Izložba „T.F.I.D. (The Future is Dead)“ u galeriji Novo

B. V.

20.02.2025.

Labin Art Express XXI i gale­ri­ja Novo orga­ni­zi­ra­ju izlož­bu „T.F.I.D. (The Future is Dead)“ koja će biti otvo­re­na u čet­vr­tak, 27. velja­če u 20 sati u pul­skoj gale­ri­ji Novo (Laginjina 7). Na izlož­bi će izla­ga­ti Edward Quist, Bruce LaBruce, John Duncan, Paul Kendall, Pan Sonic, Ilpo Väisänen, Alan Vega, Alex Rutterford, Paul Stein i Sz. Berlin ± Panic, a kus­tos izlož­be je Edward Quist koji dje­lu­je pod ime­nom Embryoroom.

„„T.F.I.D. (The Future is Dead)“ odva­žan je i ino­va­ti­van film­ski i izlož­be­ni pro­gram, do sada pred­stav­ljen u New Yorku, Šangaju, Mexico Cityju, Wroclawu i Tokiju. Dok je kon­cept kons­tan­tan, sva­ko nomad­sko izda­nje ima svo­je raz­li­ke, pred­stav­lja­ju­ći novi mate­ri­jal i istra­žu­ju­ći nove teme. Program pred­stav­lja niz viso­ko napred­nih i vizi­onar­skih digi­tal­nih per­s­pek­ti­va o sadaš­njos­ti i kamo ona može vodi­ti. Na način na koji je nago­vi­jes­tio William Gibson, poku­ša­va una­pri­jed dati smi­sao fik­ci­ji koja ćemo usko­ro pos­ta­ti. Središnji dio T.F.I.D.-a u Puli je novi film Evil Spirit. Iako je film pri­prem­ljen una­pri­jed i tre­nut­na doga­đa­nja nisu izrav­no komen­ti­ra­na, jezi­ve para­le­le fil­ma su jas­ne. U nje­mu zlo­na­mjer­na, sve­pri­sut­na sila degra­di­ra i korum­pi­ra Ameriku. To je puto­va­nje u srce tame nalik noć­noj mori koje je ujed­no vizu­al­no fas­ci­nant­no. Kao Embryoroom, Edward Quist se osla­nja na svo­je dugo­go­diš­nje film­sko iskus­tvo i u svoj rad uno­si utje­ca­je dis­to­pij­skih ame­rič­kih i bri­tan­skih fil­mo­va bli­ske buduć­nos­ti iz 1970-ih i 1980-ih. Njegovu umjet­nič­ku vizi­ju upot­pu­nju­ju mrač­ni i atmo­sfe­rič­ni elek­tro­nič­ki zvuč­ni zapi­si. Kombinacija svih ovih ele­me­na­ta nalik je noć­noj mori, ali je i opči­nja­va­ju­će lijepa.

„Izložba tako­đer pru­ža hrvat­skoj publi­ci pri­li­ku da upoz­na neko­li­ko Quistovih rani­jih znans­tve­no-fan­tas­tič­nih fil­mo­va, kao i nje­go­ve surad­nje s istak­nu­tim elek­tro­nič­kim glaz­be­ni­ci­ma, uklju­ču­ju­ći Pan Sonic, Ilpa Vaisenena, Johna Duncana i Paula Kendalla. Suradnje obu­hva­ća­ju neke od naj­na­pred­ni­jih elek­tro­nič­kih glaz­bi i vizu­ala od 1990-ih do danas. U konač­ni­ci, gos­tu­ju­ći fil­mo­vi istra­žu­ju važ­na suvre­me­na teh­no­lo­ško-druš­tve­na pita­nja. Rutterfordov sablas­ni sce­na­rij pra­ti buđe­nje umjet­ne inte­li­gen­ci­je i nači­ne na koje bi mogla pore­me­ti­ti stvar­nost kada se pot­pu­no pro­bu­di. Embryoroomovo inten­ziv­no pre­ra­đi­va­nje fil­mo­gra­fi­je ozlo­gla­še­nog fil­ma­ša Brucea LaBrucea pos­tav­lja pita­nja umjet­nič­ke slo­bo­de i cen­zu­re, poseb­no u kon­tek­s­tu ras­tu­ćeg popu­liz­ma. Na kra­ju, Sz. Berlin ± Panic istra­žu­je nas­lje­đe raci­ona­lis­tič­kog indus­tri­ja­liz­ma 20. sto­lje­ća u 21. sto­lje­ću. Kakvo zna­če­nje ove ogrom­ne i štet­ne indus­trij­ske ruše­vi­ne ima­ju danas? Jesu li one samo upo­zo­re­nje o neus­pje­si­ma neo­s­tva­re­nih buduć­nos­ti, ili mogu biti i mjes­ta u koji­ma može­mo raz­miš­lja­ti i pro­na­ći pri­vre­me­no uto­či­šte od sadaš­njos­ti?“, navo­di se u opi­su izložbe.