Kulturna politika Istarske županije – perspektive kandidatkinje za županicu Sanju Radolović (SDP)
Tekst Boris VINCEK • Fotografije iz arhiva Kulturistre
Ususret ovogodišnjim lokalnim izborima, portal Kulturistra.hr je svim kandidatima za župana Istarske županije koji su službeno objavili svoju kandidaturu poslao pitanja za intervjue putem kojih želimo doznati nešto više o njihovim programima u domeni kulture. Svim smo kandidatima postavili ista pitanja koja su oblikovana na temelju ključnih strateških smjernica razvoja kulture Istarske županije i globalnih kulturnih dilema. Intervjue objavljujemo redoslijedom primitka odgovora i nakon finalne autorizacije kandidata. Ista ćemo pitanja proslijediti i ostalim mogućim kandidatima kada njihova kandidatura postane službena. U nastavku je intervju sa kandidatkinjom za župana Sanjom Radolović (SDP).
Smatrate li da kulturna politika treba biti usmjerena prvenstveno na razvoj umjetničkih formi i profesionalne kulturne produkcije ili bi trebala uključivati šire aspekte svakodnevnog života i sudjelovanja građana? Kako biste to uravnotežili u Istarskoj županiji?
- U programu javnih potreba u kulturi Istarske županije bi trebalo doći do laganog zaokreta upravo prema podršci institucionaliziranim projektima koji ujednačavaju, balansiraju i ostvaruju ponudu za i prema stanovništvu/konzumentima. Onaj dio programa financiranja iz programa javnih potreba u kulturi koji je usmjeren prema poticanju umjetničke i kulturne produkcije treba se usmjeriti prema poticanju stvaralaštva koji obilježava i čuva identitet Istre, u smislu da produkcija ima atribute autentičnog, bez obzira u kojem umjetničkom mediju nastaju. Pri tome naravno, ne mislim da cijelu potporu treba usmjeriti na folklor i etno, dapače potrebno je podržavati nove umjetničke prakse i lokalne umjetnike. Međutim sam program i proračun javnih potreba u kulturi nije dovoljno izdašan, pa je u tom smjeru potrebno napraviti određeni pomak u kojem će ishodi financiranja rezultirati kvalitetnijim projektima u području kulture.
Trebaju li kulturne institucije u Istri biti pod većom kontrolom regionalne vlasti ili biste podržali veću autonomiju i neovisnost u njihovom upravljanju? Smatrate li da je trenutni model upravljanja učinkovit?
- Istarska kulturna agencija (IKA) – bi trebala preuzeti aktivniju i operativnu ulogu u posredovanju kulturne ponude sa zadatkom balansiranja ponude da ponuda i izvedbe na cijelom prostoru budu ujednačene. IKA je danas nedefinirana, osnovana na postavkama Kulturne strategije Istarske županije za razdoblje 2014 – 2020. koja je nažalost ostala „skoro pa mrtvo slovo na papiru“, jer je osim lijepih želja i ideja, zapelo na realizaciji – dijelom iz razloga financija, a dijelom jer nije postojala politička volja da se realiziraju, odnosno „shvatilo se“ da je težak put i proces dolaska do rezultata (a i da nema baš kadrova koji su to u stanju realizirati). Smatram da je za kulturu na razini IŽ potreban veći fokus na stvaranje institucionalnih okvira koji će produkciju činiti dostupnom. U podržavanju produkcije važno je podržavanje onih projekata koji su relevantni, a na podlozi relevantnih projekata može se razvijati i međunarodna suradnja.
Treba li Istarska županija davati prioritet velikim, prestižnim kulturnim projektima s međunarodnim značajem ili bi naglasak trebao biti na podršci lokalnim i zajedničkim kulturnim inicijativama? Kako biste balansirali ta dva pristupa?
