Pulski fokus: Dvostruki čovjek – premijera filma Eduarda Hemara „Homo duplex“
Tekst Daniela KNAPIĆ • Fotografije Davor VUKOVIĆ iz arhiva PFT-a
Premijera kratkog dokumentarnog filma „Homo duplex“ Eduarda Hemara, člana Pulske filmske tvornice, održana je u srijedu, 13. studenog u pulskom u Kinema Pubu (ex Kino Istra). Film je nastao u produkciji PFT‑a i u sklopu njihovog Filmskog inkubatora – programa kontinuirane edukacije, tehničke i logističke podrške te produkcije filmova, koji financijski podržavaju Grad Pula i Hrvatski audiovizualni centar.
Ovaj 19-minutni dokumentarni uradak donosi životnu priču Stanka Hautza, pulskog pravnika i dugogodišnjeg nogometnog suca poznatog i kao jednog od najstarijih pulskih aktivnih šetača koji gotovo svakodnevno „baci đir Lungomare“. Nakon projekcije, koja je okupila velik broj Hautzovih prijatelja i poznanika, uslijedio je razgovor s autorom i protagonistom filma. Hemar je pojasnio da je ovo njegov prvi filmski, a njegovo poznanstvo s gospodinom Hautzom traje već deset godina. Sam naslov filma „Homo duplex“ ukazuje na čovjeka koji je ostvario dvije uspješne karijere – one u pravosuđu i onu suđenja u nogometu. Hemar se profesionalno bavi pisanjem i izdavaštvom, te se prvi put s Hautzom sreo dok je pisao za potrebe Istarskog sportskog leksikona. Prije pet godina radio je sličan projekt za Primorsko-goransku županiju i ponovno su se susreli. Hemar mu je tada u neformalnom razgovoru povjerio da razmišlja o preseljenju iz Zagreba u Istru i Stanko Hautz bio je prvi koji ga je u tome podržao.
Slično kao što u filmu priča (kao rođeni Crikveničanin) o svojoj ljubavi prema Puli i Istri, kazao mu je da neće pogriješiti učini li to, jer je iz svog iskustva putovanja cijelom bivšom državom zaključio da su tu najbolji ljudi i Istra je za život najbolji dio Hrvatske i bivše Jugoslavije: „Ja sam se stvarno doselio i bilo mi je nekako logično da nastavimo našu suradnju. Autor sam 15 knjiga, monografija i leksikona a sad sam malo krenuo u druge vode i ovo mi je debitantski film, jer sam shvatio da film ima nekih svojih prednosti i ponekad se čovjeka može bolje predstaviti na taj način nego kroz pisanu riječ“, kazao je Hemar, dodajući zahvalu Pulskoj filmskoj tvornici i suradnicima na projektu: snimatelju Mateju Đuzelu kojem je ujedno čestitao rođendan, Davoru Vukoviću koji je film montirao, te mladom autoru glazbe Antoniu Juričiću. Hemar je istaknuo kako Hautz može biti uzor i mnogo mlađima, jer unatoč sedam stentova u svojoj 91. godini nastavlja svakodnevno pješačiti Lungomarom. To je, kaže, najbolji način održavanja vitalnosti i „formula za vječni život“. Autor je kazao kako je radeći ovaj film odlučio da želi nastaviti raditi filmove o inspirativnim ljudima iz Pule, jer smatra da taj grad s 3.000 godišnjom poviješću nije dovoljno zastupljen u hrvatskoj filmografiji. Dodao je kako se nada da je ovo tek prvi film o Hautzu, a drugi namjerava snimiti za njegov stoti rođendan.
Podrijetlom Austrijanac, Stanko Hautz rođen je 1933. u Crikvenici i diplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu. U Istru se zagledao pohađajući Pazinsku gimnaziju, gdje se zaljubio i u svoju pokojnu suprugu Brunu – dugogodišnju profesoricu pulske Gimnazije, te je od tada ostao živjeti u Istri. U profesionalnoj karijeri bio je predsjednik Općinskog suda u Poreču te sudac Okružnog suda u Puli i Vrhovnog suda Hrvatske u Zagrebu do mirovine. Kao sportski djelatnik u nogometu obnašao je dužnost predsjednika NK Jadran iz Poreča i NK Istra iz Pule. Bio je na brojnim dužnostima u Hrvatskom nogometnom savezu više od dva desetljeća, dobio niz sportskih nagrada u Istri i Hrvatskoj, a za svoje je zasluge 2014.te izabran i za počasnog člana Hrvatskog nogometnog saveza. Kako je istaknuo Hemar, svi Hautzovi angažmani u nogometu odrađeni su u potpunosti pro bono, što je u današnjem svijetu utrke za novcem i statusom velika rijetkost. „Ljubav i entuzijazam kojima se Hautz tom dužnošću bavio nosi još jednu vrijednu potvrdu mlađima da nije sve u novcu“, zaključio je Hemar.
Sam Hautz izrazio je zadovoljstvo filmom i posebno veliko zadovoljstvo što se ovom prigodom okupilo toliko ljudi. Sve je zabavio s nekoliko anegdota sa svog bogatog životnog puta… „Iako sam dugo bio i sudac Vrhovnog suda više me pamte kao nogometnog suca i popularniji sam po tome, ili bolje rečeno u nogometnim sam krugovima stekao puno više prijatelja nego u pravosuđu. Zanimljivo je i da, kao dugogodišnji sportski djelatnik, nikad nisam taknuo nogometnu loptu, a jedini put kad me dotakla nehotice sam postigao gol. Naime, dok sam bio u pazinskoj Gimnaziji školskom je timu jednom trebao rezervni igrač. Stajao sam sa strane, ali kad je jedan suigrač pucao na gol udario je stativu, lopta se zatim odbila o moje koljeno i ušla u gol…. Zahvaljujući Lungomaru, gdje svaki dan šetam oko 10 sati i popijem kavu stekao sam i puno novih dobrih prijatelja.“ Pričao je tako gospodin Hautz, zaključivši kako mu se zdravlje unatoč sedam stentova znatno poboljšalo upravo zahvaljujući pješačenju. To je potvrdio i njegov liječnik koji mu je kazao da može prestati piti lijekove, ali ne i hodati, jer je to važnije za zdravlje. S tom porukom o važnosti svakodnevne povezanosti s prirodom zaključio je svoje obraćanje gospodin Stanko, „Homo duplex“.
