„To nije mjesto za nas“ – priča o putu jedne punk pjesme
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
U Dnevnom boravku DC‑a Rojc ( i putem Radija Rojc), u četvrtak, 28. studenog predstavljena je knjiga “U potrazi za Titovim punkerima”. O knjizi je s autorom Barryem Phillipsom (uz prijevod Afrodite Bulajić) i osnivačem KUD Idijota – Saletom Verudom razgovarao Boris Bjelica.
Knjiga donosi neobičnu priču o jednoj punk pjesmi koja je zahvaljujući verziji KUD Idijota (pod naslovom “To nije mjesto za nas”) u zemljama bivše Jugoslavije i danas popularna i doživjela je puno obrada.
Barry Phillips, 62.godišnji je Britanac, po struci povjesničar, koji danas živi u Škotskoj. Ispričao je kako je s 14 godina prvi put čuo „God save the queen“ Sex Pistolsa i od tog momenta mu više ništa do tada nije bilo bitno. Krenuo je pratiti sve tada aktivne punk sastave i ubrzo je osnovao svoj prvi band, koji je zbog izvjesnih incidenata i napada skinheadsa brzo i napustio.
Pridružio se potom prvom punk bandu u Gloucesteru, Demob, s kojim je 1981. snimio spomenutu pjesmu. Nakon neuspjeha tog prvog singla prodanog u svega par tisuća primjeraka i poražavajućih kritika (npr. kritičar Melody Makera napisao je da je riječ o „nekom hippy sranju“) kao i zbog toksične atmosfere tih godina s napadima skinsa na crnce koji su dolazili na punk koncerte (a i sam band je imao dva crna člana, što tada nije bilo uobičajeno), potpuno se povukao s te scene i na sve zaboravio. Utoliko više ga je iznenadilo kad mu se, jednom kad je pjesmu objavio na YouTubeu, javio nepoznati lik „from Kragujevak“ i otkrio mu njenu sudbinu u Jugoslaviji, što ga je navelo na daljnje istraživanje i dovelo do izvornog „krivca“ za ovaj slučaj.
Kao uvod, Sale Veruda je tu priču usporedio s onom o ploči Sixta Rodrigueza, prepričavši publici ono što detaljnije mogu pogledati i u dokumentarcu „Searching for Sugar man“: snimljena negdje koncem 60-ih, prva ploča tada mladog glazbenika Rodrigueza u SAD‑u se nije nikako prodavala (dijelom i zbog njegovog latino etniciteta, koji je tada bio diskriminiran jednako kao i onaj američkih Indijanaca), ali je u Južnoj Africi postigla kultni status. Naime, zbog Apartheida u to vrijeme u Južnoj Africi nije bilo stranih koncerata i ploče kojih su se mladi mogli domoći (slično kao kod nas 60-ih i 70-ih) bile su jedini kontakt s novitetima iz strane glazbe, te su ilegalne kopije i presnimavanja bili normala. Rodriguezu, koji je ostatak svog života nakon tog prvog neuspjeha proveo izvan glazbene industrije, prehranjujući obitelj raznim manualnim poslovima, poziv iz Južne Afrike da održi koncert bio je jednak čudu.
Sale je ispričao i kako je došao do pjesme „No room for you“ – otkrio ju je na jednoj punk-kompilaciji, „Punk and disorderly“ koja je u to vrijeme kružila gradom. Odlučio ju je obraditi i 1998. objavljena je na trećem studijskom albumu KUD Idijota – „plavoj“ ploči „Glupost jer neuništiva“. Namjerno je, pored navedene kompilacije, publici pokazao i tu ploču, kako bi dokazao da je poštovao autorska prava navevši na ploči ime autora, te čak ne bilježeći svoje autorstvo hrvatskog teksta (dodao je da i danas slabo priča engleski pa i ne zna o čemu priča izvornik, tako da njegov tekst nije doslovni prijevod). Ipak, nije mu bilo svejedno kad je dobio mail od Barrya, pretrnuvši da bi ga autori mogli tužiti. Laknulo mu je kad je čitajući dalje to pismo shvatio da je Barrya jednostavno zaintrigirala sudbina te ploče i da želi doznati više. Ubrzo su se i osobno upoznali ( i nakon deset minuta razgovora otkrili kako obojicu oduševljavaju razgovori o različitim vrstama gitara).
Sale je Barryu dao popis kontakata koji mu mogu pomoći u daljnjem rasplitanju priče i tako je nastalo 12 razgovora uklopljenih u knjigu. Barry je posjetio Zagreb, Ljubljanu, Pulu, Novi Sad, Beograd i Kragujevac i pričao s glavnim protagonistima (Pankrti, Darko Rundek, KUD Idijoti, Urbana gerila, Atheist Rap, KBO…), novinarima, kritičarima, izdavačima i fanovima (Petar Janjatović, Aleksandar Dragaš, Zdenko Franjić, Marin Rosić…) iz tog vremena i s tog prostora koji mu je time postajao jasniji i mnogo zanimljiviji, toliko da ga nastavlja istraživati.
Knjigu “U potrazi za Titovim punkerima” je na engleskom jeziku izvorno objavio 2023. godine pod naslovom “In Search of Tito’s Punks”. Ove se godine hrvatski prijevod pojavio u izdanju Rockmarka, prve hrvatske glazbene knjižare i može se kupiti na njihovoj zagrebačkoj lokaciji Ul. Hrvatske bratske zajednice 4 (kod NSK) ili na webshopu Rockmark.hr.
Zanimljivo je da je, kako bi izbjegao pričati o ratu, a ipak dijelom naznačio i tadašnju povijest ovih prostora, Barry Phillips je, budući je u vrijeme pisanja knjige živio u Dan Haagu, odlučio posjetiti suđenje Ratku Mladiću na Haškom tribunalu, te je u knjigu ubacio i detalje tog posjeta. Dodao je kako mu je radeći na knjizi postalo jasno kako je tek zagrebao površinu i da ima obilje materijala za nastavak knjige, u kojem namjerava obraditi i New primitives, goth bandove i razne druge pravce koji su se razvili iz punk iskrice…