- Za početak ono što se mora osigurati jest kontinuirana dostupnost kulturne ponude koja utječe na razvoj i kulturni identitet lokalne zajednice. Danas, imamo situaciju da se iz programa javnih potreba za kulturu Istarske županije financiraju manifestacije i festivali za koje nije vidljivo kojem dijelu spektra publike pripadaju, i stoga ne bivaju valjano revalorizirani s obzirom na udio dodijeljenih sredstava. Sve lokalne tradicionalne manifestacije mogle bi kroz podršku i institucijski okvir Istarske kulturne agencije dobiti potrebnu stručnu i profesionalnu podršku pri samoj organizaciji koja bi omogućila nastavak održavanja i usmjerenje na programske, a ne produkcijske detalje. Za primjer IKA bi osigurala tehničku podršku, propagandu – dok se lokalni (mikro) organizatori onda mogu više posvetiti programskom djelu organizacije. I tako svoje manifestacije sadržajem činiti atraktivnijima.
Kako biste uskladili potrebu za kulturnim sadržajima koji privlače turiste s kulturnim programima koji su primarno namijenjeni lokalnom stanovništvu? Koje biste mehanizme koristili za ravnotežu?
- Kao regija koja ostvaruje velike turističke brojke u svim dimenzijama, a sukladno trendovima – odgovornost kreiranja i suradnje kulturno/umjetničkog sa turističkim sektorom postaje sve važnija. Razvidno je da je veliki „neistraženi“ prostor za integraciju i razvoj turističke ponude tijekom turističke sezone, stoga bi bilo potrebno otvoriti mogućnost/diskusiju – o objedinjavanju upravnih odjela za turizam i kulturu. Istarskoj županiji mora biti u interesu da „na van“ prema turističkoj industriji kulturna ponuda izgleda smislena, primjerena, održiva, kreativna, i dovoljno sinkronizirana da nadopunjuje turističku industriju. U „moru“ destinacijskih managment organizacija i zajednica, smatram da bi trebalo razmotriti poruku koja bi se poslala objedinjavanjem odjela.
Po zimi kultura, po ljeti turizam + kultura. Što naravno uključuje i brigu oko baštine, muzeja, povijesnih zgrada itd. Također, mnogim lokalnim umjetnicima i amaterima bi se olakšala integracija u turizam, čime bi umjetnici ostvarivali dodatne prihode. Time bi se fer i transparentno odvojile manifestacije i produkcije koje su sastavni dio lokalne ponude kulture, a koje manifestacije i produkcije imaju „turistički karakter“ u smislu da je njihova „konzumacija“ omogućena/namijenjena ne samo stanovništvu nego i turistima.
Kako biste podržali razvoj kulturnih i kreativnih industrija u Istri? Planirate li specifične mjere ili fondove za poticanje kreativnog poduzetništva?
Istarska županija u tom smjeru može i treba (uostalom, to već postoji u –neprovedenoj Kulturnoj strategiji) implementirati ove tri točke:
Ostvariti vidljivo programsko financiranje programa Istarskog narodnog kazališta, a poželjno i ulazak u vlasničku/osnivačku strukturu kazališta (kao što postoji primjer u više gradova u RH gdje su i gradovi i županije osnivači kazališta – doduše u raznim omjerima), istovremeno ostvarujući zadaću dostupnosti kulturne ponude. Vidljivo financiranje, u praksi bi značilo više programskih sredstava za potencijal ustrojavanja glumačkog ansambla sukladno zakonu RH sa zapošljavanjem glumaca na 2,4 godišnji ugovor – sa čime bi se ostvario potencijal izvođenja (repertoarno prilagođenih) predstava INK na prostoru IŽ. Uz kazališnu zimu u Istri, dobili i kazališnu jesen, kazališno proljeće itd. Također, ostvarila bi se i veća zaposlenost/iskorištenost kapaciteta ustanove. Ovim pristupom ostvarila bi se početna baza u formiranju kulturne ponude koja bi se onda nadograđivala dodatnim gostovanjima i drugih kazališta. Nije cilj „zatvoriti“ tržište, već mu omogućiti početnu bazu (koja zbog brojnosti stanovništva) treba javno financiranje.
Kinistra – nastavno na model INK, potrebno je omogućiti kino projekcije u Istri kojih danas nema. Kino i kino projekcije su početna/nulta točka kulturne ponude, koja je razvojem tehnologije i prelaskom na tržišne modele i razne streamove – nestala iz mnogih dvorana. Smatram da je u kulturnom smislu važno realizirati model organiziranja kino projekcija diljem Istre – i kao mjesto društvenog susreta i jedinstvenog iskustva zajedničkog gledanja filmova. U tehnološkom smislu ovaj projekt zahtijeva manje ljudskih, a više tehničkih kapaciteta. Također mogao bi se ostvariti i u suradnji sa PFF.
