Desetljeće rada na toleranciji i prihvaćanju različitosti
Bez margina: Projekt „Baš smo cool tako jednaki, a tako različiti“
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhiva udruge Visoki jablani
Projekt „Baš smo cool tako jednaki, a tako različiti“ s partnerskim udrugama i osnovnim školama diljem Hrvatske, provodi riječka Udruga Visoki jablani, a kako smo doznali od voditeljice projekta i predsjednice Udruge, Mihaele Jović Karešin, prošli je tjedan proveden i u istarskim osnovnim školama.

„Interaktivne radionice o izazovima djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, njihovim ljudskim pravima i sposobnostima za ravnopravno sudjelovanje u obrazovanju i društvenom životu, potrebnoj društvenoj potpori i načinima na koje djeca mogu pomoći svojim vršnjacima te o prednostima koje različitost unosi u naše živote i društvo u cjelini provođene su prošli tjedan u tri istarske osnovne škole: OŠ Monte Zaro u Puli, OŠ Jurja Dobrile u Rovinju te TOŠ-SEI “Bernardo Benussi” Rovinj-Rovigno. Svrha ovih radionica za učenike od 1. do 8. razreda osnovnih škola je doprinijeti zaštiti mentalnog zdravlja djece i širenju kulture tolerancije, razumijevanja i prihvaćanja različitosti, a sve s ciljem prevencije i suzbijanja vršnjačkog nasilja“, kaže nam Jović Karešin.
Radionice prilagođene djeci
Djeci putem radionica pristupaju na njima zanimljiv način. „Onim manjima, od 1. do 4. razreda, uz pomoć crtanog filma o dječaku ili djevojčici s poteškoćama, koji pogledaju na početku radionica, a starijima od 5. do 8. razreda kroz dječji avanturistički roman „Štagalj na jezeru Gun“, u kojem je glavni junak dječak s cerebralnom paralizom, a koji predstavlja čitavu lepezu vršnjačkih odnosa. Na temelju crtića i knjige oblikujemo interaktivne radionice. Uvažavanje i prihvaćanje različitosti postaje poticaj u procesu učenja i poučavanja“, kaže Jović Karešin.
Osigurali su različita didaktička pomagala i opremu (zvučna lopta, bijeli štap, laptop sa zvučnim čitačem, taktilne društvene igre i sl.) kao informativni moment o načinima potpore djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.

„Djeca uče iskustveno, stavljamo ih u različite situacije da iskuse kako je to biti slijep, gluh, ne moći verbalizirati nešto. Povežemo im oči, damo slušalice, igramo se pantomime, učimo znakovni jezik. Sudjeluju i nastavnici i stručno osoblje. Radionice provode tri do četiri edukatorice od kojih su neke i same osobe s invaliditetom. Ove godine bi nam se trebao pridružiti i novi član tima, Fant, pas vodič naše nove kolegice. Uglavnom, vrlo je živo i veselo. Kroz raspravu o knjizi i crtiću, interaktivne igre te brojna pitanja koja imaju, djeca uče o različitostima, toleranciji, nenasilnoj komunikaciji, međusobnoj podršci, ljudskim pravima i obvezama. Na kraju im podijelimo priznanja na Brailleovom pismu, što potakne raspravu o novim tehnologijama i olakšanoj komunikaciji“, opisuje.
Dječjim krimićem, koji učenici dobiju na poklon i pročitaju kao izbornu lektiru, ujedno je pokrenuta i Biblioteka VISOKI JABLANI za ljudska prava i jednake mogućnosti. Roman „Štagalj na jezeru Gun“, američkih autora Johnniea Tuitela i Sharon Lamson, prva je i jedina knjiga u Hrvatskoj koja je, zahvaljujući partnerima iz Centra UP2DATE, istovremeno objavljena u standardnom crnom tisku, na Brailleovom pismu i u digitalnom formatu prilagođenom slijepim i slabovidnim osobama te svima onima koji iz različitih razloga ne mogu čitati standardnu tiskanu knjigu.
Aktivni na radionicama
Djeca najlakše uče kroz igru i iskustveni doživljaj stoga su vidno počela razumijevati različitosti i shvatila da je loša komunikacija izvor svih njihovih neslaganja i sukoba: „Kroz razgovor su shvatili na koji način im je društveno nametnuto tzv. savršenstvo, da ono ne postoji i da su njihove frustracije, koje dolaze od nemogućnosti da ostvare taj društveni ideal „savršenstva“ kroz materijalno, nepotrebne jer to nisu prave vrijednosti koje njih čine dobrim ljudima i vrijednim članovima društva. Posebno smo naglasak u razgovorima s djecom stavili na štetne utjecaje digitalnih tehnologija i generalno ekrana na kojima djeca provode jako puno vremena, a što im vidno narušava motoriku, kognitivne sposobnosti, osjećaj empatije i sposobnost koncentracije“.

