenom“ krugu. Marinkić je film ocijenio uspješnim i duhovitim na Mudrovčićev dadaistički način, mada je imao primjedbu na neke nepotrebne kadrove. Autor je dodao kako je u drugom dijelu filma svoju satiričku oštricu usmjerio na one koji se diče svojim poznanstvima s raznim „facama“, što je bila i početna ideja scenarija.
Drugi odgledani film bio je „Blitva“, kratki igrani film najmlađih „tvorničara“ Tina Rakijaša i Svena Šantića. Film se bavi usamljenošću i opsesivnom vezanošću za neke bivše veze, a blitva u njemu predstavlja metaforu kako za djevojčinu monotonu svakodnevicu, kao i za sve što svijet na nju lijepi. Za Marinkića je „iznenađujuće dobar, ima odličnu atmosferu, kadrovi su likovno uspješni i vrlo ujednačeni, film dobro izgleda i dobro zvuči, montaža je dobra“ ali smatra da bi bio efektniji kad bi se izbacio zadnji kadar.
Treći prikazan bio je „Mala studija intime“, kratki eksperimentalni film još jednog redovnog „tvorničara“ – Igora Zenzerovića. On je naglasio kako se kao performativni umjetnik u posljednje tri godine puno bavi temom intime, kao i idejom univerzalizma u filmu, pa je tako želio prikazati taj univerzalni svijet ispod plahti. Film je izazvao podulju raspravu o tome kako se osnovna ideja –što se događa pod plahtama?, mogla razvijati na mnogo različitih načina i u mnogo pravaca, te tu još ima puno mogućnosti za dogradnju. Marinkiću je film zanimljiv posebno zbog primijenjene tehnike screen shot kadrova unutar glavnog kadra, a Zenzerović je ispričao kako je u interakciji s mentorima došao do više boljih rješenja od onih koje je bio zamislio, a i tijekom samog snimanja dogodili su se fini sinkroniciteti – kako nakon takvih iskustava nastaviti vjerovati u slučajnosti? ‑zapitao se.
Svojim kratkim eksperimentalnim filmom „Zasljepljenje“, Silvio Belušić nastavlja svoj niz vizualno atraktivnih, snovitih filmova realiziranih na PFT radionicama i potkrijepljenih eksperimentalnom glazbom njegova banda „Žgobečena šagoma“. Kaže da razmišlja i o drugom dijelu koji bi nazvao „Zatamnjenje“. Zdravković je pojasnio kako Silvio voli snimati neobične situacije, a na obilje njih nailazi na svom radnom mjestu u NP Brijuni. Njegov svaki kadar ima neku atmosferu, ali vrlo ih je teško izmontirati da tvore jasnu priču. Film je stoga izazvao najrazigraniju raspravu večeri, jer je svatko od prisutni imao svoje viđenje.
Peti film „Slutnje“, kratki je eksperimentalni rad Erika Jelčića u kojem je mladi autor pokušao prenijeti atmosferu nejasnih slutnji teških događaja, neke neobjašnjive jeze… Rasprava o ovom filmu otišla je i u razmatranje specifičnosti Production in radionica u kojima autor uz pomoć mentora u tom kratkom roku od tri dana uranja u iskustvo stvaranja filma, promatrajući transformaciju svoje početne ideje kroz timski rad, pokušaje prekrajanja i usklađivanja svih filmskih elemenata.
Šesti najavljeni film „Pula pride“ – kolektivni rad svih sudionika radionice, 15minutni dokumentarni prikaz prve pulske Pride povorke koja se događala u vrijeme trajanja radionice, na koncu večeri koju su rasprave znatno oduljile, nije prikazan.
Partneri 17. Production in‑a su MedVid produkcija i Hrvatski filmski savez, a financijski ga podupiru Grad Pula, Istarska Županija, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.