Bibliobus – bez obzira na uspješnost, ali smatram civilizacijskim standardom da u Istarskoj županiji postoji bibliobus. Svi smo svjesni događanja sa kulturom čitanja, ali ovime bi pomogli da se i u manjim mjestima omogući dostupnost knjiga i literature.
Kako biste raspodijelili kulturne resurse unutar Istarske županije? Smatrate li da se kulturni programi i ulaganja trebaju decentralizirati i ravnomjernije rasporediti između gradova i ruralnih područja?
- Upravni odjel za kulturu Istarske županije prvenstveno treba razmišljati o institucijonalizaciji kulture – kao prozora/okvira kroz koji će kulturna ponuda biti posredovana i dostupna za „konzumiranje“ gledajući teritorijalno na prostor cijele Istre. Naime, kao ideju stvaranja standarda – dostupnosti ponude kulture na cijelom teritoriju, prirodno je okrenuti se manje razvijenim gradovima i mjestima (uglavnom ne na obali) – čiji matični proračuni ne omogućuju kontinuitet ponude kulture. Tu se prije svega misli na „bazičnu“ ponudu: kazališnih predstava, kino projekcija, koncerata klasične glazbe, te „konzumacija“ književnosti putem posudbe knjiga. Gradovi na obali sa svojim proračunima ipak održavaju kontinuitet kulturne ponude.
Znači kultura Istarske županije više bi trebala biti okrenuta prema institucionaliziranoj kulturnoj ponudi – pri čemu se „institucionalizirano“ odnosi na: kontinuirano, programirano, prilagođeno i ne prepušteno pojedinačnim „projektima“ koji ili funkcioniraju kao „komercijalni“ ili „amaterski“ projekti koji nadomještaju nedostatak organizirane i svrsishodne kulturne politike/ponude.
Trebaju li kulturne institucije u Istri biti vođene prvenstveno umjetnicima i kulturnim djelatnicima ili biste dali prednost profesionalnim menadžerima koji upravljaju kulturnim ustanovama prema poslovnim principima? Kako vidite idealan model upravljanja?
- To je vječno pitanje, gotovo na razini „da li je prije bilo kokoš ili jaje?“. Za umjetničko djelovanje je prvenstveno pitanje talenta, potom umjetničkog obrazovanja (formalnog ili neformalnog kroz praksu i iskustvo), dok se upravljačke vještine ipak mogu i „samo“ naučiti, ako postoji iole afiniteta da ih se nauči i slijede poslovna pravila. Zbog posebnosti polja djelovanja, nije dobro da se kulturnim ustanovama upravlja samo na poslovnim principima i modelima, jer upravljanje kulturnim ustanovama nije svrha ostvarivanje materijalne dobiti, nego benefiti za zajednicu i umjetnike.
Mislim da kulturnim ustanovama trebaju upravljati osobe koje imaju i umjetničke i upravljačke kapacitete u nekom balansu, te da budu dovoljno uključive i otvorene da za područje u kojem su „slabije“ traže suradnike za uspješnije djelovanje. Pri tome je najlošiji model kada umjetnici preuzimaju vođenje ustanova samo da bi nastavili osobno djelovanje kroz ustanovu, bez širine polja djelovanja zbog kojeg su ih lokalne zajednice osnovale i financiraju. Odnosno u suprotnom slučaju da se ustanove vode isključivo po načelu svaštarenja i bez umjetničkih kriterija.
Kako vidite ulogu digitalizacije i inovacija u kulturi? Treba li kulturna politika više poticati produkciju novih kulturnih sadržaja ili povećati pristup postojećim kulturnim djelima? Smatrate li važnim financirati istraživanja u području kulturnih praksi i potreba publike?
