Bez margina: Udruga DLAN na dlanu pruža kulturni sadržaj gluhim i nagluhim osobama
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhiva udruge DLAN
Osobama koje čuju i imaju pristup svim kulturnim sadržajima koje bez ikakvih poteškoća mogu konzumirati, zasigurno je teško shvatiti kako to rade i rade li uopće osobe oštećena sluha – gluhe ili nagluhe osobe. Razgovarali smo stoga s umjetničkim ravnateljem Udruge „Kazalište, audiovizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN“, Angelom Naumovskim koja je osnovana prije 25 godina i to na inicijativu gluhih osoba koje su htjele samostalno voditi udrugu i realizirati projekte, odnosno programe vezano za ciljeve, zadaće i prioritete donesene na osnivačkoj skupštini.
„Kako smo mi mali svijet i svi se više manje znamo, kako u privatnom tako i u društvenom životu, tako smo brzo i lako odredili glavne ciljeve i prioritete. A to su samopoštovanje, samo zastupanje i promocija kulture i umjetnosti gluhih putem ostvarivanja svojih zamisli, želja i afiniteta na području kulture i umjetnosti“, rekao nam je Angel Naumovski, umjetnički ravnatelj Udruge.
Na pitanje koliko uključivanje u kulturu i kulturne aktivnosti može pomoći gluhim i nagluhim osobama u integraciji u društvo, ali i samopoštovanju, Naumovski odgovara kako će uključivanje u kulturu i kulturne aktivnosti pomoći gluhim i nagluhim osobama u integraciji u društvo samo ako se sami žele potruditi i izboriti za svoje mjesto u društvu.
„Velika je važnost da se na nas, gluhe i nagluhe, gleda kao na kulturno-jezičnu manjinu, a ne samo na osobe s invaliditetom. Ovu igru oko samopoštovanja veliku ulogu ima hrabrost, količina obrazovanja i samopouzdanje te ogromna znatiželja i želja sa učenjem. Svaka gluha/nagluha osoba, ukoliko je obrazovana i načitana, ima svoje hobije, i naravno netko želi svoja djela podijeliti sa društvom i s tim integrirati u društvo. Bez obzira na jezične barijere između društva i gluhih/nagluhih osoba“, pojašnjava.
U Puli je krajem siječnja otvorena inkluzivna izložba „Životinje u antici“ u čijoj su realizaciji članovi Udruge DLAN pomogli. Zanimalo nas je vide li pomake kad je dostupnost takvih sadržaja za gluhe i nagluhe osobe u pitanju:
„Najbitnije je da se sve, što se tiče inkluzije u sadržaje svih profila učini transparentnijim i javno informira i pomaka će uvijek biti. Lijep je osjećaj, iz vlastitog iskustva i iskustva mojih prijatelja, znati da je sve dostupno i da ne treba razmišljati oko toga“, rekao nam je.
Kazalište na znakovnom jeziku
Naumovski nam je ispričao da je kao klinac najviše volio ići u kino jer je bilo titlova. „Kazalište je za mene bila nemoguća misija, mada su mi rekli da je kazalište potpuno drukčiji medij i možda nekima bolji i uzbudljiviji od kina. No, zbog nemogućnosti praćenja i razumijevanja nisam se usudio ići u kazalište“, priznao je.
No u jednom trenutku mu je došla ponuda da napravi kazališnu predstavu povodom međunarodnog kongresa o znakovnom jeziku u Zagrebu i svidjela mu se ideja da se time bavi. „Kad je kazalište bilo nedostupno za gluhe/nagluhe osnovali smo kazalište i radili predstave na znakovnom jeziku da bi gluhima/nagluhima bilo dostupno, ugodno i primamljivo ići gledati predstave na svom jeziku. Ušli smo u redovan program financiranja Grada Zagreba i Ministarstva kulture medija RH od 2006. godine i svake godine imamo jednu, rijetko kad dvije premijere. Nije to teško realizirati dok je dobre volje i zainteresiranih kako gluhih/nagluhih glumaca i publike, a predstave različitih smjerova; performansi, predstave za djecu, autorske predstave, koje gluhe osobe potpisuju – od režije, scenarija, dramaturgije, koreografije, scenografije, publika rado prihvaća.
Važnost učenja znakovnog jezika
Iako se možda na prvu ne čini tako, izuzetno je važno da i čujuće osobe nauče znakovni jezik. Udruga DLAN stoga organizira razne tečajeve, radionice i okrugle stolove na tu temu. Za to je, kaže nam Naumovski, velik interes i kod osoba koje čuju jer znakovni jezik je – jezik.
„Kao što svi znamo, postoji puno škola raznih stranih jezika u kojima nema znakovnog jezika. Pokretanjem tečajeva dogodio se veliki boom i interesa je bilo i još uvijek ga ima. Tečajeve uglavnom posjećuju studenti, mladi ljudi, ljudi srednjih godina… Neki zbog buduće profesije, struke koje sad obavljaju, a neki iz znatiželje i želje sa osobnim usavršavanjem i otvaranjem novih vidika“, dodaje.
Članovi Udruge DLAN misle i na najmlađe pa se na njihovoj web stranici mogu naći i priče za djecu na znakovnom jeziku.
„Crtani filmovi su bili često sinkronizirani, nije bilo titlovanih crtanih filmova i djeci oštećena sluha je bilo nemoguće sa razumijevanjem pratiti crtane filmove, bajke, a sklonost čitanju knjiga za djecu i lektira je općenito gluhim/nagluhim osobama nepristupačno jer gluhi/nagluhi informacije usvajaju vidnim putem. Poznato je da je kritična dob za usvajanje jezika do pete godine života, a gluha/nagluha djeca pate zbog nepristupačnosti i neznanja odgajatelja u vrtićima kako komunicirati sa gluhom/nagluhom djecom. A da ne pričam o roditeljima, kojima nije bilo moguće i dostupno naći informacije o komunikaciji s gluhim/nagluhim djetetom, bilo je još teže i nemoguće savladati jezične barijere“, rekao nam je dodavši kako je to bio razlog da se pozabave prilagodbom sadržaja za djecu oštećena sluha. „Bitno je da sva djeca bez obzira na sve imaju sretno i veselo djetinjstvo i da im ništa nije uskraćeno“, naglasio je.
Onima koji se prvi put susreću s osobom koja ne čuje Naumovski savjetuje da ne odustanu u pokušaju uspostavljanju komunikacije s gluhom/nagluhom osobom: „Ima raznih tečajeva, radionica, okruglih stolova… Svugdje je znakovni jezik prisutan i dostupan te dovoljno je malo dobre volje da se nauče osnove komunikacijskih vještina. U redu je kad ne znaju, imaju mrvicu predrasuda jer se to može riješiti. Ali kad se približe gluhim/nagluhim osobama i odmah odustanu i pobjegnu od pokušaja komunikacije – to ne bih savjetovao!“
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
