30. Sa(n)jam knjige u Istri: Otvorena staza Boška Obradovića na Monte Zaru

Priredio B. V.

02.12.2024.

Sa(n)jam knji­ge u Istri sla­vi svog naj­ve­ćeg sanja­ra. Staza Boška Obradovića, osni­va­ča Sa(n)jam knji­ge u Istri, koji je svo­jom nepre­suš­nom maštom i kre­ativ­noš­ću osta­vio važan trag u suvre­me­noj urba­noj povi­jes­ti i kul­tu­ri gra­da otvo­re­na je jučer na Monte Zaru. S pono­som i lju­bav­lju obi­telj, pri­ja­te­lji, Montezarovci, mnoš­tvo Puljana, gos­ti­ju Sajma i sanja­ra oku­pi­lo se na nje­go­voj sta­zi u pul­skom par­ku kojeg je opje­vao, na sta­zi kojom je sva­kod­nev­no pro­la­zio, a nazva­na je nje­go­vim ime­nom. Uz puno emo­ci­ja, lije­pih sje­ća­nja i glaz­bu, naz­dra­vi­li su Bošku kraj nove klu­pe na kojoj su ispi­sa­ni nje­go­vi slav­ni sti­ho­vi „Duša mi uli­com luta/ Bez kapu­ta, bez kaputa.“

„Boško je pje­smom i gita­rom raz­bi­jao mono­to­ni­ju obi­telj­skih ruč­ko­va i uvi­jek se naj­vi­še dru­žio s dje­com i razve­se­lja­vao nas“, kaza­la je Emina Popović Sterpin, pul­ska pro­čel­ni­ca za kul­tu­ru, koja je i rod­bin­ski veza­na uz Boška, a okup­lje­ne je poz­dra­vi­la u ime Grada Pule, pul­skog gra­do­na­čel­ni­ka i svo­je osob­no ime.

„Boško je jedan od brje­go­va Pule, a ima­mo ih sedam kao Rim. Ovdje na Monte Zaru zais­ta ima­mo pri­ču koju je oži­vio Boško Obradović, tu na sta­zi kojom je kora­čao moj i naš zubar i pjes­nik po duši i karak­te­ru, slo­bo­dar­ska duša, vul­kan­ske, erup­tiv­ne ener­gi­je, zalu­đu­ju­će zanim­ljiv, koji nas je pre­poz­nao još kao klin­ce i imao tu hra­brost da nas nauči slo­bo­di stva­ra­nja, kaza­la je povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti i nara­to­ri­ca kul­tur­ne povi­jes­ti Pule Gorka Ostojić Cvajner. Iz boga­tog nas­lje­đa koje je Boško osta­vio Puli, izdvo­ji­la je nje­go­vu magič­nu ori­gi­nal­nost koju je ugra­dio u MAFAF, kao i orga­ni­za­ci­ju prvog doče­ka olim­pij­skog pobjed­ni­ka Mate Parlova na pul­skom Korzu.

„Ne rađa­ju se tak­vi lju­di čes­to, a kada odu, valja ih sla­vi­ti. Klupica na Monte Zaru gdje je sva­kod­nev­no pro­la­zio je mini­mum za mak­si­mum kakav je Boško bio. No on ne bi bio takav da nije imao svo­ju Roz, svo­ju strp­lji­vu, moć­nu, malu, žila­va, čvr­stu supru­gu Rozanu i svo­ju  kćer­ku div­lju Magdu, pra­vu nas­ljed­ni­cu nje­go­vog duha i inte­lek­ta. Jedinstvenu Magdu obli­ko­va­li su takav nevje­ro­ja­tan otac i isto tak­va maj­ka, hva­la im, kaza­la je Gorka Ostojić Cvajner i kao pred­sjed­ni­ca grad­skog Odbora za utvr­đi­va­nje pri­jed­lo­ga ime­na uli­ca i trgo­va, istak­nu­la da nikad ni jed­na zamol­ba nije tako brzo rije­še­na kao ovo ini­ci­ja­ti­va. „Ova sta­za otvo­ri­la je novi put da se zahva­li­mo čas­nim lju­di­ma gra­da Pule“, zaklju­či­la je.