- Digitalizacija i inovacije u kulturi su neizbježne i one zauzimaju sve veći udio u radu kulturnih ustanova kao i u ostatku naših života. Istarska županija treba „povećati pristup“ kulturnim djelima i kroz podršku stvaranju novih kulturnih sadržaja. Međutim podrškom stvaranju kulturnih sadržaja treba izbjeći „estetsko arbitriranje“ zašto neki projekti da, a zašto neki projekti ne. Za to postoje kulturna vijeća, koja trebaju preuzeti više odgovornosti za uspješnost projekata koje predlažu za financiranje, tj. uvesti i programsku evaluaciju projekata, a ne da se evaluacija samo prati kroz financijsko izvještavanje. Jasno je da sredstava nikad nema dovoljno, pa se onda zbog ne odobravanja u potpunosti sredstava traženih/potrebnih za realizaciju pojedinog projekta – ti projekti ne mogu ostvariti kako su predloženi, pa se na neki način vrtimo u krug između projekata „na papiru“ i realiziranih projekata. Tu se naravno, otvara i pitanje u kojem dijelu su realno procijenjeni financijski okviri određenih umjetničkih projekata, pa često imamo „nerealne“ budžete koji tada samo opterećuju svojim brojevima pritisak na programe javnih potreba u kulturi. Istarskoj županiji mora biti važno podržati stvaranje umjetnika, jer i oni su dio naše zajednice, a i zajednica izdvaja sredstva za njih.
Kako planirate osigurati stabilnije financiranje kulturnog sektora? Kako biste potaknuli privatni sektor na veće ulaganje u kulturu? Koje biste dodatne izvore financiranja mogli osigurati, osim proračunskih i EU fondova?
- I danas je financiranje kulturnog sektora stabilno predvidivo, pitanje je da li je dovoljno. Postoje definirani programi i natječaji kroz koje Istarska županija podržava djelovanje kulturnih institucija i umjetnika. Svi koji se bave kulturom u Istri su velikim dijelom upoznati sa tim natječajima i rokovima. Nažalost, zbog prevelikog broja prijava, i onda modela raspodjele da se svima da po nešto (najčešće manje od traženog), a što često dovodi do „gapa“ između projekta i realizacije, stvara dojam da je financiranje nestabilno, jer onda umjetnici moraju raditi previše kompromisa, ili tražiti druge izvore financiranja što ih čini „nesigurnima – nestabilnima“ te udaljuje od rada na samim projektima. Sigurno je da bi kvalitetan porezni tretman koji bi zaista bio u interesu kulture, mogao potaknuti privatni sektor na veća ulaganja u kulturu.
Potreban je model participacije, odnosno da se dio sredstava izdvaja za postprodukciju u smislu dostupnosti umjetničkih projekata. Ima prostora da se dio sredstava iz Turističke zajednice Istarske županije koji se svake godine ulaže u razvoj turističke i kulturne ponude preciznije usmjeri na umjetničke projekte koji mogu naći svoju publiku i među gostima koji turistički dolaze u Istru.
Kako biste osigurali da kulturni sadržaji budu dostupni osobama s invaliditetom, mladima s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama? Koje biste konkretne mjere proveli kako bi kulturni prostori postali pristupačniji?
- Svakako ćemo imati program dostupnosti ponude kulture osobama s invaliditetom, mladima s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama, kako u infrastrukturnom tako i u programskom dijelu. Posebni naglasak će biti na projekte u kojima aktivno kao stvaratelji sudjeluju pripadnici tih skupina. Inkluzivni projekti su naša obaveza. Osiguravanje pristupačnosti kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom, mlade s teškoćama u razvoju i druge ranjive skupine zahtijeva sveobuhvatan pristup. Konkretne mjere vezano za infrastrukturu mogu uključivati: ugradnju rampi, dizala i taktilnih vodilica u muzeje, kazališta i galerije, prilagođena sjedeća mjesta u dvoranama za osobe u invalidskim kolicima te osiguravanje pristupačnih toaleta i parking mjesta. Vezano za pristupačnost sadržaja titlovi, audiodeskripcija i prijevod na znakovni jezik za kazališne predstave, filmove i izložbe imperativ je koji se mora zadovoljiti kao i taktilne makete i opisi na Brailleovom pismu za slijepe i slabovidne osobe. Integracijom ovih mjera, kulturni prostori mogu postati inkluzivniji, omogućujući svima pravo na sudjelovanje u kulturnom životu.
