(Ne)vidljivi – mladi u kulturi: Otvorena izložba „Pisma sebi“ Tee Teodorović u HUiU galeriji
Tekst i fotografije Boris VINCEK
Izložba „Pisma sebi“ mlade umjetnice Tee Teodorović otvorena je u četvrtak, 23. siječnja u 19 sati, u pulskoj HUiU galeriji.

Izložba pod nazivom Pisma sebi predstavlja prostornu instalaciju “Pisma sebi Vol. 2” koja kombinira tekstualne intervencije i likovni izričaj kako bi istražila dinamike ranjivosti, opraštanja i osobne transformacije. Izloženo djelo predstavlja iskorak – odnosno korake koji sugeriraju postajanje vidljivim, konkretno, postajanje vidljivom osobom. Pitanje identiteta kao kulturološkog konstrukta, dinamike postajanja u kojoj se miješaju očekivanja sredine, otkrivanje razlika i vlastitosti svakoga pojedinačno, no i učenja o sebi kao i prihvaćanja sredine ili prihvaćanja razlike u sredini koja nameće svoja očekivanja.

- Oni koji su bili kod nas na „Što ti moraš?“ Eni Blašković zasigurno će primijetiti sličnost s izložbom „Pisma sebi“ Tee Teodorović. Njena je tematika bila moranje, dakle nešto što ona mora u životu, a Teina je još intimnija jer je našla način kako da prikaže teža razdoblja u životu i svoje nesigurnosti, kazala je Kristina Nefat iz HUiU.
Autorica je napomenula da s ovim radom započela dok je bila na fakultetu te da je ralila s podrškom mentorice. Ideja je bila postaviti intimni dnevnik u prostoru gdje svoje misli i sjećanja tiska u glinu.

- Sama je glina različita – od porculana, preko šamotne, sve do bijele gline. Taj sam rad započela 2018. godine i planiram ga raditi cijeli život pa on konstanto raste, kazala je Teodorović na otvaranju.
U razgovoru s autoricom htjeli smo prvo doznati kako je nastala prvotna ideja za ovaj rad.

- Sve je počelo s time što sam akademske godine 2018/2019 na nastavu dolazila ne baš u dobrom stanju što je mentorica primijetila pa me je potaknula da, ako o tome ne mogu pričati onda pokušam to izreći kroz umjetnost. Uzela sam komad gline, izvaljala ga i zahvaljujući slovnim „pečatima“ za kekse koje mi je dala mentorica, otisnula sam ono što osjećam. Tako sam počela ispisivati emocije koje sam osjećala – bilo da je to strah, ljubav ili sramota. Od tih jednostavnih početaka krenula sam dalje pa sam počela otiskivati i neke pjesničke stihove koje sam pronalazila u knjigama ili na internetu, a na kraju sam prešla na izjave koje sam sama sebi govorila, kazala je Teodorović.

Autorica naglašava da su početne rečenice bile dosta kratke jer je htjela ostati na simboličkom nivou koji ne otkriva sve.
- S vremenom se sve više otvaram pa su tako rečenice duže i kompleksnije – znam na jednu pločicu napisati nešto što je o meni rečeno, a na drugoj dati svoj komentar na to. Drugim riječima vodim razgovor sama sa sobom kroz proces rada.
Sudeći po samom broju radova koji su izloženi u galeriji HUiU uz napomenu da nije izložila sve, zanimalo nas je da li je postala „ovisna“ o takvom načinu izražavanja.

- Ima istine u tome, ali imam ja i druge radove. Kao što sam rekla na otvaranju, zacrtala sam si da ću ga nadopunjavati cijeli život. Imam ideju da ga predstavim u nekom puno većem prostoru kao što je recimo jedna industrijska hala koja ima i unutarnji i vanjski prostor. Sve je to išlo postepeno jer sam ga u početku radila za sebe, ali kad sam ga odlučila izložiti shvatila sam da se dosta ljudi pronađe u ovim mojim mislima pa me to vodi da nastavim dalje, kazala je Teodorović.
Djelo „Pisma sebi“ poziva publiku da se uključi: čitanjem, šetnjom i interakcijom unutar instalacije. Instalacija se prilagođava prostoru, formirajući stupove, tunele, redove ili slobodne viseće kompozicije, uvijek iznova reinterpretirajući svoje značenje.

Tea Teodorović je 2019. stekla akademski naziv – Sveučilišna prvostupnica likovne pedagogije (univ. bacc. art) i te godine upisuje diplomski studij likovne pedagogije. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja nagrađena je od strane Primorsko – goranske županije za izvanredne likovne uspjehe, kao što je Domijada i Jesen na Sušaku. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama u Umagu, Rijeci, Zagrebu, kao što su to Poezija je zec iz šešira – uvertira u izložbu Vlade Marteka, MMSU Rijeka, Rijeka mini art – 3. Salon minijaturne umjetnosti, izložbe u sklopu projekata Rijeka 2020 – 27 susjedstva, 55. Zagrebački salon primijenjene umjetnosti itd.

U svome umjetničkom djelovanju, kroz različite medije, bavi se tematikom emocija, emocionalnih stanja, kao i mentalnih poremećaja, njihovih utjecaja na samu umjetnicu i društvo koje je okružuje. Ideja potječe iz samih emocionalnih staja umjetnice, njene borbe s depresijom i anksioznosti, odnosno djela prvobitno nastaju u svrhu potrebe, terapije i pomoći umjetnici. Ona su proces ozdravljanja. Kroz različite medije i istraživanja, kombinacijom snage riječi i likovnog izražavanja, ona nastoji publici približiti još uvijek taboo temu emocionalnih „poremećaja“. Naglašava potrebu mladih za svojim glasom, kritizira današnje društvo, te nastoji promijeniti odnose prema samoj temi. Umjetnica nevidljive rane nastoji učiniti vidljivima.

Izložba i program HUiU galerije financirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Grada Pule – odjel za kulturu, Zaklade Kultura nova i Istarske županije – odjel za kulturu i zavičajnost. Izložba ostaje otvorena do 14. veljače i može se razgledati od ponedjeljka do petka, od 12 do 20 sati.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.