- Dan je buro­vit, upra­vo kakav je moj otac bio, kaza­la je Magdalena Vodopija i zahva­li­la Gradu Puli, pul­skom gra­do­na­čel­ni­ku Filipu Zoričiću, Odboru za ime­no­va­nje uli­ca i trgo­va, a poseb­no Barbari Raunić iz Grada Pule, koja je u rekord­nom roku odra­di­la sve for­mal­nos­ti i obim­nu papi­ro­lo­gi­ju da se upra­vo u vri­je­me odr­ža­va­nja u 30. Sajma dogo­di otva­ra­nje Staze Boška Obradovića na Monte Zaru.

„Ovdje sam i dalje mala Magda s Monte Zara, mala Rozina i Boškova kći, mala kći veli­kog, dobrog oca, neo­bič­nog i ose­buj­nog. Boško je bio čovjek pri­ča i uljep­ša­vao je naše živo­te. Monte Zaro je bio nje­gov Camelot, nje­gov ‘čarob­ni bri­jeg’, nje­go­va Arkadija. Tu nas je učio da Pulu gle­da­mo s nje­nih visi­na i da dije­li­mo uzbu­đe­nje ovog pros­to­ra. Nazdravimo Bošku, kaza­la je Magdalena Vodopija, a s raz­gla­sa na Monte Zaru pušta­la se glaz­ba ben­do­va i pje­va­ča za koje je Boško napi­sao sti­ho­ve – Anelida, Atomskog sklo­ni­šta, gru­pa Tingl Tangl, Gori uši, Pepel in kri, te Alfreda Kocijančića, Lidije Percan, Tonija Kljakovića, Višnje Korbar, Jadranke Stojaković, Ive Kraljić…

Staza Boška Obradovića novi je pul­ski urba­ni topo­nim koji je upi­san u pul­ski stra­da­rij odlu­kom pul­skog Gradskog vije­ća od 25. stu­de­nog 2004., a na ini­ci­ja­ti­vu Udruge Sa(n)jam knji­ge u Istri. Pokrenuta je uz jubi­lar­ni 30. Sajam kako bi se i na ovaj pose­ban način traj­no obi­lje­ži­lo sve što je Boško Obradović, osni­vač Sa(n)jam knji­ge u Istri, dao Puli svo­jom nepre­suš­nom maštom i kre­ativ­noš­ću na podru­čju glaz­be, spor­ta, kaza­li­šta, fil­ma, novi­nar­stva te rada s dje­com i mla­di­ma. Iako Boško Obradović nije među nama već goto­vo 30 godi­na, on je i danas svo­jim umjet­nič­kim i druš­tve­nim dje­lo­va­njem utis­nut u lju­de svo­ga gra­da, nji­ho­va sje­ća­nja i uspo­me­ne, zapam­ćen kao pjes­nik i „zubar koji pje­va“, „vizi­onar s Monte Zara“, pokre­tač i sudi­onik naj­z­na­čaj­ni­jih kul­tu­ro­lo­ških ini­ci­ja­ti­va novi­je pul­ske povi­jes­ti. Boško Obradović poseb­no je bio vezan upra­vo za Monte Zaro. Tu je pro­veo cije­li svoj život u Puli, a Monte Zaro je i imao poseb­no mjes­to u nje­go­voj poezi­ji. Zvali su ga i „vizi­onar s Monte Zara“, i nema sum­nje da su broj­ne od nje­go­vih ide­ja i ini­ci­ja­ti­va koje Pula danas živi, upra­vo rođe­ne na glav­noj sta­zi  pul­skog par­ka Monte Zara kojeg je toli­ko volio. Staza Boška Obradovića, zapra­vo je sama pro­naš­la svo­je mjes­to i ime.

