(Ne)vidljivi – mladi u kulturi: Premijera predstave za djecu „Tepih na ražnju“

Tekst Boris VINCEK • Fotografije Alen DRAGOJEVIĆ iz arhiva INK-a

09.12.2024.

Premijera pred­sta­ve za dje­cu „Tepih na raž­nju“ auto­ri­ce Jasne Jasne Žmak, a u reži­ji Hrvoja Korbara odr­ža­na je u petak, 6. pro­sin­ca u dvo­ra­ni Ciscutti Istarskog narod­nog kaza­li­šta Gradskog kaza­li­šta Pula. „Tepih na raž­nju“ ja nakon „Pisma na kra­ju šume“ dru­gi dram­ski tekst za dje­cu dra­ma­tur­gi­nje i spi­sa­te­lji­ce Jasne Jasne Žmak, a 2018. godi­ne nagra­đen je dru­gom nagra­dom na natje­ča­ju Mali Marulić.

Izvođači Laura Čerina, Ema Šunde, Lidija Penić-Grgaš, Josip Ledina, Igor Jurinić, Ivan Raffaelli i Luka Mihovilović vode mla­de gle­da­te­lje u šumu u kojoj prvo upoz­na­je­mo sum­nji­ča­vu krti­cu i pri­ja­telj­ski ras­po­lo­že­nu vje­ve­ri­cu. U svo­joj igri susre­ću malog raku­na koji je pao u pro­va­li­ju i kojeg uz par pre­pir­ka spa­ša­va­ju, no tu nas­ta­ju prvi pro­ble­mi – nit­ko ne razu­mi­je što rakun govo­ri. U potra­zi za rje­še­njem vode ga kod dok­to­ra ježa koji ne uspi­je­va doku­či­ti u čemu je pro­blem. Upućuju se zatim svi dub­lje u šumu gdje sret­nu sovu koja tako­đer čud­no govo­ri. Mali rakun ih uspi­je­va nago­vo­ri­ti da ga vode kući gdje upoz­na­ju tatu raku­na koji muca, ali kojeg na sre­ću svi razu­mi­ju. Uspostavlja se na kra­ju da je jezič­nu zbr­ku stvo­rio pro­fe­sor zec koji zahva­lju­ju­ći napit­ci­ma s ludim glji­va­ma želi nauči­ti sve jezi­ke svi­je­ta, ali usput pomi­je­ša jezi­ke sta­nov­ni­ka šume…

„Tepih na raž­nju“ je vrlo jed­nos­tav­na pri­ča o nera­zu­mi­je­va­nju, sum­nji­ča­vos­ti, stra­hu od stra­na­ca i nepoz­na­tog koja se zahva­lju­ju­ći tru­du svih okup­lje­nih na kra­ju dobro zavr­ši. Iako je pre­dvi­đe­na za dje­cu manjeg uzras­ta mno­gi­ma je u publi­ci „čudan“ govor živo­ti­nja bio sko­ro pa nera­zum­ljiv. Dok su kalam­bu­re brzo pohva­ta­li, kao i govor raku­na koji je sve samo­glas­ni­ke zami­je­nio slo­vom i, taj­ni jezik P kojim govo­ri sova (gdje se nakon sva­kog samo­glas­ni­ka doda slo­vo p i zatim pono­vi samo­glas­nik koji mu je pret­ho­dio) bio im malo teži zalogaj.

Predstava je edu­ka­tiv­nog karak­te­ra pa uči dje­cu o važ­nos­ti jezi­ka, tole­ran­ci­je raz­li­či­tos­ti, vri­jed­nos­ti otvo­re­ne komu­ni­ka­ci­je i surad­nje kojom se rje­ša­va­ju i naj­kom­pli­ci­ra­ni­ji pro­ble­mi. Radnju kra­si sce­no­gra­fi­ja Liberte Mišan koja je jed­nos­tav­na i blag­dan­ska, a nena­met­lji­ve kos­ti­me koji bla­go ozna­ča­va­ju karak­te­ris­ti­ke živo­ti­nja izra­di­la je Desanka Janković. Prigodnu i zabav­nu glaz­bu skla­dao je Carlos Anders Fagin dok obli­ko­va­nje svje­tla pot­pi­su­je Saša Fistrić. Za scen­ski pokret i kore­ogra­fi­ju se pobri­nu­la Andrea Gotovina koja je na vrlo efek­t­ni način uklo­pi­la živo­tinj­ske pokre­te koji pred­sta­vi daju još više čari.

Kao što to ina­če biva i u ovoj pred­sta­vi za dje­cu ima i šala koje će razu­mje­ti samo rodi­te­lji pa je na auto­ri­ci Žmak bio težak zada­tak da (osim što je mora­la osmis­li­ti „čud­ne“ jezi­ke) stvo­ri dvi­je raz­li­či­te razi­ne tek­s­ta. Iako su fore za odras­le veći­nom bile dobre, puno su efek­t­ni­je bile one nami­je­nje­ne dje­ci. Sve u sve­mu „Tepih na raž­nju“ je tekst koji vrlo dobro funk­ci­oni­ra i koji uspi­je­va pli­je­ni­ti paž­nju do samog kra­ja gdje se sve zavr­ši sa zaraz­nom pje­smom čije će laj­t­mo­ti­ve naj­mla­đi u publi­ci s lako­ćom zapamtiti.

Reprize pred­sta­ve su na ras­po­re­du kako sli­je­di: 10. pro­sin­ca u 9 i 11 sati, 11. pro­sin­ca u 9, 11 i 18 sati te 12. pro­sin­ca u 9 i 11 sati.

Ovaj tekst sufi­nan­ci­ran je sred­stvi­ma Fonda za poti­ca­nje raz­no­vr­s­nos­ti i plu­ra­liz­ma elek­tro­nič­kih medija.