Ples, glazba i drama na daskama INK‑a u siječnju i veljači

B. V.

08.01.2025.

Istarsko narod­no kaza­li­šte Gradsko kaza­li­šte Pula nas­tav­lja svo­ju sezo­nu nazva­nu Oda srcu u siječ­nju i velja­či s mnoš­tvom raz­no­vr­s­nih programa.

Plesna pre­mi­je­ra sezo­ne Ode srcu je „S Robertom“ (21. i 22. velja­če), izved­be­ni solo u kojem istra­ži­va­nje proš­los­ti ozna­ča­va teme­lje pro­ji­ci­ra­nja i stva­ra­nja dje­la i kore­ograf­skog voka­bu­la­ra u sadaš­njos­ti. Kao kon­cep­tu­al­na okos­ni­ca rada tako se uspos­tav­lja auto­re­fe­ren­ci­jal­nost, a sama izved­ba svo­je­vr­s­no je suoča­va­nje s Robertom Milevoj unu­tar i izvan ple­sa, ali i puto­va­nje kroz dva deset­lje­ća auto­ri­či­na rada na pro­fe­si­onal­noj ples­noj sceni.

Nova 2025. godi­na u INK‑u otva­ra se s reci­ta­lom Lovre Marušića (14. siječ­nja), dobit­ni­ka niza priz­na­nja na među­na­rod­nim pija­nis­tič­kim nagra­da­ma, za kojeg kri­ti­ka kaže da su mu mis­li i umjet­nič­ka ima­gi­na­ci­ja brži od prsti­ju, a koji će se pred­sta­vi­ti izbo­rom iz opu­sa Beethovena, Sibeliusa, Schuberta i Liszta.

Od ples­nih izved­bi valja istak­nu­ti komad „Priprema za sadaš­nje“ (15. siječ­nja) u kore­ogra­fi­ji Ane Kreitmeyer i dra­ma­tur­gi­ji Nine Gojić, pred­sta­vu koja plo­vi od ank­si­oz­nos­ti do bor­be­nos­ti zara­nja­ju­ći u mrak i povi­še­no svje­tlo, bave­ći se poku­ša­jem afek­tiv­nog sna­la­že­nja u iza­zo­vi­ma koje kli­mat­ska kri­za pos­tav­lja pred nas.

„Screenagers vol. 2“ (21. siječ­nja) Giuseppea Chica i Barbare Matijević zamiš­lje­na je kao reflek­siv­ni, DIY mju­zikl u kojem, iz osob­nog iskus­tva i u prvom licu, izvo­đa­či­ca pred­stav­lja intim­nu kolek­ci­ju pje­sa­ma o opskur­nim emo­ci­ja­ma koje osje­ća, ali za koje ne uspi­je­va pro­na­ći riječ u sva­kod­nev­nom živo­tu. Njezina je misi­ja kroz pje­sme uhva­ti­ti frus­tra­ci­je, boli, rados­ti i pori­ve koji luta­ju div­lji­nom nje­zi­ne psi­ho­lo­ške unu­traš­njos­ti – unu­traš­njos­ti koja neo­bič­no pod­sje­ća na naš umre­že­ni medij­ski kra­jo­lik, a s kojim će se gle­da­te­lji tije­kom pred­sta­ve moći pove­za­ti putem svo­jih pamet­nih telefona.

Izvedba „Kompas“ (29. siječ­nja) Simonea Aughterlonyja, Petre Hrašćanec i Saše Božića, nas­ta­la u okvi­ru dvo­go­diš­njeg istra­ži­vač­kog pro­jek­ta Twins koji je pokre­nu­la umjet­nič­ka orga­ni­za­ci­ja 21:21, oprez­no plo­vi pre­ma razu­mi­je­va­nju stran­ca, dok razu­mi­je­va­nje izostaje.

Koreografkinja Silvia Marchig gos­tu­je s ples­nom izved­bom „Oh, Mary Shelley“ (13. velja­če), koja je, tako­đer, i kon­tra­dik­tor­ni izved­be­ni eks­pe­ri­ment i umjet­nič­ko istra­ži­va­nje pri­vi­da cje­lo­vi­tos­ti ljud­skog tije­la i iden­ti­te­ta, potak­nu­ta vlas­ti­tim iskus­tvom tje­les­nos­ti kao flu­id­ne kate­go­ri­je, tije­la koje je stal­no u pro­mje­ni, koje je samo pri­vid­no jedins­tve­no, cje­lo­vi­to i zdra­vo (ili ne).

Dramski pro­gram u novoj godi­ni otva­ra komad Stephena Evansa i Marka Torjanca „Tere i Luce“ (16. siječ­nja), humo­re­ska i sati­ra koja nas pozi­va da se suoči­mo ne samo sa sami­ma sobom, već i s pita­njem kako druš­tvo i nje­go­ve vri­jed­nos­ti utje­ču na nas i naše osob­ne vri­jed­nos­ti, sta­vo­ve, prin­ci­pe i odlu­ke, uz oba­vez­no cinič­no pro­tu­pi­ta­nje: „Zašto su Tere i Luce, hrvat­ske Thelma i Louise?”.

Od gos­tu­ju­ćih dram­skih izved­bi valja spo­me­nu­ti komad Carla Goldonija „La moglie sag­gia • Mudra žena“ (7. i 8. velja­če), u reži­ji Giorgia Sangatija i pro­duk­ci­ji Talijanske dra­ma HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i Teatro Stabile del Veneto, te „Prekid pre­ko veze“ (10. velja­če) Tristana Petitgirarda, u reži­ji Krešimira Dolenčića i pro­duk­ci­ji Kazališta Moruzgva. Nadalje, u reži­ji Ivana Planinića valja spo­me­nu­ti gos­to­va­nje pred­sta­ve „Doviđenja na nebu – raz­go­vo­ri s Krležom“ (25. velja­če), nas­ta­le pre­ma moti­vi­ma spi­sa Predraga Matvejevića, u kojoj se pre­no­si dvos­tru­ko svje­do­čans­tvo: Matvejevićevo o Krleži kao neukro­ti­vom sugo­vor­ni­ku te Krležino vlas­ti­to o nje­go­vom umjet­nič­kom i poli­tič­kom životopisu.

Od pro­gra­ma Tribina i jav­nih pre­da­va­nja, Predikata, valja spo­me­nu­ti zanim­lji­vo pre­da­va­nje o neuro­bi­olo­gi­ji emo­ci­ja Vide Demarin (20. sije­čanj) i o apo­ri­ja­ma jezič­nog stan­dar­da Mate Kapovića (24. velja­če), kao i tri­bi­nu s jed­nim od pioni­ra našeg arti­vis­tič­kog, poli­tič­kog i par­ti­ci­pa­tiv­nog kaza­li­šta, čija sku­pi­na Montažstroj na europ­skoj sce­ni egzis­ti­ra već 35 godi­na, Borutom Šeparovićem (30. siječnja).

Tijekom siječ­nja i velja­če INK će repri­zi­ra­ti i svo­je dosa­daš­nje uspješ­ni­ce, „3plet“ Andree Gotovina (17. i 18. siječ­nja), „Ljudski glas“ (31. siječ­nja i 1. velja­če) u reži­ji Juga Đorđevića i „Samo kraj svi­je­ta“ u reži­ji Matije Ferlina (24. i 25. siječnja).