Boško Obradović (Sinj, 7. trav­nja 1938. – Pula, 22. srp­nja 1997.) bio je pjes­nik, istak­nu­ti dje­lat­nik u kul­tu­ri (kaza­li­šte, film, radio, novi­nar­stvo) i spor­tu, ini­ci­ja­tor, osni­vač i orga­ni­za­tor broj­nih kul­tur­nih pro­gra­ma te sport­skih i zabav­nih mani­fes­ta­ci­ja u Puli. Nakon ško­lo­va­nja u Sinju, Sarajevu, Beogradu i Ljubljani, u Pulu se dose­lio 1958. godi­ne. Cijeli svoj ose­bu­jan pro­fe­si­onal­ni i umjet­nič­ki put, Boško Obradović posve­tio je Puli, svom gra­du u kojem su i danas živi nje­go­vi kre­ativ­ni i stva­ra­lač­ki tra­go­vi. O tome, izme­đu osta­log, svje­do­če i nje­go­vi sti­ho­vi i esej „Pokušaj biogra­fi­je“ iz zbir­ke pje­sa­ma „Postajem sam sebi drug“, objav­lje­ne 1983. u izda­nju pul­ske Istarske nak­la­de. Autor je i sli­kov­ni­ce za dje­cu „Kad se more u srce sakri­je, kad bro­do­vi u srce uplo­ve“ (1984.), a pos­t­hum­no je tiska­na nje­go­va pjes­nič­ka zbir­ka „Godine njež­nos­ti“ (1998.).

Dvije godi­ne nakon svog dola­ska u Pulu, 1960., Boško Obradović je dose­lio na Monte Zaro. Kroz svo­ju je poezi­ju, poma­lo je možda i mis­ti­fi­ci­rao ovo pul­sko nase­lje, i tako u novi­joj povi­jes­ti Pule stvo­rio urba­ni mit o Monte Zaru. S Monte Zara je u svi­jet kre­nu­la i naj­poz­na­ti­ja Boškova glaz­be­na pri­ča veza­na uz Atomsko sklonište…

Dok je u naj­ši­roj jav­nos­ti Boško Obradović poz­nat  kao osni­vač rock sas­ta­va Atomsko sklo­ni­šte i ute­me­lji­telj pul­skog Sa(n)jam knji­ge u Istri, jed­na od naj­s­naž­ni­jih odli­ka nje­go­vog umjet­nič­kog i pro­fe­si­onal­nog rada i stva­ra­nja bila je mul­ti­dis­ci­pli­nar­nost uz nepre­suš­nu kre­ativ­nost i mašto­vi­tost. Bio je pjes­nik, reda­telj, orga­ni­za­tor, pro­du­cent, dje­lat­nik u kul­tu­ri i sport­ski dje­lat­nik čija dje­la su utka­na u memo­ri­ju Pule i nje­nih gra­đa­na. Boško Obradović jedan je od naj­z­na­čaj­ni­jih kre­ato­ra vibrant­ne umjet­nič­ke sce­ne Pule iz dru­ge polo­vi­ce 20. sto­lje­ća, a broj­ne ini­ci­ja­ti­ve reali­zi­rao je sa svo­jim kole­ga­ma i pri­ja­te­lji­ma kao dio inte­lek­tu­al­ne jez­gre okup­lje­ne oko časo­pi­sa Istarski borac, Kino klu­ba Jelen, MAFAF‑a i Filmskog fes­ti­va­la. Između osta­log, počet­kom 90-ih , u vri­je­me rata, ini­ci­ra i osmiš­lja­va pro­jekt „Nulti meri­di­jan“ oko kojeg je oku­pio dese­tak pul­skih i istar­skih glaz­be­ni­ka, likov­nih umjet­ni­ka, arhe­olo­ga, znans­tve­ni­ka, arhi­te­ka­ta… Glavna teza ovog nje­go­vog izva­n­vre­men­skog pro­jek­ta jest da su nam Englezi „ukra­li“ Nulti meri­di­jan. Po Bošku, Nulti Meridijan pro­la­zi, narav­no, Monte Zarom.