Kako kaže Jović Karešin, djeca su prekrasna, iskrena i nevjerojatno inspirativna. „Posjeduju veliku empatiju i ljubav u srcima, pogotovo mališani od 1. do 4. razreda s kojima se često i izgrlimo na kraju radionica jer u toj dobi još uvijek većina nije obeshrabrena u iskazivanju nježnosti i zadovoljstva. Do sada su svi razredi, bez izuzetka, bili izuzetno razigrani i aktivni u radionicama. Djeca su znatiželjna, kreativna i najbolje uče kroz igru o međusobnom razumijevanju i podršci. Iz zadovoljstva i reakcija učenika tijekom i nakon radionica, zaključujemo da je gotovo 100% uključenih učenika i učenica iskusilo koji sve oblici razvojnih poteškoća u komunikaciji među njima postoje, u kojoj mjeri smo svi drugačiji i na koji način se ophoditi i komunicirati jedni s drugima na tolerantan način, pun razumijevanja i podrške“.
Hvalevrijedan projekt
Projekt u partnerstvu provode Udruga VISOKI JABLANI iz Rijeke, Udruga „Poseban prijatelj“ iz Dubrovnika, Centar UP2DATE iz Zagreba te Udruga ALTERNATIVA iz Pule.

„Ovo nam je jubilarna deseta godina provedbe. Projektom je do sada obuhvaćeno preko 3.500 učenika i učenica te oko 300 prosvjetnih djelatnika i djelatnica u 17 osnovnih škola diljem Hrvatske. Za 4 godine, od lipnja 2022. do svibnja 2026. godine, sredstva su osigurana kroz natječaje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih i Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike za provedbu u deset osnovnih škola na području Istarske, Primorsko-goranske, Vukovarsko-srijemske i Dubrovačko-neretvanske županije: OŠ Monte Zaro Pula, OŠ J. Dobrile Rovinj, OŠ V. Nazora Rovinj, TOŠ-SEI “Bernardo Benussi” Rovinj-Rovigno, OŠ Cavtat, OŠ Montovjerna Dubrovnik, OŠ Lovas, OŠ Kantrida Rijeka, OŠ Zamet Rijeka i OŠ Malinska-Dubašnica. Projekt također podupiru Grad Rovinj, Općina Lovas, Grad Dubrovnik i Općina Malinska-Dubašnica“, rekla nam je Jović Karešin.
Pilotirali su projekt školske godine 2015⁄16. u partnerstvu s pet škola u Dubrovniku, Rovinju i na Lastovu, a pilot su sufinancirali tadašnje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Grad Dubrovnik i Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva iz Pule. Pilot je široko promoviran, nakon čega su se javile nove škole i nove jedinice lokalne samouprave iz cijele Hrvatske za suradnju. Javljali su im se i pojedinačno roditelji sa željom da se projekt provede u školama u koje idu njihova djeca.
U školskoj godini 2016⁄17., zahvaljujući financijskoj potpori Zaklade „Hrvatska za djecu“ i UNIQA osiguranja, u projektu sudjeluje 6 OŠ iz Istre i zaleđa Dalmacije: OŠ Veruda iz Pule, OŠ P. Studenca iz Kanfanara, OŠ Svetvinčenat, OŠ M. Begovića iz Vrlike, OŠ V. Nazora iz Škabrnje te OŠ Kistanje.
„Postigli smo željeni kontinuitet i narednih godina te svake godine uključujemo u projekt nove škole i nove razrede osnovnoškolaca s područja cijele Republike Hrvatske“, napomenula je.

Projekt ide dalje
Provedba projekta nastavlja se najmanje iduće dvije godine zahvaljujući potpori Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.
„Upravo smo u razradi projekta za natječaj Grada Rijeke kako bismo obuhvatili sve razrede u partnerskim školama u Rijeci i eventualno proširili projekt na nove škole. Za nastavak projekta i provedbu u novim obrazovnim ustanovama javile su nam se brojne škole, ali i vrtići, s područja cijele Hrvatske te također i zainteresirani roditelji. Održivosti projekta uvelike doprinosi široka promocija, uključujući aktivnost na društvenim mrežama i Facebook Grupi potpore :dislike: za nasilje, koja podiže razinu javne svijesti u lokalnim zajednicama, ali i šire na razini cijele Hrvatske, o potrebi za jačanjem tolerancije i suzbijanjem vršnjačkog nasilja, socijalnom integracijom svih društvenih skupina, ali i za potrebnom podrškom najmlađim članovima zajednice u odrastanju i formiranju u sretne ljude. Smatramo da bi se ovakva edukacija trebala sustavno provoditi u školama i pokušat ćemo barem lobirati za sustavno financiranje iz državnog i lokalnih proračuna jer želimo da projekt postane kontinuirani program edukacije u školama s novim generacijama učenika“, zaključuje Jović Karešin.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.